Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander podnijela je ostavku na mjesto ravnateljice zagrebačke Poliklinike za zaštitu djece i mladih, a u novom intervjuu za Večernji list otkrila je je li imala kontakt s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem (Možemo), govorila je o novinarki Jeleni Jindri i konceptu otuđenja roditelja.
Večernji list: Postoji li kod novinarke H-altera Jelene Jindre neke okolnosti zbog kojih je u sukobu interesa kad piše o Poliklinici i o “otuđenju roditelja”?
Ne bih to komentirala. Evidentno je usmjerena na Polikliniku, iako je serija njenih tekstova predstavljena kao da se propituje cijeli sustav.
Večernji list: Jeste li imali kontakt s gradonačelnikom od neopozive ostavke?
Ne. Tri sam mjeseca neuspješno pokušavala doći do njega, otkako je počeo javni linč Poliklinike putem H-altera. Novinarki smo dostavili puno podataka, no činjenice je izvrnula i prikazala na drugačiji način. O troškovima konferencije u Zagrebu dobila je vrlo jasan odgovor da Poliklinika nije ništa platila javnim novcem, već je agencija koja je preuzela tehničku i financijsku organizaciju troškove pokrila uglavnom kotizacijama, a kasnije su dobivene i neke donacije. Ipak je napisala te proširila dalje preko raznih Facebook grupa kako je Poliklinika potrošila javni novac za konferenciju i insinuirala da smo platili i 500.000 kn novca organizaciju konferencije u Londonu, s čime Poliklinike nema nikakve veze. EAPAP je neformalno udruženje europskih stručnjaka u koje je neformalno uključeno tek nekoliko stručnjaka Poliklinike. Nemaju ni račun, te im se ne plaćaju članarine. EAPAP okuplja stručnjake koji se bave ovom problematikom i razmjenjuju iskustva dobre prakse i znanstvene radove.
> Nakon što su Plenković i Tomašević štitili H-alter – Buljan Flander podnijela neopozivu ostavku
Večernji list: H-alter tumači da ste kreirali sustav u kojem su ispremreženi stručnjaci iz svih područja, preko kojih svojim utjecajem radite pritisak?
Kako bi jedna jedina osoba mogla kreirati takav sustav? Pa nisu svi suci, državni odvjetnici, socijalni radnici, psiholozi, psihijatri, znanstvenici…. naše marionete! Gotovo isključivo na naše nalaze se žale roditelji iz konfliktnih razvoda, kojih je od 1500 ukupno primljeno djece godišnje 200 do 300. Vrlo često tada roditelji očekuju nalaz u svoju korist, a ako ne dobiju nalaz kakav žele traže od stručnjaka da ga promijene, traže od mene da im ja to naredim, prijete da će ići novinarima, krenu na društvene mreže i portale. Očitujemo se svakom roditelju i instituciji, a sve inspekcije koje su došle u Polikliniku nisu našle propusta u postupanju. Mogu to ilustrirati slučajem jedne mame koja je godinama fizički i emocionalno zlostavljala djecu zbog čega je prema zakonu prijavljena nadležnim institucijama. Majci su sudskom odlukom, a ne odlukom niti nalazom Poliklinike određeni kontakti s djecom pod nadzorom i to nakon što je sud prikupio dokaze iz raznih izvora, saslušao stranke i djecu, proveo vještačenje… No ona uporno traži da Poliklinika promjeni nalaz, i to ne samo direktno od stručnjaka nego i putem društvenih mreža, portala, slanjem poveznica na tekstove s portala H-Alter mnogim hrvatskim i međunarodnim institucijama, potpisujući se pritom kao aktivistica za prava djece. I što mi možemo, možemo li joj igdje javno odgovoriti išta vezano uz njenu djecu? Ne možemo, ne smijemo niti ne želimo. Upravo to takvi roditelji koriste i upravo na takav način je pisala novinarka na H-Alteru, izokrećući činjenice, iznoseći selektivne, anonimne i jednostrane priče, niti u jednom momentu ne iznoseći drugu stranu priče.
Večernji list: Ne možete prepoznati slučajeve po onome što je objavljeno?
