Kandidat Narodne koalicije i bivši predsjednik Stjepan Mesić vrlo je samouvjereno stupio na posljednje parlamentarne izbore, da bi “neslavno propao” sa svega 6,61 posto glasova. Točnije, njegovo ime je na glasačkom listiću zaokružilo 5130 glasača iz I. izborne jedinice, što – iako je više od primjerice glasova koje je dobila Vesna Pusić (3719) – sigurno mora boljeti nekog “omiljenog u puku” i vječno spremnog za šalu poput Mesića.
Marko Ljubić: Smije li Hrvat dvojiti između simbolike Brune Esih i simbolike Stipe Mesića?
Naime, ne možemo zanemariti da je prvi (kratkotrajni) predsjednik Vlade RH, drugi predsjednik Hrvatskog Sabora i 15. predsjednik predsjedništva SFRJ (isto tako kratkog vijeka) dobivao naklonost velikog broja glasača (zahvaljujući dobro smišljenoj medijskoj kampanji) koji su ga predsjedničkom titulom “okitili” za vrijeme trajanja čak dva mandata. No nakon predsjedničkog staža se odjednom još više okrenuo k antifašizmu da bi 2014. za Novi list čak izjavio: “Komunizam i socijalizam nisu fizički likvidirali ljude na osnovu rasne i nacionalne pripadnosti, a fašizam jest, i to ću uporno ponavljati dokle god sam živ, i nikakva diploma nikome ne daje za pravo da mladima govori kako su fašizam i komunizam isto”i u trajanju od osoba je za koju se vežu više nego brojne afere gospodarskog i političkog života”.
A koji Stipe Mesić govori istinu – onaj iz ’67, ’91. ili ovaj danas?
Koliko je daleko “zaglibio” tj. išao u korak sa sveprisutnim antifašistima dokazivao je stalno iznova. Prisjetimo se samo što je u kolovozu izjavio za beogradski magazin Nedeljnik: “Hrvatska ne rehabilitira nacizam, fašizam i ustaštvo. Hrvatska to i ne smije, jer je u svojem ustavu zapisala da je sagrađena i na temeljima antifašizma. Dakle, Hrvatska ne smije doći u sukob s vlastitim ustavom, niti ga dovesti u pitanje. S druge strane, da me ne biste pogrešno razumjeli, bilo je u posljednje vrijeme poteza koji u najmanju ruku opravdavaju ocjenu o neprihvatljivom toleriranju ponašanja onih kojima je ustaška paradržava i danas ideal. Na takvo ponašanje nisu reagirale ni aktualna vlast, ali ni oporba, i to je zabrinjavajuće. Što se zločina nad Srbima tiče, njih se naprosto ne može negirati. Postoje iz vremena Drugog svjetskog rata egzaktni podaci o tome i samo slijepac se može praviti da ih ne vidi”, rekao je Mesić dodajući da oni koji “forsiraju ustašonostalgiju” zapravo izdaju Tuđmana.
Komentirao je tom prigodom i rad ministra kulture Zlatka Hasanbegovića rekavši kako se on sam legitimirao kao “zaljubljenik u ustašku državu i ustaštvo”. “Stvar je osnovne političke pristojnosti da takvoga čovjeka nemate u vladi”, zaključio je na kraju Mesić.
Brojne afere gurnute pod tepih
No i prije prozivanja ministra Hasanbegovića, Mesića su pratile i brojne afere: od opjevanog „slučajnog gubitka čekova“ za oružje braniteljima, pjevanja himne ustaškim zapovjednicima Bobanu i Francetiću, vrijeđanja majki poginulih branitelja u Splitu, kupovine luksuznih stanova u elitnom dijelu Zagreba od „posuđenog prijateljevog novca“, tajnog haškog svjedočenja, otvaranja arhiva BBC-u pa do spominjanja njegovog imena uz „teške afere“.
I dok hrvatski porezni obveznici iz svojih džepova plaćaju Ured bivšeg predsjednika i skupa putovanja Stipe Mesića sa svojom pratećom kamarilom, treba se podsjetiti da su ga na visoku poziciju doveli – mediji. Ti isti mediji su ga i održali na vlasti 10 godina hvaleći njegov antifašizam, viceve i vješto skrivajući mnogobrojne afere. Oni nisu nikada pravilno valorizirali i analizirali ulogu bivšeg predsjednika, njegovo cjeloživotno političko djelovanje, kao i mnogih ljudi iz njegovog šireg kruga. Afere poput Nexe, Patria (gdje se Mesićevo ime spominje navodno 48 puta u optužnici) i mnogih drugih nisu nikada dobile u medijima ni približno dovoljno prostora, a kamoli kritičku analizu njegovog štetnog djelovanja.
Stjepan Mesić državni proračun u posljednjih pet godina stajao 3,9 milijuna kuna
Manji ispadi poput spomenutog pjevanja, izgubljene koverte, 767 pomilovanja kriminalaca u njegovom mandatu tek su sporadični ekscesi kojima ne treba pridavati veliku pažnju u medijima. Za razliku od HOS-ove kape na glavi studenta. Da je tog medijskog istraživačkog rada i novinarskog kopanja bilo i makar i jedan posto kao kod ministra Hasanbegovića, Stipe Mesić ne bi prešao izborni prag na izborima.
Zoran Čapalija: Lutajući rasipnik Stjepan Mesić
Bivša stranka Manolića i Mesića u stečaju duguje 59.000 kuna
Uz gorenavedeno, nedavno su na težini dobile i riječi Damira Polančeca, koji je optužio tadašnjeg predsjednika Mesića da je osobno, nazivajući šefa Uprave Podravke Zdravka Šestaka, pokušao srediti novi kredit od devet milijuna kuna vlasniku splitskog SMS-a Srđanu Mladiniću, nakon što je već od koprivničke tvrtke dobio kredit od 65 milijuna kuna!
Potpuno izvan ovlasti predsjednika, potpuno izvan morala institucije predsjednika, potpuno izvan zakona, a potpuno i izvan Mesićevog životnog gesla o – poštenju. Tako je Polančec 30.10.2009. za Večernji list izjavio slijedeće: „Kredit SMS-u dan je nakon direktne intervencije predsjednika Mesića koji je nazvao Šestaka, a ne nakon moje ili Sanaderove intervencije. Šestak je htio iz kože iskočiti jer je znao kako neće moći naplatiti taj novac.“
Izborni kandidat Mesić ‘intervenirao da Podravka da kredit SMS-u’
Izgleda da su rijetki natpisi o njegovom pravom djelovanju, ali i same njegove riječi s vremenom ipak došle do ušiju hrvatskih građana koji su se konačno odlučili odreći, kako ga je Ivica Šola prozvao, “vicmahera” kojeg su na nedjeljnim izborima dočekali poražavajući rezultati. Koji ga možda konačno i primoraju da se uputi u “ropotarnicu povijesti”.
Ivica Šola: Nakon “zabavnih” političara poput vicmahera Mesića, trebaju nam dosadni
Tekst se nastavlja ispod oglasa
