Predsjednik RH dva dana nije se ukazao ni uživo ni na Facebooku ni na Twitteru. Zdvojna nacija već je počela pomalo očajavati! Ta gdje je, da se nije razbolio, da se nije uvrijedio, zabrinuto su se pitali Hrvatići zatečeni u prisilnoj apstinenciji, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
No, naravno, novi nastavak, ovaj put na “ateističke agitatore”, uslijedio je pet do dvanaest. Jasno je bilo da će metu među “desničarima” malo teže naći. Polovica njih s kokicama u rukama uživo uživa u bratoubilačkom ratu na “ljevici”, ekstatično navijajući dok Milanović deveta svoje ratne drugove, druga polovica neutješno suze lije jer je prijetvorna sudba natentala “državničkog” i “suverenističkog” Milanovića u ezdepe, a ne u hadeze. Što sudba, prava hudba, zapravo Udba!
Na “ljevici” pak mnogi mukom umukoše, jer vide da je Milanović spreman brzinom Doca Holidaya iz korica svakom potegnuti dosje još od proljeća sedamdesetprvog. A tu, znaju oni, ima svega. Neki su već počeli zapomagati: Koooolindaa, vraati se, sve ti je oprošteno! Dalija pak, koja se još dogovara s Marijanom koja je od njih Thelma, a koja Louise, koja je od njih zastupnica, a koja njezina pratilja, već je javno poslala ispriku Kolindi.
Ali, kako je samo odstrijelio Puhovskog! Na “desnici” se još sve trese od višestrukih orgazama! Nema dvojbe, Puhovski je sam otvorio put ovakvoj javnoj lustraciji još kad je Milanovića nazvao političkim idiotom. S te strane, zaslužio je što je dobio. Što je pak puna istina o ulozi Puhovskog u suđenjima hrvatskim proljećarima svakako bi valjalo pažljivije istražiti. Gotovo sigurno tada nije bio na ispravnoj strani povijesti, ali ostaje dvojbeno je li stvarno svjedočio izričito protiv Budiše i društva. Je li stvarno Puhovski proširio krug osumnjičenih i osuđenih, kako tvrdi Milanović?
Jedno je sigurno, Milanović ne bi otpuhnuo prašinu s njegovog dosjea da nije bio osobno izazvan. Domaći vanzemaljci pak i dalje “naivno” zdvajaju koja se to tajna krije u Milanovićevu mozgu da ga je prinudila na ovu igru istine, u kojoj je prazna boca Žuje namještena tako da se nikad ne okreće prema njemu.
Prvi je da nam je predsjednik neizlječivo bolestan i ostalo mu je još nekoliko mjeseci života. Znaju se tako neki pod stare dane, kad namirišu kraj, povampiriti i dobiti napadaj istinoljublja. Pored njih nećete proći, a da vam ne spomenu čvilju na nosu, jer, iako je prekrivena debelim slojem pudera, uvjereni su da se vi sami još niste stigli pogledati u ogledalo.
Drugi je da je Zoki upravo počeo čitati i treći tom “Vodiča kroz galaksiju za autostopere”, identificirajući se s likom koji počinje govoriti istinu i samo istinu u svoj svojoj nepodnošljivoj opširnosti. A sad, budući da je podrum u Slavonskoj zatvoren, povukao se u podrum u Taču da na miru pročita kraj. Kad mu se ponovno upali lampica, prije no što Zemlju konačno unište vanzemaljci, javit će nam se odgovorom na Ultimativno Pitanje o smislu Života, Svemira i – Svega.
Treći vjerojatni razlog je da Milanović “zna” ili barem vjeruje da postoji mogućnost da istražitelji Uskoka imaju snimljene njegove privatne razgovore s Kovačevićem. Ti transkripti uopće ne moraju nužno biti inkriminirajući, ali bi svejedno medijski bili tako sočna roba da bi za njega bili još daleko destruktivniji od ovog njegovog divljanja. Pa zato, eto… divlja. Jer može. I svakom u lice vraća što misli da ga spada.
Pod uvjetom da u tim razgovorima doista nema ničeg stvarno inkriminirajućeg, s pozicije vlasti nema nijednog opravdanog razloga da transkripti “procure” u odabrane medije. Mediji tu, naravno, ne snose niti trebaju snositi nikakvu odgovornost, jer u ovoj državi moraju postojati odgovorne službe i institucije koje će na vrijeme zaštititi ne Zorana Milanovića osobno od njega samog, već instituciju Predsjednika RH, tko god u tom trenutku sjedio na Pantovčaku, od posve nepotrebnog izlaganja medijskim aferama.
A što kad bi u tim transkriptima bilo nečeg stvarno inkriminirajućeg, pitate? Tim gore, jer netko na samom vrhu države o tome mora biti na vrijeme obaviješten. A to “na vrijeme” svakako nije pet minuta prije uhićenja, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list.
Kolumnu u cijelosti pročitajte u Večernjem listu.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