A što ćemo s time ako i prepoznamo? Opet ne možemo odgovoriti i moramo štititi privatnost i roditelja i djece.
Nažalost, često nam iz drugih ustanova prosljeđuju djecu iz visokonfliktnih razvoda ili sa sumnjom na zlostavljanje, govoreći roditeljima da smo samo mi specijalizirani za tu problematiku i da sudovi priznaju samo naše nalaze. Privatno nam kolege kažu se boje pritisaka i ne žele prolaziti ovo što mi prolazimo zadnjih godina. Mi stalno potičemo roditelje da odlaze u druge ustanove. Među raznim neistinama koje šire o nama je i ta da suci u Hrvatskoj priznaju jedino nalaze Poliklinike. Udruga sudaca za mladež to je demantirala, jer kako bi onda sudili suci u drugim gradovima Hrvatske, gdje koriste nalaze svojih ustanova.
Večernji list: A u Zagrebu? Kolegica piše da tu imate monopol.
Vaša kolegica jako dobro zna da to nije tako. Na našoj web stranici postoje obavijesti roditeljima na kojima im preporučamo da idu i u druge ustanove, kao i dopis Ministarstva zdravstva u kojem se navodi da ugovorenu specijalističku zdravstvenu zaštitu dječje i adolescentne psihijatrije u Zagrebu imaju i Klaićeva, Rebro i Kukuljevićeva.
Večernji list: Dio roditelja koji u svom okruženju prenose priče kao iz H-alterova serijala, problem su Poliklinike. Nije rješenje to gurati pod tepih. O tomu treba razgovarati.
Apsolutno! Ali tu je pitanje načina, argumenata i istinitosti navoda. Bitno je da javnost i roditelji znaju da Poliklinika kao zdravstvena ustanova obrađuje isključivo dijete, i u slučaju sumnje na zlostavljanje obavještava nadležne institucije. Mi ne dodjeljujemo djecu, ne uzimamo ih, ne dajemo preporuke o skrbi, nikad ne procjenjujemo roditeljske kompetencije. Naš fokus je psihofizičko stanje djeteta. Ako na primjer jedan roditelj emocionalno zlostavlja dijete inducirajući ga protiv drugog roditelja i dovodi dijete u situaciju splittinga, psihološkog rascjepa, dijete doživljava da je jedan roditelj sasvim negativan, a drugi sasvim pozitivan. Djeca koja odbijaju kontakt s roditeljem jer ih je zlostavljao nisu u splittingu jer imaju pravi razlog za odbijanje i autentičan strah od tog roditelja. Istovremeno ne idealiziraju drugog roditelja. Podjednako otuđuju mame i tate, češće onaj roditelj kod kojeg dijete živi. Dijete ima prirodnu potrebu za oba roditelja, to je temelj njegova odrastanja u zdravu osobu. Naravno, treba voditi računa da nijedan roditelj nije zlostavljač koji šteti mentalnom zdravlju djeteta.
Večernji list: Ali ne mogu shvatiti ako u Poliklinici radite pritisak na majku da potiče dijete na kontakt sa svojim i/ili zlostavljačem djeteta?
Iznosite pogrešne premise u vašem pitanju, kao i vaša kolegica Jindra. Ponovno ističem, Poliklinika nikad ne donosi odluke ili preporuke na koji će način dijete viđati drugog roditelja, niti radi pritisak na roditelje. Poliklinika na osnovi heteroanamnestičkih podataka, prikupljene dokumentacije iz drugih sustava, multidisciplinarne obrade djeteta donosi multidisciplinarni nalaz koji dostavi oboma roditeljima. U slučaju sumnje na zlostavljanje obavijestimo nadležne i na daljnji postupak ne možemo niti ne utječemo. U Hrvatskoj, prema Becan studiji Ajduković i suradnika, preko 20 % djece je izloženo emocionalnom nasilju i preko 20 % fizičkom nasilju koje podjednako vrše i majke i očevi. Ženske udruge kažu da nismo rodno osjetljivi ako o zlostavljajućem ponašanju majke koja je i sama zlostavljana obavijestimo nadležne institucije. Zar itko očekuje da Poliklinika za zaštitu djece zažmiri na povredu prava djeteta odnosno zlostavljanje djeteta zato što je i majka zlostavljana, da prekršimo zakon i ne zaštitimo dijete? Meni je žao da udruge ne surađuju s Poliklinikom i s nekim drugim zdravstvenim ustanovama u sustavu. Nije istina da ne postoji drugi način rješavanja eventualnih prijepora nego prozivanje preko društvenih mreža i portala. Trebamo zajedno vidjeti kako možemo pomoći zlostavljanoj majci i njezinoj djeci, kako je ojačati zbog nje same, ali i kako bi mogla usvojiti primjerene roditeljske prakse. Lani smo u obradi imali nešto manje od 400 djece žrtava nasilja, najviše u obitelji, a oko 100 djece svjedočilo je nasilju muškaraca nad ženama, najviše nad majkama. U svim slučajevima to nasilje smo prijavili, štiteći tako i djecu i majke. O tome je pokušala posvjedočiti Željka Barić, ravnateljica Duge, doma za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, pa spomenuti portal je to odbio objaviti.
