Predsjedništvo Glavnog odbora Sindikata za umirovljenika Hrvatske je na 15. Sjednici donijelo odluku o pokretanju inicijative za izmjenu i dopunu Zakona o doprinosima Republike Hrvatske, i kroz Prijedlog izmjene članka 13. st. 1, na način da se podtočke 1.1. i 1.2. integriraju u jedinstvenu podtočku koja glasi:
„(Doprinos) Za osobu koja je osiguranik mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti obračunava po stopi od 20 posto“.
Obrazložili su kako navedenu izmjenu predlažu jer je neosporno da je javni stup međugeneracijske solidarnosti, uvođenjem obvezne kapitalizirane štednje, smanjen s 20 na 15 posto za većinu osiguranika, čime se ugrozio temelj mirovinskog javnog sustava, koji karakterizira kako proporcionalnost mirovine uloženim doprinosima, tako i elementima solidarnosti i redistributivnosti.
„Predlaže se, dakle, vraćanje iznosa doprinosa za obvezatno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti za sve osiguranike na stopu od 20 posto, te ukidanje obvezatnog mirovinsko osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje po stopi od 5 posto“, istaknuli su te podsjetili da je Hrvatska od 1991. godine, sa stope mirovinskog doprinosa za mirovinsko osiguranje temeljem generacijske solidarnosti od 24,1 posto došla na samo 15 posto, što je apsolutno neracionalno i suprotno starenju stanovništva.
Pojasnili su kako je visina doprinosa za prvi mirovinski stup u Hrvatskoj pri dnu ljestvice članica Europske unije (npr. Češka 28 posto, Italija 32,7 posto, Mađarska 26,5 posto, Austrija 22,8 posto, istina s različitim elementima), tako da ne stoji teza kako imamo previsok mirovinski doprinos.
„Postojeći model drugog stupa individualne (prinudne i obvezatne) kapitalizirane štednje je ugrozio isplate mirovina, kako postojećih, tako i budućih, kao i državne financije zbog previsokih tranzicijskih troškova koji će još desetljećima teretiti bruto društveni proizvod sa 1,6 posto godišnje“, kazali su napomenuvši kako državni proračun zbog takvog modela obvezatnog drugog stupa trpi dupli trošak, prvo, jer uplaćuje pet posto doprinosa (5-6 mlrd.) u drugi stup godišnje, a taj iznos ne samo da nedostaje za isplatu mirovina iz prvog stupa, nego se država mora zaduživati kod banaka, koje su „vlasnice“ obvezatnih mirovinskih fondova, i to za visoke kamate na državne obveznice.
Predlaže se izmjena članka 14., st. 3, točke 3.1. i 3.2. na način da se cijeli stavak briše, čime se ukida obveza umirovljenika-osiguranika korisnika mirovina na plaćanje dodatnog zdravstvenog doprinosa.
Predlažu izmjena članka 19. i 20. (i ostalih povezanih članaka) na način da se u njima obveza doprinosa i druge obveze za osiguranike prema radnom i/ili socijalnom statusu iz osnovice i na osnovicu prema mjesečnoj osnovici plaći, reguliraju tako da najmanje 50 posto tereta snose poslodavci.
Također, predlažu izmjene članka 200. do 204. „Obveza doprinosa prema najnižoj mjesečnoj osnovici“, na način da se utvrdi automatizam prema kojemu je najniža mjesečna osnovica jednaka visini minimalne bruto plaće te izmjene članka 204. do 208. „Najviša mjesečna osnovica“ i to na način da se ukine institut naviše mjesečne osnovice za plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje kao umnožak iznosa prosječne plaće i koeficijenta 6,0.
