Ovih godina puno se kod nas govori o žalosnom, masovnom iseljavanju Hrvata, poglavito u Irsku i Njemačku, radi se o stotinama tisuća ljudi pa su neka područja Hrvatske, poglavito Slavonija, preko noći opustošila. Mnogi su relativizirali taj problem govoreći kako se i šezdesetih prošlog stoljeća kada je Tito otvorio granice iseljavalo, no danas je to puno ozbiljnije jer odlaze ljudi s obiteljima koji se, prema istraživanjima koje sam i sam radio i objavio, ne kane vraćati, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
I onda se dogodio koronavirus, a ono što nije odradila traljava hrvatska politika da bi mjerama spriječila ovaj fenomen i vratila ljude, ovih dana to odrađuje Covid-19. Naime, Hrvati, i ne samo Hrvati, sve masovnije napuštaju Irsku, pa čak i Irci, jer masovno ostaju bez posla, pogotovo u uslužnim djelatnostima.
Jutros, dok ovo pišem, upravo je nekoliko naših obitelji zrakoplovom iz Dublina preko Edinburga sletjelo u Budimpeštu, i pravac Slavonija. Ovo ne pišem napamet, već na temelju egzaktnih podataka jednog poslovnog čovjeka koji je poslao pismo koje prenosim u cijelosti jer brojke sve govore:
“Pozdrav svima!
Htio bih podijeliti jedan vrlo važan podatak koji imam u svojoj statistici. Danas mi je u zadnjih mjesec dana 100. naš čovjek zatražio pomoć za odjavu struje ili plina s razlogom napuštanja Irske. U istom periodu je to zatražilo 348 Poljaka, 136 Čeha i Slovaka, 124 Bugara itd… Oko 88% svih odlazaka i napuštanja Irske čine gradovi gdje i je najveća renta, Dublin i Cork, a onda cijela Irska sa 12 posto.
Očigledno da zbog visine rente Covid19 allowance (naknada koju daje država za one koji ne rade uslijed korone I. Š.) od 350 eura se nije pokazala dovoljna, a kamoli još daljnje snižavanje iste na 200 i nešto eura (to slijedi vjerojatno u kolovozu, I. Š). Od kada ovih skoro 8 i pol godina radim ovaj posao nikada do sad se to nije dogodilo. Što je još čudnije ovih 12 posto što otpada na cijelu Irsku, 10 posto se pojavljuje u zadnjih tjedan dana, što hoće reći da do prije tjedan dana 98 posto odlazaka su se odnosili na Dublin i Cork, a 2 posto na ostatak Irske, što pokazuje da financijski efekti Covida lagano zahvaćaju cijelu Irsku.
(…)
I jedan za kraj čudan podatak da je i u zadnjih mjesec dana čak 9 irskih obitelji to isto zatražilo od mene. I Irci odlaze i to uglavnom za Australiju, Novi Zeland, Sjedinjene Američke Države…. Malo zabrinjavajuće..”, završava svoj tekst ovaj gospodin koji je pomogao mnogim Hrvatima da nađu posao i stan, a sada im pomaže u odlasku, u povratku u Hrvatsku zbog financijske nemogućnosti financiranja osnovnih životnih potreba.
Budući da ima ne tako veliku agenciju, kada bi veće agencije dale svoje podatke, rezultati bi bili puno veći, fenomen bi se pokazao puno glomazniji, no i njegova statistika i uzorak dostatni su da pametan zaključi što se u Irskoj događa.
Za Njemačku nemam tako egzaktne podatke iz prve ruke, no sigurno je da nije baš puno drugačije.
Zvuči kao ofucana fraza, ali svaka kriza, pa i ova uzrokovana koronavirusom ujedno je i prilika. Gdje raste opasnost raste i ono spasonosno, pisao je Hoelederlin.
No na ovaj fenomen, prema svemu sudeći, masovnog povratka Hrvata koji su otišli trbuhom za kruhom u Irsku i drugdje, mora politika i gospodarstvo reagirati već danas i tim ljudima ponuditi nešto. U Slavoniji su puste kuće koje nitko ne želi kupiti, mnoštvo je neobrađene zemlje, sredstva koja se mogu povući iz Europe su ogromna… i tako dalje i tako dalje…
Ali, nažalost, kada gledamo aktualnu izbornu kampanju, ona je katastrofalna s obzirom na teme koje dominiraju. Najprije su nas zamarali s pozdravom “Za dom spremni”, pa smo se onda zabavljali srednjim prstima i Škorinim ginekološkim i moralno – duhovnim kompetencijama. No evo prilike, ljudi nam se vraćaju, mnogi su i pobjegli i zbog takvih tema i stanja u društvu općenito, a ne samo iz materijalnih razloga.
Što im političari u ovoj kampanji mogu ponuditi, poručiti? “Za Dom spremni” i slične jalove teme bez ikakva smisla te ljude ne zanimaju, kao ni srednji prst koji im je politika odavno pokazala, pa su otišli. Zanima ih posao, dostojanstven život, zanimaju ih vrijednosti koje društvo čine ljudskim, zanima ih učinkovita država, pravna sigurnost, budućnost djece…
(…)
Ti ljudi koje je korona, a ne neka naša sustavna politika počela vraćati kući, zaslužuju pozornost i u ovoj kampanji, ne zato što su birači, već potencijal koji nam treba i koji treba zadržati, ne treba im srednji prst, niti za Dom spremni, jer su mnogi od njih u Irskoj doslovno – spremni za doma.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Slobodne.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa