Isusovac Tvrtko Barun Večernjakova je osoba 2017. godine. Tu prestižnu titulu dobio je za nesebičan humanitarni rad posvećen izbjeglicama koji, nakon sirijske krize, novi dom traže u Hrvatskoj, javlja Večernji list.
Barun je voditelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi, a lani ga je nagradio i Europski parlament proglasivši ga “Europskim građaninom”.
Da je Tvrtko Barun osoba iznimnog karaktera, čvrsto i svakodnevno predan svojem pozivu i humanitarnom djelovanju pokazuje na uvid u njegov prosječan dan.
“Moj uobičajeni dan sastoji se od susreta, sastanaka, koordiniranja, dogovaranja s voditeljima ljudi i aktivnosti; puno vremena provodim za računalom. Dan mi počinje u pet i pol sati, tjelovježbom i tušem, osobnom meditacijom i zajedničkom misom sa subraćom u mojoj isusovačkoj zajednici.”, kaže Barun te dodaje, “Nakon toga doručak i putovanje autobusom i tramvajem do ureda Isusovačke službe za izbjeglice koji se nalazi u Prihvatilištu za tražitelje azila u Dugavama. I to vrijeme, do otprilike 16 sati ispunjeno je raznim aktivnostima, zadacima, poslovima. Tad slijedi povratak doma. Večer se sastoji od drugih zadataka vezanih uz moju zajednicu, čitanja, sviranja saksofona, molitve. Zaspem između pola jedanaest, jedanaest. I onda opet sve ispočetka.”
U intervjuu je spomenuo kako o izbjeglicama ne treba govoriti kao valovima, jer valovi zapljuskuju u negativnom smislu. “Ovo su ljudi. U velikoj potrebi.” – kaže Tvrtko.
Kada je u pitanju broj muslimana u Europi, Barun tvrdi da “Svaki imalo inteligentan čovjek može vidjeti da pitanje islama u Europi nije pitanje brojki, već pitanja življenja vrijednosti religije koju ljudi ispovijedaju.”
“Bit kršćanstva je nasljedovanje Krista, njegovih riječi i njegovih djela. To možemo raditi u katakombama kao manjinski dio nekog naroda i kontinenta, to jednako tako autentično možemo živjeti i kao većinsko stanovništvo neke zemlje.”
Tvrtko Barun napominje da bi bili sretniji “da nema izbjeglica”, no “zbog nepravde u svijetu, različitih interesa i konflikata, mnogi obični, mali ljudi pate.”
Tvrtko Barun je komentirao i svoju prisutnost na društvenim mrežama. “Društvene mreže dio su mog života kao i dio života velike većine ljudi u Hrvatskoj. Trudim se tamo dijeliti s drugima svoja promišljanja, ideje, pitanja, komentare, neslaganja, kvalitetan sadržaj, dobru glazbu… Trudim se poticati druge na promišljanje, pa i malo provocirati prema kreativnosti i slobodi. Konačno, društvene mreže su i mjesto susreta, upoznavanja, međusobnog obogaćivanja, rasta, preispitivanja svojih razmišljanja, svog života, svog odnosa s Bogom, drugima, sa samim sobom, svijetom oko sebe. I to je izazov. A izazove volim.”
