Selak, Peternel i Kuljiš na tribini HR-a: “Izbjegava li ljevica dijalog i polemiku s ideološkim neistomišljenicima?”

Foto: snimka zaslona, fotomontaža: narod.hr

Treći program Hrvatskog radija u zagrebačkoj Knjižnici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5., organizirao je ovog tjedna tribinu o temi “Izbjegava li ljevica dijalog i polemiku s ideološkim neistomišljenicima?”

Aktivisti lijevo-liberalnih ideologija u mnogim su zapadnim zemljama bili nositelji ideje demokratičnosti, pluralizma, slobode govora, te prava na mišljenja i stavove protivne uvriježenima. Mnoge ideje koje su u konzervativnim društvima predstavljale tabu, lijevo-liberalna opcija pretvorila je u legitimne teme razgovora, dijaloga, polemike i u konačnici, slobode izbora. No nakon propasti komunizma 1990-ih zapadnjačka ljevica kao da je sasvim izgubila tlo pod nogama, navodi se u uvodu emisije.

Nakon što se jasno pokazalo da su radnička prava daleko bolje zaštićena na kapitalističkom Zapadu nego na komunističkom Istoku, glavna tema ljevice – društvena ravnopravnost kroz raspodjelu materijalnih resursa – više ni ljevičarima nije bila zanimljiva. Ljevica se kroz nevladine udruge prikopčala na proračunska sredstva koja uplaćuju kapitalisti, radnici i seljaci, te se usredotočila na svjetonazorske i ideološke teme drukčijeg sadržaja: potkopavanju tradicionalnih vrijednosti, takozvanoj “rodnoj” ravnopravnosti, uvođenju uniseks zahoda na sveučilišta, očuvanju okoliša na Antarktiku, propagiranju anacionalnog kozmopolitizma, suzbijanju domoljublja, kvazipacifizmu, pravima seksualnih manjina ili liberalizaciji droga.

No u zagovaranju svojih programa, ljevica sve više ostavlja dojam da je izgubila uvjerljivost argumenata te da izbjegava polemiku s konzervativnim protivnicima.

One koji se ne slažu s ljevičarskim programima, napada se ad hominem i nerijetko ih se naziva pogrdnim imenima kao što su klerofašist, nacionalist, šovinist, rasist, homofob, islamofob. U Hrvatskoj se tome popisu može pridodati i riječ desničar. Počesto ispražnjena od sadržaja, ljevica svoju relevantnost nameće difamacijom i blaćenjem suprotne strane. Pogrdnim imenima, umjesto argumentima ljevičari zasipaju prominentne nositelje konzervativnih vrijednosti, od društveno aktivnih biskupa Katoličke crkve, intelektualaca i javnih ličnosti, do udruga koje zagovaraju život, obitelj i domoljubne vrijednosti. Kroz koncept političke korektnosti, a sada pomalo i pod krinkom govora mržnje, nastoji se ušutkati konzervativni glas o nizu društvenih tema.

Zašto ljevica na Zapadu izbjegava izravnu polemiku s desno-konzervativnim suparnicima? Je li ljevica odustala od osnovnih načela demokracije, a to su argumentiran dijalog i pluralizam? O tim su temama na Tribini koju vodi Boris Havel govorili Marija Selak, Denis Kuljiš i Igor Peternel.

Tko su bili gosti tribine?

Marija Selak rođena je 1982. godine u Zagrebu, a 2007. godine diplomirala je filozofiju, hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao voditelj-spiker na Z1 televiziji, kao novinarka i suradnica na HRT-u i kao Voditelja odjela za odnose sa javnošću u privatnoj tvrtci. Doktorirala je 2013. sa temom pod naslovom “Ljudska priroda i nova epoha” te je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu znanstvena novakinja viša asistentica kao suvoditelj kolegija iz ontologije i filozofije povijesti. Održala je niz javnih predavanja te sudjeluje u HRT-ovoj emisiji “Peti dan”, a u liječničkim novinama piše redovite kolumne iz područja bioetike.

Denis Kuljiš je rođen 1951. godine, a studirao je lingvistiku, sociologiju i novinarstvo. Godine 1972. pokrenuo je tjednik “Polet”, a kasnije je pisao za Vjesnik, uređivao časopise “Danas” i “Start”. Od 1990. do 1995. godine bio je glavni urednik tjednika Globus, a bio je kolumnist u Večernjem i Jutarnjem listu. Pisac je nekoliko knjiga, producirao je seriju te trenutačno radi na osnivanju Aspenskog instituta za regiju Jugoistočna Europa.

Igor Peternel je rođen u Zagrebu te je diplomirao na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije. Pri istom fakultetu zaposlen je kao znanstveni novak te je u sklopu projekata boravio SAD-u. Na sveučilištu u Floridi izradio je svoju doktorsku disertaciju te je objavio 30-ak znanstvenih radova iz područja ekologije i biomedicinskog inženjerstva. Aktivan je član Hrvatsko-američkog društva te potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora. Zaposlen je na sveučilištu u Karlovcu kao znanstveni savjetnik.