> Evo odličnog obrazloženja suca Andrije Krivka za odluku o Buljan Flander i portalu H-alter
Večernji list: Bio bi najveći zločin kad bi zaštitili zlostavljača, a majku optužili za “otuđenje” oca. Dopuštate li mogućnost da Poliklinika pogriješi s nalazom?
Nikad ne štitimo zlostavljača, dapače prijavili smo ih na stotine i tisuće. Naš je rad podložan kontroli naših komora kao i Ministarstva zdravstva, a svaki stručnjak stoji iza svog nalaza koji može biti podvrgnut provjeri struke. Naglašavam, nezadovoljni roditelji uvijek mogu potražiti drugo mišljenje.
Večernji list: Kažu nemaju financijske mogućnosti.
To nije istina, jer sve zdravstvene ustanove primaju djecu na obradu na uputnicu HZZO-a, a inspekcijski nadzori se ne naplaćuju.
Večernji list: Gradonačelnik je najavio da će vam poslati inspekciju Ministarstva zdravstva.
Nas se redovno kontrolira. Sve dosadašnje inspekcije su pokazale da nije bilo propusta. Ni ovaj put nemamo problema s tim da svu dokumentaciju o svakom slučaju podastremo Ministarstvu.
Večernji list: Čini mi se da vam je sada krivo što ste tražili zabranu H-alteru nove objave o Poliklinici i vama? To je s pravom shvaćeno kao udar na slobodu medija.
Razumijem vas kao novinara, ali naravno da postoji i druga strana priče. Poliklinika je slala prvo opširne odgovore na pitanja novinarke koje je izokrenula u neistinite informacije. Nakon što nam je u prvim objavama bilo očito kako je tema iskrivljeno i netočno prikazati rad Poliklinike, slali smo odgovore i uredniku, a kasnije i demantije. Nama nije poznato da je ikada i nakon demantija nastavljeno ovako u serijalu nizanje optužbi i neistina. Nepovjerenje prema Poliklinici je raslo te nam je onemogućen normalan rad. I struka i roditelji su pitali što se to događa. Neki su nam roditelji otkazali termine, drugi su slali linkove na članke iz H-Altera na niz e-mail adresa novinarima, ustanovama, roditeljima… Neki roditelji su tražili izmjene nalaza na osnovi tekstova iz H-Altera, a neki naši stručnjaci su i napadani na ulici. Ukratko, našli smo se u jednoj izvanrednoj i vrlo teškoj situaciji u kojoj smo radili pod velikim pritiskom, a dolaze nam traumatizirana i zlostavljana djeca, dakle najosjetljivija populacija. To najbolje ilustrira činjenica da je prema podacima MUP-a u pet godina Poliklinika prijavila 982 sumnji na zlostavljanje i štetna postupanja prema djeci. Kucala sam na mnoga vrata, višekratno tražila prijam kod gradonačelnika…
Večernji list: …gradonačelnik je rekao kako ste to mogli riješiti i s pročelnicima?
