Je li novac koji smo nekome darovali za sanacije Uljanika i Agrokora mogao pokriti dugove zdravstva?

Foto: Fah, gettyImages; fotomontaža: Narod.hr

Mogli smo i bolje potrošiti taj novac: Sad je sasvim sigurno da ni “strateški partneri”, ni lokalne ni državne vlasti, ni radnici kao većinski vlasnici ne mogu spasiti Uljanik, ni brodogradnju općenito. Je li novac dan na njeno spašavanje bačen novac?

Neki će uprijeti u Brodosplit i reći da je on ipak spašen, no tamo danas praktički ne grade brodove, žive od drugih poslova, a broj radnika se više nego prepolovio. A kad vlasniku Debeljaku istekne ugovorna obaveza kojom je dužan zadržati određen broj radnika, pitanje je i što će biti s njima: Budimo iskreni, marine i hoteli su isplativiji posao.

Agrokor i Borg

Isto tako, upitan je i Agrokor. Sve se više ljudi danas pita ono što se tek nekolicina usudila reći kad je donošen Lex Agrokor – što je država svojom intervencijom uradila što nisu mogle i same banke, da su preuzele firmu u stečaju preko svog čovjeka, Antonia Alvareza, svjetski priznatog stručnjaka za spašavanje posrnulih kompanija?

Marić: ‘Nisam upoznat sa situacijom oko objave novih mailova o grupi Borg’

Govorilo se o tome da će Alvarez za svoj posao uzeti milijune, iako to nije bio naš problem, jer bi ga ionako platili vjerovnici. Ovako, dobili smo grupu Borg koja je uzela i dobrih pola milijarde, ali još gore od toga – dobili smo američki lešinaraski fond, koji je na svaki uloženi dolar u “junk” obveznice propale tvrtke zaradio bar četiri, a radi se o stotinama milijuna. Oni su uložili petinu cjelokupne imovine 3,5 milijardi dolara vrijednog fonda u Agrokor u veljači i ožujku 2017. što je svakog ekonomski pismenog navelo da zaključi da su imali povjerljivu informaciju o tome što Vlada misli uraditi – a što posljednje informacije o komunikaciji Martine Dalić i Borga potvrđuju. To je, naravno, kriminal za koji bi drugdje padale glave, uključujući i onu premijera, no u Hrvatskoj se nije desilo ništa.

Spašavanje nerentabilne “proizvodnje” umjesto spašavanja zdravstva

No kad izračunate koliko su deficiti zdravstva – koje saniramo svakih par godina, jer od ovakvog zdravstvenog osiguranja očito nije moguće financirati bolnice i zdravstvenu zaštitu čak ni na ovom, vrlo niskom nivou – i koliko smo novca prosuli u posljednje dvije godine na državna jamstva Uljaniku i na “spašavanje” Agrokora, koje je očito bilo tek izgovor za masnu pljačku i lešinarenje propale korporacije, dolazite do zanimljivih zaključaka. Korupcija i socijalističko “spašavanje proizvodnje” možda ne bi u cijelosti pokrili financijsku rupu u zdravstvu, ali bi svakako pomogli da se liječimo puno kvalitetnije.

Dvostruki kriteriji DORH-a: ‘Netransparentnost nije kazneno djelo’ kad se radi o Borgu, ali jest kad se radi o Bandiću?

Koliko je zdravstvo točno u minusu? Stvar toga kako računovodstveno postavite stvari. Prema ministru Kujundžiću, dugovi zdravstva su oko 4 milijarde kuna, a dospjelih je oko 1,5 milijarde kuna. Većina rokova plaćanja vrti se oko godinu dana, a raspon ide od 5-6 mjeseci do dvije godine. Bolnice prosječno mjesečno imaju manjak prihoda od 5 do 8 posto. To je dakle novac koji zdravstvo troši preko onoga što HZZO naplaćuje putem osiguranja i drukčije.

Gubitci Uljanika

Je li to stvarni minus zdravstva, realni deficit? Nitko to, zapravo, ne zna. Činjenica je da je svakih četiri – pet godina potrebno provesti sanaciju zdravstva, platiti dugove iz proračuna.

Poletaev i Volk iz Sberbanke bili u DORH-u, navodno na inicijativu Rusa!

Kad računate da je samo Uljanik grupa od zadnje sanacije škverova do danas natukla oko 1,7 milijardi kuna – prema dostupnim podacima, što uključuje preneseni gubitak iz prošlih godina, i kad računate da će veći dio tog novca na koncu platiti hrvatski porezni obveznici, a dio su već i platili kroz isplatu plaća radnicima za zadnja dva mjeseca, što je najviše što se moglo dobiti bez da to EU odobri, ispada da smo samo od novca danog za kronično (od sedamdesetih!) nerentabilnu i gubitašku brodogradnju mogli pokriti priličan dio manjka u zdravstvu, ako ne i sav. U svakom slučaju, radi se o nekoliko stotina milijuna dolara koji će na naplatu doći – državi, odnosno nama.

Grupa Borg je bila u Agrokoru već na dan donošenja Lex Agrokora, 10. travnja 2017.

A sad dodajte pola milijarde za savjetnike u Agrokoru, pa onda dodajte sve one milijarde koje je “zaradio”, bez ikakva rizika i preko noći, Knightgead fond koji je preko “roll up” modela naplatio u nominalnom iznosu od Agrokora obveznice koje su dospijevale tek 2020., a koje je kupovao na sekundarnom tržištu (uglavnom na burzi u Njemačkoj) po četvrtini nominalne cijene od onih koji su se tog duga htjeli riješiti pod svaku cijenu jer za razliku od Knightheada nisu bili u povlaštenom položaju kod Vlade i nisu dobivali informacije o tome što ona namjerava, i dobit ćete sliku.

Doduše, Vlada i dalje tvrdi da nas sanacija Agrokora neće koštati niti kune, i da je sav novac koji su pokupili savjetnici i Knighthead išao na račun ostalih vjerovnika, prije svega ruskih banaka koje su dobile udio u bezvrijednoj kompaniji koji ne mogu prodati ni za petinu novca posuđenog Agrokoru, no Vlada tu jednostavno ne govori istinu – ili bar ne cijelu istinu. Jer, trošak “Lex Agrokora” će u konačnici, dobrim dijelom, posredno pokriti hrvatski porezni obveznici.

(VIDEO) Lovrinović: ‘Imamo li istarsku skupinu Borg? U Uljaniku i 3. maju provedeno je političko umjesto poslovnog restrukturiranja

Drugim riječima, da smo Uljanik i Agrokor prepustili tržištu, odnosno vjerovnicima, i novac dan za “spašavanje” potrošili na spašavanje zdravstva, svakako bi nam svima bilo ako ne dobro a ono – bolje.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr