“Vratija se moj ‘Šime’ iz Domovine. Obnovili smo od pokojnih roditelja mog supruga srušenu kuću kreditom iz Kanade, pred 14 godina. Dobili smo domovnicu i dokumente još dok je bio Predsjednik Tuđman živ. Imamo OIB, putovnicu i sve dokumente i provodimo svako ljeto u Šibeniku i okolici.
Ove godine moj suprug je obaviješten da mu ne vrijedi vlasništvo auta kojeg smo kupili prošle godine, da ne može dignuti novac s banke, da ne može glasovati na izborima, i tako dalje (…) Kad se vratio u lokalnu policijsku postavu i tražio odgovore, pronašao je da je u šibenskoj regiji uključivši Miljevački plato, Drniš i još ne znam nabrojit sva ostala mjesta 9.500 Hrvata ispisano, ukinuto im je boravište, poništeni dokumenti”, započinje status na Facebooku kanadske Hrvatice – ili hrvatske Kanađanke, kako vam drago – Ljerke Ivić.
Suprug gospođe Ljerke, umirovljenik, u Hrvatskoj provodi polovicu godine, drugu u Kanadi. No očito su u MUP-u bili prilično revni u “čišćenju biračkih popisa” od onih “koji ne plaćaju porez ovdje” ali grade kuće novcem zarađenim u Kanadi, i plaćaju porez na te kuće i PDV na materijal i rad, kupuju aute ovdje i plaćaju porez na njih, kupuju ovdje u dućanima i plaćaju PDV!
Ekonomski emigranti i umirovljeni povratnici
Porazgovarali smo s gospođom Ivić, jednom od 133,965 Hrvatica i Hrvata u Kanadi (prema cenzusu iz 2016.) o tome kako bismo malo detaljnije saznali što se dogodilo, i evo što smo doznali:
Gospođa Ivić je rođena u Zagrebu, a suprug Milan davne 1935. godine u Miljevcima nedaleko Drniša. Upoznali su se, vjenčali, a suprug je do odlaska iz zemlje radio u Ghetaldusu kao optički tehničar. Kad je partija donijela odluku o otvaranju granica – 1968. godine – emigrirali su, kao i brojni drugi, u potrazi za boljim životom, ali i više slobode.
Na pitanje jesu li politička emigracija ili ekonomska, gospođa Ljerka je rezolutna: “Ekonomska”. U međuvremenu su ona i suprug stekli kanadsko državljanstvo, no sredinom devedesetih, odmah po oslobođenju, suprug i ona dobivaju i hrvatsko državljanstvo, na što apsolutno imaju pravo temeljem toga što su rođeni u Hrvatskoj, od roditelja Hrvata. Odlučili su obnoviti kuću u okolici Šibenika, prepisati je na kći, no lani kreću nevolje.
“Ne živite cijelu godinu ovdje, dokumenti su vam nevažeći”
“Prošle godine su nam rekli da smo izbrisani s popisa birača jer ne provodimo punu godinu u Hrvatskoj. No moj suprug provodi oko 6 mjeseci svake godine u Hrvatskoj”, kaže nam Ljerka. “A ove godine, kada je prenosio automobil koji smo kupili na sebe, rekli su mu da ga ne može prenijeti, jer su ga izbrisali s popisa birača pa time i stanovnika iz istih razloga. I onda su mu rekli da mu je OIB nevažeći i da mu je poništena hrvatska osobna iskaznica. Sve u svemu, imamo auto, a ne možemo ga prenijeti. Ako ga netko ukrade, ostali smo bez auta”, konstatira. Za svaki slučaj, raspitali smo se: Gospodin Ivić nikad nije kažnjavan, nema dosje, ni ovdje, ni u Kanadi, ni igdje. Jedini razlog zbog kojeg je brisan je, izgleda, taj što lokalne vlasti čiste popise od “dijaspore” bila ona to ili ne.
No, to što se gospodin Ivić našao s automobilom kojeg ne može prenijeti na sebe se uskoro pokazalo kao manji problem. Nedugo zatim otišao je u banku podići novac – hrvatsku mirovinu, za onih nekoliko godina koje je radio u Hrvatskoj prije nego je emigrirao – da bi mu tamo rekli da ne može. U banci su tražili osobnu kartu i ustvrdili da je – nevažeća.
Novac iz banke na kraju nije uspio podići u Hrvatskoj: “Morao ga je dizati iz naše banke ovdje u Kanadi. Nije to novac s kojim bi mogao ljetovati, ali za tank benzina i pivo dosta”, kaže nam. “Od svibnja do listopada je moj suprug bio u Hrvatskoj, što mislite, da se razbolio, što bi bilo”, pita se gospođa Ivić. “Ovdje (u Kanadi) možete biti i kriminalac, strpaju vas u zatvor, ali vam ne diraju vaše osobne dokumente osim eventualno putovnicu da ne pobjegnete.” Zanimljivo je pritom da gospodin Milan Ivić nije dobio nikakvu službenu obavijest da je brisan s popisa stanovnika RH i s popisa birača, te da su mu poništeni osobni dokumenti – tek mu je to rečeno usmeno, neslužbeno.
“Drumsko razbojništvo”
Nakon pet mjeseci svađa i obilazaka policijske stanice i ostalih institucija u Drnišu, pred sam odlazak natrag u Kanadu, gospodin Ivić je ipak dobio dokumente. “Na kanadsku adresu”, kaže gospođa Ivić. Naravno, nove dokumente je i platio. “Moja osobna je definitivno nevažeća, a onda sigurno i naše kćeri”, kaže. “Pravo drumsko razbojništvo.”
“Voljela bih da moraju ispraviti te njihove hirove bez mojeg dolaska u njihovu policijsku postaju”, nastavlja. “A uostalom, nije važna jedna osoba, već 9,500 takvih. A moje pitanje je kako mogu to raditi, naša kćer je vlasnica obnovljene kućice, rođena u Kanadi, ima sve hrvatske dokumente kao i mi i sad će i nju gnjaviti i maltretirati…”, zabrinuta je gospođa Ivić.
Srpski političari ‘nepoželjne osobe’ u Kanadi i SAD-u: Zašto nisu na popisu nepoželjnih kod nas?
“Planirali smo da ja odem ranije u proljeće, moramo čuvati i ovu kuću ovdje, osim toga ja sam u 6 mjesecu ove godine prestala raditi”, kaže gospođa Ivić. “No ono što je smiješno u toj njihovoj proceduri u Hrvatskoj je da oni šalju policiju da pita prvog na koga naiđu u mjestu poznaje li Ljerku, stari ljudi koji su ostali ne sjećaju se imena o kome se govori, kažu NE i oni to prihvate kao temelj za brisanje s popisa birača!”, kaže nam ona. A to podrazumijeva i – poništavanje dokumenata s hrvatskom adresom.
“Bezobrazluk. A to je očito povezano s glasovanjem i ja mislim da bez pritiska oni neće to masovno brisanje ispraviti niti odgovarati za to”, zaključuje ona. “Tako da kada ćete zbrajati glasove, da znate zašto vam fale. Oni ovako mogu reći “nije korupcija, sve je legalno, takvih birača nema, i tako dalje… No zanima me tko će rješavati štetu nanesenu nama, za korupciju. U civiliziranim zemljama takva stvar se ne može dogoditi, a naročito ne bez obeštećenja. Da imamo ozbiljnu vladu taj fijasko bi bio ispravljen u roku od 24 sata”, zaključuje svoju priču.
