Ivica Šola: Kabul i Zagreb imaju, dakle, isti problem, na vlast su različitim metodama došli različiti gerilci

Ivica Šola
Foto: Knjižara Nova

Ne postoji oklevetaniji autor u povijesti od Machiavellija. Machiavelli, ponajprije, nije bio makjavelist, njegova je nakana bila, kako veli Hanna Arendt, vratiti politici kao disciplini dostojanstvo. On je od politike, u složenosti javnog djelovanja, napravio samostalnu disciplinu koja nije ni moralna ni nemoralna, već – umijeće upravljanja! Možete svetog Antu postaviti za hrvatskog premijera, ali njegova vjera, visoka moralnost, u vođenju institucija nije garancija ni za što. Treba, prije svega znati upravljati, vladati. Nikakva moralnost, kamoli politička ideologija, ne može nadomjestiti potrebne kompetencije i potrebnu tehniku upravljanja zahtjevnim sustavima, od države, gradova do velikih javnih tvrtki. A što se morala tiče, što vrijedi krjepostan vladar ako ne zna stvoriti učinkovite institucije i sustav na dobro svih građana? Njegova osobna moralnost ili ideologija samim tim je duboko kompromitirana jer čini štetu zajednici svojim neznanjem, piše Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju.

Ove godine, u kratkom razdoblju, jedna daleka država, Afganistan, i jedan nama blizak i važan grad, Zagreb, dobili su novu vlast. Afganistan talibane (u prijevodu s paštua taliban znači “student”, ne s filozofskog, naravno), Zagreb pak radikalno lijevu platformu Možemo.

Gerilsko umijeće

Talibani su na vlast došli nedemokratski, oružanom silom, Tomašević i Možemo na slobodnim, demokratskim izborima, voljom velike većine građana Zagreba. I to je bitna razlika između talibana i Možemo. Moralnost glavnih vedeta Tomaševićeve ekipe, iako je osobno smatram duboko suspektnom, sukladno Machiavelliju, u ovom kontekstu me ne zanima. Još manje moralnost afganistanskih “studenata”, koja je “evidentna”. Mene zanima temeljna stvar u obnašanju vlasti kod jednih i kod drugih, a koja im je zajednička: ne znaju upravljati, ali zato imaju isključive ideološke stavove, bilo da se radi o religijskom ili o sekularnom fundamentalizmu i isključivosti.

Talibani, to smo znali, izvrsno barataju kalašnjikovima, umijećem gerilskog ratovanja motiviranog religijskom isključivošću. I onda ih, eto, po drugi put na vlasti. Nemaju nijednu kompetentnu osobu koja bi bila kadra upravljati sustavima. O ekonomiji nemaju pojma, o vanjskoj politici još manje, a o vođenju resornih ministarstava da i ne govorimo. Potjerali su uistinu korumpiranu vlast, ali, jedan slikovit primjer, iako građani u Kabulu imaju novca u bankama, ne mogu ga podignuti jer nitko ne zna staviti novac u bankomat, kamoli voditi banku. Afganistan je u kaosu, ne samo zbog njihove radikalne ideologije, već što ne znaju upravljati.

Kada su pozvali mlade kompetentne kadrove da ne bježe iz Afganistana, Zapad je pomislio da je to zato što im se žele osvetiti, no ubrzo se pokazalo da je to zato što ne znaju upravljati ničim, kamoli državom, pa im trebaju ljudi koji znaju. Jedino što talibani znaju, o čemu se najviše pisalo, jest odmah uvesti njihov “građanski odgoj” u škole, na štetu djevojčica i žena, no ni školstvo ne znaju organizirati. Tu kalašnjikov i gerilsko umijeće ne pomažu ni kratkoročno, kamoli dugoročno.

Možemo, analogno kao i talibani, počinje osvajanje vlasti ne kao ruralna ratna gerila, već kao urbana gerila. Liježu po cesti, blokiraju projekte, vežu se lancima, izvikuju radikalne, lijevo ekstremističke parole. I eto ih s ulice na vlasti. Sve što je isplivalo iz Zagrebačkog holdinga, problem otpada, kadroviranje… pokazuje da imaju isti problem kao i talibani, jedno je biti gerilac, a drugo je (ne)znati upravljati.

Neka Alah pomogne Zagrebu!

Iz svjedočenja bivših članova uprave Vukovića i Samodola, koje je Tomašević postavio, pa, kao, smijenio (zapravo sami su otišli jer ne možeš raditi posao s diletantima i ideološki isključivim ljudima), a i mnogi drugi, na finiji način, od Jurčića do Vedriša, to potvrdili, radi se o hrpi nesposobnih ljudi koji nikada u životu ničim ozbiljnim nisu upravljali, da su “suspektni prema političkim neistomišljenicima“, kako kaže Vuković, a Samodolu su zamjerili “desničarsku prošlost“. Kakve to veze ima s upravljanjem Holdingom? Tomašević i ekipa, osim zadojenosti ideologijom, nikada ni sa čim ozbiljnim nisu upravljali, a neki nemaju ni dana radnog staža izvan nevladina sektora. Ni klijentelizam ni nepotizam, kako je vidljivo od Holdinga do drugih “rodijačenja”, nisu im strani, samo nek su naši, pripadnici “studenata”, pa makar ništa u gradu ne funkcioniralo.

Kabul i Zagreb imaju, dakle, isti problem, na vlast su različitim metodama došli različiti gerilci, koji ne znaju upravljati.

Kada su ušli u Kabul, talibani su vikali “Kabul je naš”, Možemo kao slogan ima, gle opet čuda, “Zagreb je naš”. No, za razliku od ovih iz Možemo, talibani su shvatili da samo s “našima” nemaju znanja upravljati Afganistanom, pa mole one koji nisu njihovi, kako rekoh, da ostanu, ne bježe iz Kabula, da im pomognu. Talibani ne žele ponavljati greške iz prve vladavine kada ih je manjak kompetentnog kadra, osim nabrijanih ideologa, učinio mrskima narodu.

Stoga ozbiljno smatram da bi vlast u Kabulu jedina bila kadra iz svog iskustva urazumiti kolege u Zagrebu da ne ponavljaju njihove greške. Zato je iznimno važno, a to je bila jedna od ključnih tema izborne kampanje i za grad Split, da i čelnici grada Zagreba i čelnici talibana znaju engleski.

Neka Alah bude Zagrepčanima u pomoći! – zaključuje Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/ Slobodna Dalmacija