 

Havel o organizaciji tribine o civilnom društvu: Kada su čuli da će sudjelovati Željka Markić, gosti lijevog spektra odustali su od sudjelovanja

Boris Havel započeo je donoseći svoje iskustvo ljevičarskog izbjegavanja sučeljavanja u dijalogu. Naime, tokom organiziranja tribine prije tri mjeseca o civilnom društvu, nitko sa ljevice se nije htio odazvati na razgovor sa gospođom Markić koja je i prva prihvatila sudjelovati na tribini. Akteri sa lijevog spektra civilnog društva koji se nisu odazvali pripadali su udrugama poput GONG-a, Centra za mirovne studije, Babama i ostali. Zanimljivo, odgovaralo im je i mjesto i vrijeme održavanja tribine, no kad su saznali da sudjeluje gđa Markić, ipak su odustali od sudjelovanja u dijalogu. Jedini sugovornik koji se odazvao sa lijevog spektra bio je iz Inicijative mladih.

Voditelj Havel naveo je primjer još drastičnijeg fenomena na ljevici koji se zbiva u Americi. Tamo dio ljevice koji se nazivaju “Antife”, izbjegavaju polemizirati s konzervativnim akterima,ali i pribjegavaju nasilju kako bi se konzervativni akteri spriječili u nastupima. Konkretno, u veljači 2017. godine na sveučilištu Berkeley u Kaliforniji okupila se poveća skupina radikalnih ljevičara i spriječila predavanje desnog aktera Mila Yiannopoulusa, a isto je pokušala i nekoliko mjeseci kasnije tokom dolaska konzervativnog predavača, inače Židova, Bena Shapira optužujući ga da je fašist. Sveučilište je navodno potrošilo preko 600 000 dolara na zaštitare i policiju kako bi predavanje uopće bilo održivo.

Marija Selak se nadovezala te rekla kako je taj fenomen nov zbog razvoja društvenih mreža koje su postale utjecajne. Kaže kako je nasilje ljevice moguće zato jer ljevica smatra da kreće iz moralno-superiorne pozicije jer zagovara jednaka prava sviju. Ako se netko ne slaže sa vama kao “Antifom”, kaže Selak, budući ste nositelj apsolutnog dobra, druga strana je nositelj apsolutnog zla, pa smijete upotrijebiti nasilje.

Kuljiš je potvrdio da se radi o simptomu moralne superiornosti te da “doktrinari” u svojoj srži nisu za dijalog, ali je rekao da ni on također ne bi volio razgovarati sa Željkom Markić jer tvrdi da nije slušač. Po Kuljišu je dijalog otvoren onog trenutka kada se sjelo za stol, a što će biti rečeno- nije ključan faktor dijaloga već sama činjenica pojavljivanja.

Peternel smatra da temu ne treba poopćavati jer sve dolazi iz kućnog odgoja, a kućnog odgoja je sve manje i manje. “Amerika je jedna specifična država koja se ne može dijeliti na lijevo i desno, tamo se zadnjih pedesetak godina raspravlja i polarizira oko 5-6 tema pred svake izbore a to su porezna reforma, zdravstvo, abortus i gay brakovi, nošenje i kupovanje oružja te terorizam”, dodao je Peternel. “U Trumpu su ljudi vidjeli pomalo čudaka, koji bi možda mogao razbiti raspravu o jednim te istim temama te krenuti kontra establišmenta.

Kuljiš kaže da smo prije 20 godina i sami činili ubojstva, genocide i protjerivanja

Slijedeća tema je bila pitanje izbjeglica, na što je Kuljiš izjavio da nema razloga da se bojimo ljudi iz Sirije i Afganistana kada smo mi prije dvadeset godina i sami činili ubojstva, genocide, protjerivanja itd, a na što je Peternel odgovorio “Ja ne znam kad se to dogodilo, meni je to izgleda promaklo”, a dodao “Kad je bio rat mi smo s lakoćom primili 500 000 izbjeglica iz BiH.”

Na temu tko je ljevičar, a tko nije odgovorila je Marija Selak, “Postoji kvaka 22 , a to je da svi oni koje se zove ljevičarima, da su se sami tako prozvali i da oni sa time nemaju problem, a ako je izvornoj ljevici to problem, neka im oduzme titule.”

Istanbulsku konvenciju, kao primjer teme oko koje ljevica nije spremna voditi dijalog naveo je Igor Peternel. “Zašto ljevica na prijedlog da se iz istanbulske konvencije izbace sporne dijelove, a odmah ratificiraju oni dijelovi koji nisu sporni odbacuje? Zašto se pojedine udruge tako silno zalažu za spornu istanbulsku konvenciju to je svima jasno. Zato što će tako pojedini ljudi biti obilato financirani za monitoring provedbe.”

Nadalje je spomenuo da se pravi primjeri za volju ljevice na dijalog može vidjeti u situacijama oko referenduma o braku, gostovanju Judith Reisman na Filozofskom i Fakultetu Političkih znanosti, kada je do izražaja došlo njihovo odbijanje polemiziranja s neistomišljenicima i pokušaji spriječavanja njihovih aktivnosti.

Raspravu o izbjeglicama, Orbanu, povećanju antisemitizma i nasilja nad ženama u zemljama koje primaju izbjeglice i drugim temama možete u cijelosti poslušati na HRT-u.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/http://radio.hrt.hr