Na prosvjedu u Vukovaru trebamo pokazati izdajničkoj kliki da mi nismo njihovi i da oni nisu naši. Umjesto da pritvore pojedince iz SDSS-a, Plenković i Božinović stali su uz Pupovca i dali otkaz istražitelju Kajkiću uz izmišljeni razlog
Stanje u HDZ-u nije ni idilično ni u znaku jedinstva koliko god, prividno gledajući, ta stranka i njezin predsjednik imaju vrlo lagodnu situaciju s obzirom na činjenicu da se sve oporbene stranke raspadaju ili su vrlo minorne. Postojeće jedinstvo i lažnu idilu Plenković održava zato što ima vlast te raspodjelom sinekura i unosnih pozicija potiskuje unutarnje nezadovoljstvo kod mnogih svojih suradnika i stranačkih drugova kojima se, iskreno govoreći, povraća na Plenkovića i njegovu politiku, ali nisu spremni to javno reći i izgubiti materijalne pozicije, piše Ivica Marijačić u Hrvatskom tjedniku.
> Penava: ‘Prosvjed u Vukovaru nije protiv premijera Plenkovića, cilj je pronalazak zločinaca’
Ali i takvu lažnu idilu teško je održavati i svaki dan ta HDZ-ova fatamorgana sve više podsjeća na sliku u razlomljenome zrcalu. Nakon pobune iz Gospića, evo nam je i iz Vukovara, grada koji u svima nama budi duboki osjećaj i potrebu da šutimo, klanjamo se i divimo mrtvim junacima zahvaljujući kojima smo danas slobodni. HDZ-ov gradonačelnik Ivan Penava prošle je subote objavio cijeloj Hrvatskoj da je dosta izdaje, nerada i opstrukcije institucija koje namjerno ne procesuiraju grozne zločine nad Hrvatima. Paradoksalno je što je HDZ-ov gradonačelnik pozvao na prosvjed 13. listopada u Vukovaru protiv institucija koje nadzire njegova stranka, dakle, HDZ.
HDZ je u prošle dvije godine prilično ponizio vukovarske branitelje i sve ljude, kao i cijelu hrvatsku naciju, uostalom. Zato nije ni čudno što sada niču znaci pobune protiv izdaje koja se više ne da tolerirati. Nakon brojnih ponižavanja, kap koja je vjerojatno prelila čašu hrvatskome narodu smjena je policijskoga istražitelja Nikole Kajkića na predmetu Ovčara. U svojoj istrazi Kajkić je došao do imena u vrhu Pupovčeva SDSS-a, koji znaju za grobnice nestalih hrvatskih branitelja i mučenika s Ovčare, do ljudi koji su i sami sudjelovali u tome zločinu. Navukao je na se bijes Pupovca, a budući da je Pupovac draži Plenkoviću od čitavoga hrvatskog naroda, nije bilo moguće nastaviti policijsko postupanje. Umjesto da se pritvore pojedinci iz SDSS-a, kao što je nalagala procedura i da oni tijekom pritvorske istrage otkriju gdje su mjesta na koja su bacili naše ubijene ranjenike i borce, kao i druge važne pojedinosti o svim akterima zločina, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i, naravno, Plenković zastupali su stajalište da osumnjičene ne treba pritvarati nego samo od njih uzeti informacije o grobištima pa onda početi s iskapanjem, a tek kasnije ih eventualno pritvoriti. Stali su tako na stranu Pupovca koji je žestoko branio slobodu svojih zločinačkih suradnika. Žrtva je cijele te sramne pogodbe policajac Kajkić kojemu je jednostavno uručen otkaz uz izmišljeno obrazloženje da je tobože krivotvorio neki dokaz. Ne samo da su mu dali otkaz nego su čovjeka i ponizili, a zaštitili su srpske zločince. Naravno, poslije toga niti se doznalo za grobove i sudbinu nestalih, niti su osumnjičenici privedeni sudcima istrage, niti je istraga nastavljena.
Od predmeta Ovčara nije bilo istrage, od te priče ostala je samo beskonačna tuga. Ali to je hrvatska pravna država u Plenkovićevoj inačici i inačici njegovih suradnika, poglavito ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića koji je bio registrirani suradnik Udbe, ili ministra pravosuđa Dražen Bošnjakovića, čovjeka bez nacionalnoga identiteta, koji je kao ministar pravosuđa u Vladi Jadranke Kosor dopustio da hrvatski general Đuro Brodarac umre kao životinja na plus 40 osječke tamnice, ne davši mu ni pravo na zatvorsku bolnicu.
> (VIDEO) Podsjetimo se: Što se dogodilo na Ovčari i tko je odgovarao za počinjene zločine?
Milinovićevu pobunu iz Gospića Plenković je elegantno riješio izbacivanjem iz članstva. Milinović nije političar koji može izazvati javnu solidarnost, pa ipak izbacivanje iz članstva bez prava na obranu dovoljno govori o apsolutističkome političkome karakteru Andreja Plenkovića. S Ivanom Penavom ne će tako lako izaći na kraj i ne će ga se moći riješiti isključivanjem iz stranke. Zato što je Penava iskonski i nekorumpirani HDZ-ovac koji diše kao i hrvatski narod te duboko osjeća strašnu nepravdu koja je na djelu – progon hrvatskih branitelja za svaku sitnicu i po svim oblicima odgovornosti i potpuna ignorancija i amnestija srpskih ratnih zločinaca koji slobodno šeću hrvatskim gradovima smijući se žrtvama u lice. To je bolesno društvo u kojemu Penava ne želi sudjelovati. Nije točno da nikad nema dokaza za osumnjičene srpske zločince. I sam Penava spomenuo je slučaj žene kojoj su istrgli dijete iz ruku i ubili ga, a ona tijelima progona rekla ime počinitelja, ali uzalud.
Ima sada mišljenja da Penava sve ovo radi u dogovoru s Plenkovićem. Plenković navodno shvaća da je predaleko otišao u ponižavanju Hrvata pa se nastoji vratiti, ali tako da se ne zamjeri Pupovcu te i dalje ostane s njime partner. Zato dopušta iskorake Penavi, zato, kažu, dopušta Krstičeviću da pozdravi generala Mirka Norca na svečanosti obilježavanja akcije Medački džep. Nema dokaza za ovakvu teoriju, ali ima pregršt dokaza da je ljudima u Vukovaru i posvuda u Hrvatskoj jednostavno prekipjelo i da reagiraju s pokličem „Dosta je izdaje“. Zato, tko može neka dođe u Vukovar 13. listopada i pokažimo izdajničkoj kliki da mi nismo njihovi i da oni nisu naši. Plenković je doista otišao predaleko, a otići će još dalje u izdaji ako ga se ne zaustavi.
* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
