“Svjedoci koji su kao medicinsko osoblje zadnji ostali u vukovarskoj bolnici dok iz nje nije bio odveden i posljednji pacijent svjedoče da su vidjeli i susreli dr. Vojislava Stanimirovića u bolnici 20.11.1991. godine i time demantiraju Stanimirovića koji je kao gost u emisiji srbijanske televizije u studenom 2010. godine lagao da on nije bio u Vukovaru taj dan kada se dogodila Ovčara”, piše Antun Ivanković.
Što je još napisao pročitajte u nastavku:
“Bolničarka, redovnica sestara sv. Križa s. Ida Ana Zdravčević, koja danas živi i radi u Đakovu. Zbog toga što je vidjela i susrela dr. Vojislava Stanimirovića u vukovarskoj bolnici svjedoči da jednom bila verbalno napadnuta od njegove supruge prigodom njihova slučajnog susreta u Vukovaru. Časna sestra Ida i danas ostaje pri svojemu iskazu, jer joj je tada dr. Vojislav Stanimirović, prisjeća se tih trenutaka u podrumu vukovarske bolnice, pomalo iznenađen i zbunjen zbog njene nazočnosti, pružio čak i ruku.
Svećenik, Smiljan Berišić, danas živi u Rovinju, a u vukovarskoj bolnici 1991. bio je medicinski tehničar. Završio je srednju medicinsku školu, a bio je i završeni student teologije. Sve vrijeme opsade proveo je u Vukovaru. Svećenik svjedoči da su 20.11.1991. došli autobusi i odveli medicinsko osoblje. „Tog popodneva oko 17 sati odveli su i dr. Juraja Njavru. U bolnici nas je ostalo četvoro od svega hrvatskog medicinskog osoblja: uz mene i časna sestra Jela, časna Ida, sestra Zorica iz Zagreba.
Tada nisam shvatio jer su govorili da nas voze na razmjenu, nisam razumio vražji plan, jer su nam pomagali ukloniti vozila koja su ometala nekakav normalan transport. Nisam shvatio ni da su namjerno izdvajali sve one ranjenike koji nisu bili iz Vukovara. Nekoliko sam njih i pomogao utovariti na kamion. Nisam shvatio ni kad su doktori Marić i Stanimirović došli u bolnicu obučeni u uniforme JNA“.
Vojislav Stanimirović sudjelovao u velikosrpskoj agresiji na grad Vukovar bio je pričuvni kapetan na čelu sanitetske službe tzv. JNA i organizator zdravstva za Srijem. Po svojoj funkciji i dužnostima nije mogao biti promatrač u vukovarskoj bolnici.”