Evo odličnog obrazloženja suca Andrije Krivka za odluku o Buljan Flander i portalu H-alter

Buljan Flander
Foto: fah; Fotomontaža: narod.hr

Općinski građanski sud u Zagrebu nedavno je donio Rješenje o zabrani pisanja koje se odnosi na portal H-alter čiji je nakladnik Udruga za nezavisnu medijsku kulturu. Odluka je donosena povodom 10. tekstova koje je u razdoblju od 12.07.2021. do 25.08.2021. napisala novinarka Jelena Jindra. Tema članaka je Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece odnosno djelovanje Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Odluka suca Andrije Krivka donesena je na traženje tadašnje ravnateljice Poliklinike Gordane Buljan Flander, koja je nakon svega dala ostavku.

Moguće je ograničiti slobodu medija ako za to postoje uvjeti

U obrazloženju Rješenja navodi se cijeli niz razloga na čak 17 stranica, a u nastavku prenosimo neke od njih.

U Rješenju se ističe kako sloboda medija nije neograničena, već da se ista može ograničiti (između ostalog) i radi zaštite ugleda ili prava drugih (čl.3.st.3. ZM). “Dakle, nije sporno pravo medija da objavljuju informacije u cilju informiranja javnosti, tj. od interesa za javnost. U ovoj pravnoj stvari sporan je način na koji su informacije o predlagateljima osiguranja objavljene i je li im takvim objavljivanjem povrijeđeno koje od prava osobnosti, uslijed čega bi bilo dopušteno ograničiti slobodu medija zajamčenu Ustavom Republike Hrvatske i Zakonom o medijima”, stoji u Rješenju.

H-alter optužen da je iznio niz netočnih informacija, insinuirao nezakonito poslovanje i nestručno postupanje

Prijedlog podnositelja za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine (G. B. Flander) naveo je u svojoj prijavi da je protivnik osiguranja nizom članaka na H-alteru, u odnosu na Polikliniku “iznio i prenio neistinite i netočne informacije te klevetničke tvrdnje”, unatoč tome što su odgovorili na niz pitanja autora i glavnog urednika portala.

Nadalje, u zahtjevu se navodi kako su uz netočne informacije kojima se “implicira ne samo na nezakonito poslovanje I. predlagatelja kao Ustanove, u smislu netransparentnog i nepravilnog trošenja javnog novca navodno za privatne potrebe pojedinaca, već i na nestručno postupanje djelatnika I. predlagatelja u sustavu zaštite djece”.

“Nadalje, predlagatelji osiguranja ističu da se navedenim novinskim člancima “dovodi u pitanje stručnost djelatnika Poliklinike, Ravnateljice Poliklinike osobno, iznoseći tezu da su se stručnjaci Poliklinike zajedno sa Centrima za socijalnu skrb, sudovima i fakultetskim profesorima urotili sa očevima zlostavljačima, a protiv majki, na koji način je došlo grube povrede prava I. i II. predlagatelja na čast, ugled i dostojanstvo općenito, ali i ugled koji II. predlagateljica uživa u znanstvenim i stručnim krugovima”.”

Sud nije ocijenio vjerodostojnim niz informacija navedenih u člancima H-altera

U obrazloženju Rješenja Sud je problematizirao gotovo svaki od prvih osam objavljenih članaka, a ovo su neke od stvari koje je smatrao spornima.

Sud nije ocijenio vjerodostojnim troškovnik agencije M.e. d.o.o., pod nazivom “Treća međunarodna konferencija EAPAP” (list 158. – 160. spisa), koji je protivnik osiguranja objavio na mrežnoj stranici https://h-alter.org/ljudska-prava/sustav-za-zastitu-ili-zazlostavljanje-djece-2/; jer je isti sastavljen u Word dokumentu i u tom formatu je objavljen. Navedena isprava ne sadrži niti pečat niti potpis pravne niti fizičke osobe, a moguća je sadržajna promjena dokumenta. Nadalje, iz navedenog dokumenta nije vidljivo tko ga je sastavio niti na koga se odnosi. Protivnik osiguranja tvrdi da se radi o “detaljnoj specifikaciji troškova agencije M. e. d.o.o. u iznosu 495.382,00 kn” (list 16. spisa)”, stoji u Rješenju suda.

Sud isto tako ističe da postoji mogućnost kako je autorica pristrano i neprofesionalno iznijela informacije, kao i da u slučajevima koje navodi kao sporne primjere postupanja nije navela drugu stranu priče.

“Tvrdnjama iznesenim u novinskom članku “Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (1)” (list 10. – 15. spisa) autor u bitnome izražava neslaganje s “doktrinom otuđenja roditelja” (kako ju predstavlja) za koju tvrdi da nije znanstveno dokazana, ali da je unatoč tome ista “već godinama u institucionalnoj primjeni u Hrvatskoj” (list 11. spisa) te da ju u svom radu primjenjuje i prvopredlagatelj osiguranja, kao i da se navedena doktrina u praksi lako zloupotrebljava, “pogotovo da bi se izjednačila roditeljska prava nasilnika i žrtve” (list 11. spisa). Također, autor navodi da “Pod parolom dobrobiti djece i najboljeg interesa djeteta, stručnjaci iz sustava za zaštitu djece ušutkavaju i medije, i djecu, i roditelje tvrdeći da je “sve napravljeno prema pravilima struke”, navodeći da sustavu (za zaštitu djece) pripada i prvopredlagatelj osiguranja. Navedene tvrdnje autor “potkrjepljuje” pričama (slučajevima): Laura 1., Laura 2., Laura 3., Laura 4. (list 12. – 14. spisa) i Laura 6. (list 28. spisa) za koje tvrdi da su majke djece koje su stručnjaci iz sustava (uključujući i stručnjake prvopredlagatelja osiguranja i samog drugopredlagatelja osiguranja) označili kao “otuđujućeg roditelja” prema kriterijima koji su “potpuno nepoznati” i da su im time povrijedili prava iz roditeljske skrbi. Autor novinskog članka pri tome ne navodi stajališta drugog roditelja i/ili bilo kojeg od predlagatelja osiguranja, niti razloge zbog kojih takvo stajalište nije mogao pribaviti uopće (ili na vrijeme). U tom smislu u pravu su predlagatelji osiguranja kada navode kako “prikazivanje doživljaja jednog anonimnog roditelja, bez ikakvog konteksta i informacija, kompletnih anamnestičnih podataka i informacija od strane institucija i stručnjaka iz bilo kojeg sektora uključenih u konkretan slučaj, a posebno bez procjene stanja djeteta ne može biti objektivno, a činjenica da stručnjaci ne smiju komentirati konkretne slučajeve vezane uz djecu, daje mogućnost pristranom i neprofesionalnom iznošenju informacija.” Autor novinskog članka nadalje tvrdi da “sustav u RH provodi doktrinu otuđenja od roditelja” (dio kojeg sustava je i prvopredlagatelj osiguranja) serijski i masovno bez “objektivnih kriterija i standardiziranih mjernih instrumenata”, nazivajući takav navodni način rada “manipulacijom””, obrazlaže se u Rješenju.

U odluci se također navodi da autorica za neke svoje tvrdnje ne navodi na temelju čega ih iznosi te da autorica pogrešno predstavlja tvrdnje autora na kojega se poziva.

“U novinskom članku “Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (5)” (list 40. – 47. spisa) autor novinskog članka tvrdi da drugopredlagatelj osiguranja, uz L. P. K. i M. A., ima “iskonstruiranu biografiju” i da se koristi “iskonstruiranim istraživanjima” (ne navodeći na čemu temelji svoje tvrdnje) pomoću kojih uvodi “doktrinu otuđenja” u Hrvatsku, kao i da manipulira istinom u javnosti te da podržava znanstveno upitnu doktrinu čija primjena u Hrvatskoj već uništava “tisuće života djece i roditelja” (list 40. spisa) iako, kao što je već navedeno, sâm tvrdi da “na svjetskoj razini ne postoji konsenzus znanstvenika” oko vrijednosti, tj, valjanosti predmetne metode. Iz navedenog argumentum a contrario proizlazi i da ne postoji konsenzus da je navedena teorija pogrešna, odnosno neznanstvena. Po mišljenju suda znanstveni i objektivni prikaz problematike dobro je vidljiv u tekstu sociologinje N. Š. (list 127. – 143. spisa) kojeg autor spornih novinskih članaka – J. J. prenosi u cijelosti, ali u uvodu pogrešno predstavlja tvrdnje N. Š., ističe se u Rješenju.”

Šteta bi mogla biti teško nadoknadiva

“Također, iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da objava spornih novinskih članaka (u nastavcima) traje od 12.07.2021. do 25.08.2021. te da se isti objavljuju putem mrežne stranice protivnika osiguranja koje su dostupne širokom krugu ljudi. Posljedično, sud ocjenjuje da bi predlagateljima osiguranja daljnjim objavljivanjem istih ili sličnih novinskih članaka (na mrežnim stranicama protivnika osiguranja) tema kojih su njihov profesionalni rad i profesionalna dostignuća, mogla nastati teško nadoknadiva šteta”, zaključuje se u Rješenju.

Inače, tekstovi Jelene Jindre napisani uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem provedenog Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

Prijašnje tužbe i presude 

Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu nedavno je ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojom je odbijen tužbeni zahtjev Udruge U ime obitelji za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti koji su uzrokovani objavom na portalu www.h-alter.org, čiji je izdavač Udruga za nezavisnu medijsku kulturu, a trenutni glavni urednik Toni Gabrić, te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

Udruga za nezavisnu medijsku kulturu je 15. siječnja 2018. na portalu H-alter objavila članak pod naslovom „Nasilje – svuda oko nas“ u kojem je u dijelu koji se odnosi na nasilje navedeno da je Udruge U ime obitelji „…koja je, iako milozvučna, nenasilna imena, sama pokrenula jedan od najvećih poteza strukturnog nasilja u Hrvatskoj“. Autor teksta na taj je način uvrijedio UiO i optužio udrugu za “strukturno nasilje” zbog uspješne organizacije prikupljanja potpisa za referendum o braku na kojem je gotovo dvije trećine birača odlučilo Ustavom zaštititi brak kao zajednicu muža i žene.

Dr. Markić: ‘Važno je ne pristajati na takav način vrijeđanja’

“Zahvaljujem odvjetniku Krešimiru Matekoviću i njegovom timu mladih i posvećenih odvjetnika na ustrajnosti u zaštiti udruge U ime obitelji, ali i demokracije i razlikovanja prava na slobodu govora, mišljenja i izražavanja misli od vrijeđanja i huškanja na neistomišljenike u civilnom društvu ili politici. Ovih dana možemo vidjeti kako na primjer, neki javnosti već poznati mrzitelji Katoličke Crkve stradanja ljudi u Afganistanu, osobito žena i djece koriste za dovođenje katolika ili tko god im se ne sviđa u taj nasilni kontekst kršenja ljudskih i građanskih prava. Važno je ne pristajati na takav način vrijeđanja i rušenja ugleda s prilično jasnim političkim i društvenim ciljem“, izjavila je za Narod.hr izvršna direktorica udruge U ime obitelji dr. Željka Markić.

> U sklopu projekta ‘Dosta je mržnje’ tekst pun mržnje prema Željki Markić

Podsjetimo, prošle godine Udruga za nezavisnu medijsku kulturu kao izdavač portala H-alter pravomoćno je izgubila spor koji je protiv njih pokrenula književnica Tanja Belobrajdić zbog članka “Zločin i nagrada Tanje Belobrajdić” autora Demiana Vokšija. Županijski sud u Splitu potvrdio je tako presudu Općinskog suda u Zagrebu koji je naložio udruzi da plati 30 tisuća kuna odštete te još 6.328 kuna troškova parničnog postupka.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr