Ja sam Dražen Šantić, dragovoljac Domovinskog rata i evo zašto prosvjedujem već 116 dana

Dražen Šantić, dragovoljac Domovinskog rata, prosvjeduje već 116 dana ispred Ministarstva branitelja. Rekao je kako se branitelje čak proziva i “gdje su bili kada su bile poplave u Slavoniji”, ističući kako su se branitelji prvi organizirali u velikom broju te sudjelovali u svim aktivnostima: sakupljanja, razvrstavanja i distribucije pomoći, izgradnje nasipa i saniranja posljedica. “Tamo nikome nisu smetali naši šatori!”, poručio je.

Ako preživite rat, sigurno se neko vrijeme, a možda i cijeli život nosite sa traumama koje ste preživjeli

– Kada krenete u rat, krećete u strah, strah od pogibije, ranjavanja, zarobljavanja i svega ostalog. Straha u ratu doživite u velikim količinama, kada ste pod topničkom paljbom, kada vam razni projektili prolaze pored tijela,  izviđanjima, u bliskoj borbi, noćnim stražama. Ako preživite rat, sigurno se neko vrijeme, a možda i cijeli život nosite sa traumama koje ste preživjeli. Nakon toga želite mir, miran i dostojanstven život. Onda vas najednom počinju prozivati, i ružno etiketirati prvo pojedinačno, a poslije i kao cijelu populaciju. Najednom postajete ratni profiteri, primitivci, teret društva i krivci za nevolje koje vaš narod doživljava. Počinju vam smanjivati stečena prava, narušavati kvalitetu života, ugrožavati egzistenciju, i opet vas tjeraju u strah, nemir, ljutnju i ostale negativne emocije, a tada mnogi branitelji svoj mir potraže u suicidu. Ovaj trend treba zaustaviti, dati nam mir i dostojanstvo i to ustavom zagarantirati.

Moja obitelj i roditelji potpuno podržavaju prosvjed branitelja

– Rođen sam u Zagrebu 1962. godine, imam obitelj i dva sina. Moja obitelj i roditelji potpuno podržavaju prosvjed branitelja.

Uključivanje u obranu Hrvatske nije bilo upitno

Kada je počela agresija na Hrvatsku uključivanje u obranu nije bilo upitno. Okrutnost koju je agresor iskazivao prema ljudima na okupiranim područjima dodatno me motivirala i pomislio sam: “Ne dam ti to raditi  mome narodu!”.

Sa skupinom prijatelja dragovoljaca prvo odlazim na ratište u Vinkovce 1991., sudjelujem u obrani Livna kao dragovoljac 1992. godine. Sa 7. gardijskom brigadom sudjelujem u obrani šibenskog i zadarskog zaleđa. Slijedi zatim Livanjsko-grahovska bojišnica do pred Kninom kada sam ranjen.

Ranjen 1995. nadomak Kninu – zdravstveno s vremenom sve gore

Ranjen sam 31. srpnja 1995. nadomak Kninu u bliskoj borbi od pješačkog naoružanja. Od tri metka koja su me pogodila jedan je bio u glavu. Imam 70% HRVI, zdravstvene tegobe uzrokovane ranjavanjem donekle se drže pod kontrolom lijekovima, povremeno su jače izražene. Liječnica kaže da je stanje takvo kakvo je i da će se s vremenom samo pogoršavati.

Neki nas prozivaju, a prvi smo organizirano pomogli poplavljenima

Ova situacija kada nas se stalno ponižava i proziva svakako mi ne koristi. Između ostalog sada nas se proziva gdje smo bili kada su se pljačkale firme, kada se događalo ovo ili ono. U raznim potporama drugim ugroženim skupinama u Hrvatskoj sudjelovali smo mnogo više nego oni sami međusobno. Dali smo potporu zdravstvenim radnicima, radnicima RIZ-a, Imunološkog zavoda, Rafineriji Sisak, HAC-a, itd.

Nevjerojatno, čak smo prozvani i “gdje smo bili kada su bile poplave u Slavoniji”, a prvi smo organizirano u velikom broju sudjelovali u svim aktivnostima: sakupljanja, razvrstavanja i distribucije pomoći, izgradnje nasipa i saniranja posljedica. Tamo nikome nisu smetali naši šatori. Sada šator u Savskoj po nekima treba silom maknuti, neki idu toliko daleko da zazivaju pendreke i vodene topove. Na koga? Na invalide i ratnike, koji najmirnije u Europi prosvjeduju, minimalno ometaju rad institucija i život građana i hrane beskućnike.