Danas se sjećamo jedne od najvećih tenkovskih bitaka Domovinskog rata i junake obrane Nuštra. Točno prije 29 godina dogodila se poznata bitka za ovo istočnoslavonsko selo pored Vinkovaca u kojoj je 50 tenkova i okopnih vozila frontalno napalo branitelje Nuštra. Srbijanska vojska i JNA su uspjele ući u selo, ali junaci slavonskih ravnica uništili su oklopnjake i spriječili pad ovog herojskog sela. Na sam dan bitke četnici su zaklali pet žena i jednog muškarca.
Nuštar je dugo bio dio jedine slobodne ceste prema Vukovaru: Vinkovci – Nuštar – Marinci – Bogdanovci – Vukovar. Padom Marinaca cesta je presječena, a Vukovar dolazi u okruženje.
Nuštar ljeta Gospodnjeg 1990. bijaše bogato, predivno slavonsko selo, prostrto između rijeke Vuke i dvorca obitelji Khuen Belasi. Pobjedom hrvatske opcije na demokratskim izborima u svibnju 1990. dobili smo hrvatsku državu. Tisućljetni san hrvatskog naroda bio je na pomolu svog ostvarenja. Tih svibanjskih dana Nuštarci su živjeli u zanosu i nadi, kako će i oni graditi i živjeti sretno u svojoj državi Hrvatskoj.
Došao je krvavi Uskrs 1991. Na Plitvicama su pale prve hrvatske glave. Krvavi pir je počeo. Jeza je ušla u domove hrvatske i nuštarske. Počela je potraga za oružjem do kojeg se vrlo teško dolazilo. 2. svibnja 1991. dan kada je za Slavonce i Nuštarce definitivno počeo rat. Toga dana u četničkom leglu, Borovu Selu, je ubijeno dvanaest hrvatskih policajaca. Dvojica su bili Nuštarci. To su bili pokojni Stipan Bošnjak, načelnik policijske uprave Vinkovci i Zdenko Perica hrvatski policajac. Tih dana tuga je obavila Nuštar kao nikad do tada.
23. srpnja 1991. susjedi Srbi iz Pačetina ispaljuju prvu granatu na Nuštar. Od tada, počinju neprestani napadi na ovo selo koje NIKADA nije palo u neprijateljske ruke. Najteži napad na Nuštar dogodio se upravo 5. listopada 1991. kada su tenkovi došli do samog središta Nuštra, piše nustar.hr
Pročitajte potresno svjedočanstvo hrvatskog vojnika Grge Krajine o paklu Nuštra:
„Uslijedio je 5. listopada. Kiša je prestala, bilo je sunčano jesenje jutro. Topnički napadi su prestali i hrvatska vojska se izvukla iz skloništa da se nadiše svježeg zraka u vidi da li ima još ijedna čitava kuća poslije tih tri tisuće ispaljenih projektila protekle noći. Bila je neobična tišina. Pomislio sam, možda nas ostave na miru. A onda se čula zapovijed: “Na položaje, evo ih!”. Počela je odsudna bitka za Nuštar. Bilo je to između 9 i 10 sati prije podne iz pravca Marinaca, Cerića, Henrikovaca krenulo je preko 50 tenkova i transportera, pet stotina do tisuću pješaka na Nuštar. Počela je paklena pucnjava s obje strane. Na ulazu ih je dočekao jedan bestrzajni top koji nije bio dovoljan da zaustavi tolike tenkove, bilo je pitanje trenutka kad će prodrijeti u samo selo.
A onda je proradila “maljutka”, vođena sigurnom rukom hrvatskog vojnika pok. Andrije Andabaka, koji je uništio dva tenka i usporio napredovanje četnika. Spominjemo pok. Andriju, koji je svoj život položio na oltar domovine, ali je prije toga uništio 32 srpska tenka, kao simbol otpora Nuštra prema agresoru. Trebalo bi nam puno papira ako bismo htjeli nabrojiti sve nuštarske heroje, zato ih ovaj put nećemo poimence spominjati, neka nam ne zamjere. Srpski su tenkovi ušli u selo, neprestano pucajući oko sebe, rušeći i paleći ono što su vrijedni Nuštarci stoljećima gradili i uređivali.
Prodirali su prema centru sela, dok je srpska pješadija, »beli orlovi« i »arkanovci«, ubijala sve pred sobom i zauzimala više krovove gdje su postavljali mitraljeze i snajperiste. Tom jedinom cestom od Vinkovaca oko podne počelo nam je pristizati pojačanje. Dijeljene su nam i »zolje« koje smo mnogi prvi put vidjeli. Ne mogu točno reći koliko je bilo hrvatskih vojnika u selu. Ali znam da ih je bilo iz cijele Hrvatske, i iz Varaždina, i Rijeke i »Tigrovi« iz Zagreba i Treća osječka, i 109. i još dobrovoljaca izvan formacije.
Želim ovom prilikom svim majkama, čiji su sinovi ostali ležati po našim sokacima u svojim najljepšim godinama, zahvaliti i odati najveće moguće priznanje. I kad je izgledalo da Nuštar pada u četničke ruke, ta hrvatska mladost nošena neviđenom hrabrošću, priručnim protuoklopnim sredstvima, kao što su »zolje«, »ose« i ručni bacači, uništila je deset tenkova T-84, desetak transportera i istjerala četnike iz Nuštra. Bila je to veličanstvena pobjeda. Bitka je završila u večernjim satima, oduševljenje među hrvatskim borcima bilo je neizrecivo, bilo je i povika da se ide u proboj na Vukovar.
A Nuštar je gorio. Više od dvijesto kuća je plamtjelo, uz pucanje građe i rušenje krovova. Nismo puno slavili, pola sata poslije bitke četnici izluđeni ovim porazom navalili su topovskim projektilima ponovo na Nuštar. Hrvatska vojska se zavukla u podrume i odmarala čekajući novi dan. Na sam dan bitke četnici su zaklali pet žena i jednog muškarca. Osvanuo je 6. listopada, mirno jutro, sunčano kao da nije rat. A onda avioni. Ne znam točno koliko kazetnih bombi i raketa je ispaljeno na sada već totalno srušeno selo. Selo je izgledalo stravično, leševi životinja i ljudi po kanalima,stotine svinja, krava koje su besciljno lutale ulicama srušenog ali slobodnog hrvatskog sela.
Ova bitka za Nuštar je bila vrlo važna; kasnije će se vidjeti da je bila još važnija za obranu ovog dijela Slavonije.
Nama je bilo teško, ali ono što se krajem listopada 1991. događalo u Vukovaru bilo je jezivo. Dan i noć smo iz Nuštar slušali kako «mrve» Vukovar, a nismo imali snage da im pomognemo. Ipak. 13. listopada pokušan je proboj preko Marinaca, koji je neuspješno završio s petnaest mrtvih i preko četrdeset ranjenih hrvatskih vojnika.
A onda i pad Vukovara. Mnogi Vukovarci su našli spas u Nuštru probivši srpski obruč, mnogi nisu uspjeli i grobovi njihovi Bog zna gdje su”
“ (Grgo Krajina, hrvatski vojnik i branitelj Nuštra)
Originalne snimke iz srušenog, ali nikada osvojenog Nuštra:
