Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) donijela je novu međunarodnu klasifikaciju bolesti (MKB-11), koja je službeno počela vrijediti od 1. siječnja ove godine, a Hrvatska još uvijek rabi njezino prethodno izdanje (MKB-10). Trenutačno važeća revizija, tj. deseto izdanje (MKB10) izišlo je 1990., a počelo se primjenjivati 1992. godine. Po novoj definiciji pedofilije u MKB-11 klasifikaciji bolesti, koja u Hrvatskoj još nije zaživjela jer nije prevedena i uvedena u CEZIH, ovakva definicija nije patologija sve dok osoba ne djeluje.
“Novo izdanje MKB-a uvodi novosti u definiciju pedofilije na način da iz iste izbacuje riječ “spol” i kaže kako pedofilija postaje poremećaj tek kada osoba DJELUJE temeljem svojih nagona spram djece, ili je zbog tih nagona jako uzrujana. Svjetska zdravstvena organizacija nigdje poslije ne definira kako bi to “djelovanje” trebalo izgledati da se osobu dijagnosticira kao pedofila, niti pedofilske fantazije (ma koliko degutantne bile) ne smatra patologijom osim ako ih sama osoba koja ih ima ne doživi uznemiravajućima”, upozorava psihijatar dr. Herman Vukušić s Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb.
> Dr. Vukušić: Kako ćemo ubuduće trebati zvati pedofile i ‘vratiti im dostojanstvo’?
> Psihijatar Vukušić o slučaju H-alter: Njihov narativ je da su nasilnici isključivo muškarci
Međunarodna klasifikacija bolesti (MKB) najpoznatija je i najprihvaćenija klasifikacija bolesti u svijetu, koja se primjenjuje i u Republici Hrvatskoj. MKB-11 uvodi novu kategoriju stanja povezanih sa seksualnim zdravljem kao posebnu i zasebnu skupinu poremećaja.
Nova definicija pedofilije
U kategoriji duševnih poremećaja ostali su parafilični poremećaji, čiji je broj znatno smanjen. Seksualna orijentacija potpuno je isključena iz MKB-11, čime se ona više ni u kojem obliku (čak i kad je egodistonička) ne može smatrati poremećajem, navodi psihijatar Klinike za psihijatriju Vrapče Goran Arbanas u osvrtu na novosti u MKB-11 u području seksualnog zdravlja.
Parafilični poremećaji (što je novi naziv za poremećaje seksualnih sklonosti, preuzet iz Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje – DSM5) i nadalje su ostali u kategoriji duševnih poremećaja. Parafilija je svaki seksualni interes koji se ne odnosi na seksualni interes za genitalnu stimulaciju ili pripremno maženje s fenotipski normalnim, tjelesno zrelim ljudskim partnerom koji na to pristaje (što je definicija normofilije).
U klasifikaciju se uvodi i klasificiranje uzroka (etiologije) seksualnih poremećaja – kao onih povezanih sa zdravstvenim stanjima, psihološkim čimbenicima, psihoaktivnim tvarima, nedostatkom znanja, čimbenicima u odnosu i kulturološkim čimbenicima.
MKB-11 uvodi znatne promjene u dijagnosticiranje i klasificiranje stanja vezanih uz seksualno zdravlje, što će dovesti do promjena u kliničkom radu (postavlja se pitanje tko su stručnjaci – specijalisti koji bi trebali liječiti ove poremećaje, jer za sva druga poglavlja u MKB-u postoje zasebne specijalnosti), ali i u pogledu seksualnih sloboda i prava (isključivanje rodne neusklađenosti iz duševnih bolesti te isključivanje seksualne orijentacije iz popisa bolesti), ističe psihijatar Arbanas.
Gerold Scherner,Till Amelung, Miriam Schuler, Dorit Grundmann, and Klaus M. Beier
Dr. Vukušić: “Seksualno zlostavljanje djece u pandemijskim godinama u Zagrebu poraslo za 63 posto”
“Gordana Buljan Flander prošle je godine, prije velikog znanstvenog skupa, na uzorku od 22 tisuće djece koji je uspoređen sa bazom MUP-a, iznijela podatke i dokazala da je seksualno zlostavljanje djece u pandemijskim godinama u Zagrebu poraslo za 63 posto. To je javni podatak. Što joj se desi za dva tjedna? Smijenjena. Klinika koja je bila centar europske i svjetske izvrsnosti dvadeset godina je poslovala financijski pozitivno, a pitajte vlasnika Tomislava Tomaševića kao predstavnika Grada kako danas posluje ta klinika i koliko ljudi im je dalo otkaz, a ono što je najužasnije je što Tomašević po tom pitanju nikada nije primio Gordanu Buljan Flander. Otkad je ona smijenjena nitko više ne govori o jednom ultra užasavajućem podatku o porastu seksualnog zlostavljanja djece u protekle dvije godine“, upozorio je dr. Vukušić početkom kolovoza u razgovoru za Glas Istre.
> Članica britanske komunističke partije i zagovarateljica vječnog nošenja maski, imenovana na visoku funkciju u SZO-u
> Buljan Flander: Tri mjeseca sam neuspješno pokušavala doći do Tomaševića, otkad je počeo javni linč Poliklinike putem H-altera
Na Facebooku se dr. Vukušić dodatno osvrnuo na novu klasifikaciju, podsjetio je da su pedofili oslobođeni participacije i zapitao trebaju li po novoj klasifikaciji bolesti pedofili i dalje biti oslobođeni participacije liječenja nakon što “djeluju” spram djece?
“Premda je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) donijela novu međunarodnu klasifikaciju bolesti (MKB-11), koja je službeno počela vrijediti od 1. siječnja ove godine, Hrvatska još uvijek rabi njezino prethodno deseto izdanje (MKB-10).
Po MKB-10 pedofilija je svrstana među psihičke poremećaje i definirana je kao “seksualna sklonost djeci, dječacima ili djevojčicama ili obim spolovima, obično u pretbupertetskoj ili ranoj pubertetskoj dobi”.
Kao takva, pedofilija je u Hrvatskoj trenutno zakonski svrstana u kategoriju kroničnih psihijatrijskih bolesti za čije se cjelokupno liječenje zdravstvene usluge plaćaju iz državnog proračuna.
Jednostavnije, pedofili su oslobođeni participacije”, ističe dr. Vukušić.
> Dr. Vukušić o štetnosti transrodne ideologije koju je donijela Istanbulska konvencija: ‘Sustavom upravljaju ulica i glumica’
> Psihijatar Vukušić: Dok liječnici traže dobnu granicu za ‘promjenu spola’, EK bi je ukinula
“Međutim, novo izdanje MKB-a uvodi novosti u definiciju pedofilije na način da iz iste izbacuje riječ “spol” i kaže kako pedofilija postaje poremećaj tek kada osoba DJELUJE temeljem svojih nagona spram djece, ili je zbog tih nagona jako uzrujana.
Svjetska zdravstvena organizacija nigdje poslije ne definira kako bi to “djelovanje” trebalo izgledati da se osobu dijagnosticira kao pedofila, niti pedofilske fantazije (ma koliko degutantne bile) ne smatra patologijom osim ako ih sama osoba koja ih ima ne doživi uznemiravajućima.
Inače, iz iskustva dosadašnjih programa prevencije pedofilije (kao što je Dunkelfeld u Njemačkoj) poznato je da nemali broj onih koji imaju pedofilske fantazije dođu opasno blizu toga da “djeluju”.
Stoga je moje pitanje upućeno široj javnosti sljedeće:
Trebaju li po novoj klasifikaciji bolesti pedofili i dalje biti oslobođeni participacije nakon što “djeluju” spram djece?
P.S.
Ilustracija ove objave preuzeta je iz New York Timesa i svaka fotografija na njoj predstavlja stvarni primjer pedofilskog “djelovanja” nad djecom, te je tehnički obrađena tako da se zaštiti identitet žrtve”, zaključuje psihijatar Vukušić.
Prof. dr. sc. Buljan Flander: “Znači li to da će se struka boriti za veća prava pedofila nauštrb sigurnosti i zaštite djece?”
Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, psihologinja i psihoterapeutkinja, osnivačica i bivša ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba također je izrazila zabrinutost na novu klasifikaciju pedofilije u međunarodnoj klasifikaciji bolesti upozorivši da su se i dosad počinitelji branili tvrdnjama da bez penetracije nema zlostavljanja, da su i djeca to htjela.
“Kao stručnjaka koji je radio s više od 1500 seksualno zlostavljane djece i koji zaista poznaje njihove duše, iznenađena sam i razočarana stavom Svjetske zdravstvene organizacije koja u novoj MKB klasifikaciji pedofiliju dijagnosticira samo ako je osoba DJELOVALA u skladu sa svojim nagonima spram djece ili vezano za te nagone osjeća osobnu uznemirenost.
Što znači DJELOVANJE? Djeluju li kada djecu slikaju, snimaju, skupljaju takve sadržaje online, djeci pokazuju seksualne sadržaje…? Tko će predvidjeti granicu kada maštanje više neće biti dovoljno, kad će se čovjek dovoljno opustiti da fantazije prebaci u realnost?
I dosad su se počinitelji branili tvrdnjama da bez penetracije nema zlostavljanja, da su i djeca to htjela, da im je bilo ugodno, da su ih htjeli naučiti životu, da su “samo”… (npr. skupa gledali filmiće)”, upozorava prof. dr. sc. Buljan Flander.
> Gordana Buljan Flander: Dobnu granicu za pristanak na seksualni odnos treba dići na 16 godina
> Prof. Gordana Buljan Flander dala otkaz u Poliklinici za zaštitu djece i mladih
“Istovremeno istraživanja govore da je više od 30 posto onih koji skupljaju dječju pornografiju već na neki način DJELOVALO.
Djeca nemaju jednako snažan glas kao pojedine skupine, često ne znaju kako i osjećaju da ne smiju govoriti i boriti se. Znači li to da će se struka boriti za veća prava pedofila nauštrb njihove sigurnosti i zaštite?
Seksualno zlostavljanje nije problem koji tek tako prolazi. Žrtve se ponekad i cijelog života nose s osjećajima srama, krivnje, straha, obilježenosti i ozbiljnim posljedicama po mentalno zdravlje. Primjerice, iskustva seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu predviđaju suicidalnost više nego dijagnoza depresije, pokazuju istraživanja.
Što riskiramo ovakvim promjenama u stavu struke? Pod koju cijenu? Zašto?”, zaključuje prof. dr. sc. Buljan Flander.
Otkrije se samo 10 posto slučajeva seksualnog zlostavljanja
Stručnjaci ističu da zlostavljanje djece može trajati godinama. U hrvatskom uzorku među svim seksualnim zlostavljačima onih s dijagnozom pedofilije je otprilike 15 posto, što je i europski prosjek. Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander upozorila je prije dvije godine i da se samo 10 posto slučajeva seksualnog zlostavljanja otkrije.