Naravno da sam bila u stalnom kontaktu s pročelnicom i s predsjednicom Upravnog vijeća, ali s obzirom na jačinu napada očekivali smo podršku gradonačelnika te sam višekratno tražila prijem kod njega. Kako nisam u tome uspijevala, na koncu sam pitala pravnike kako zaštiti rad Poliklinike i interese djece koja bi kod nas trebala doći, a roditelji sve više gube povjerenje u Polikliniku. Rekli su mi da svakako podnesemo tužbu, ali da će do presude vjerojatno proći nekoliko godina, a da se taj period daljnjeg nanošenja štete Poliklnici odnosno djeci može premostiti tzv. privremenom mjerom kojom bismo tražili da se na tom portalu prestanu širiti neistinite informacije. U tom momentu, kada smo bili bez ikakve podrške od strane osnivača i vlasnika, a neistinite teze o našem radu su širile, ne samo društvenim mrežama nego su se prelile i u mainstream medije, to nam je predstavljeno kao jedino zakonsko rješenje. Vjerovali smo da će javnost u slučaju pozitivnog sudskog rješenja shvatiti da se radi o neistinama koje štete radu Poliklinike i zaštiti djece. Nikad mi nije palo na pamet da bi se to moglo shvatiti kao gušenje slobode medija, niti kao traženje zabrane kritičkog propitkivanja rada stručnjaka Poliklinike. Dapače, svih ovih 20 godina intenzivne suradnje s medijima uvijek smo isticali javno, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi, kako su nam mediji partneri u zaštiti zlostavljane djece. Uvijek smo bili spremni, kao što smo i sada, na kritičko preispitivanje našeg rada, ali argumentirano i istinito.
Večernji list: Koja je svrha toga jer sada je…
…zaista napravljena veća šteta, što nam nije bila namjera.
Večernji list: Ipak, o otuđenju roditelja može se javno razgovarati.
Da, ali na argumentiran i istinit način.
Večernji list: To je prikazano kao da je riječ o kvaziznanstvenoj međunarodnoj zavjeri u kojoj vi želite Hrvatsku svrstati u lidera “otuđenja roditelja”.
Da, dobro ste primijetili, upravo je cilj ovog serijala članaka bilo širiti teoriju zavjere i prikazati da su hrvatski stručnjaci lideri „kvaziznanstvenoj međunarodnoj zavjeri” u otuđenju djece, što je paradoksalno. Otuđenje djece od roditelja postoji u cijelom svijetu, stručnjaci su svugdje i kao i kod nas izloženi napadima, posebno od određenih skupina. O ovoj temi je u svijetu objavljeno više od 2000 znanstvenih radova i knjiga, a dok se vode znanstvene i stručne rasprave o detaljima konceptualizacije pojma, djeca se štite i u zdravstvu i socijalnoj skrbi i pravosuđu.
Koliko je ta teza zavjere apsurdna govori činjenica da smo 2019. imali 16 slučajeva i od majki i od očeva otuđene djece, od oko 1500 ukupno primljene djece te godine.
Večernji list: Ima li smisla evaluacija koncepta otuđenja roditelja?
Svaka široka znanstvena i stručna rasprava ima smisla. S obzirom da otuđenje koriste u cijeloj Hrvatskoj kao i u svijetu sudovi, centri za socijalnu skrb, vještaci, specijalisti dječje i adolescentne psihijatrije, psiholozi, socijalni pedagozi, sveučilišni profesori… stvarno ne razumijem kako bi se ta evaluacija mogla provesti. To što taj koncept nije uveden u MKB 11 od Svjetske zdravstvene organizacije kao zasebna dijagnoza, što nitko od nas ni ne tvrdi da jest, ne znači da otuđena djeca ne postoje i da liječnici i stručnjaci mentalnog zdravlja u svijetu ne bi trebali uočavati štetna ponašanja prema djeci i štititi djecu od emocionalnog zlostavljanja. Naravno da stručnjaci i znanstvenici raspravljaju također i o tome da bi zlostavljači mogli koristiti taj koncept da dobiju skrb na djetetom. Upravo zato je važno da procjene i obrade rade educirani stručnjaci, multidisciplinarno i u intersektorskoj suradnji, kako bi svi postupci i rješenja bili u najboljem interesu djeteta, kako i nalaže Konvencija o pravima djeteta koju je Hrvatska potpisala i ratificirala među prvima u svijetu, prije 30 godina.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
