Jelena Antolić: Očekujemo da nova vlada ekonomskim mjerama pruži potporu obitelji

O očekivanjima od nove vlade, ispunjavanju obećanja HDZ-a i Mosta o uvođenju statusa mjake odgajateljice, populacijskoj politici koje još nema i mjerama kojima druge zemlje EU-a jačaju obitelji razgovarali smo s Jelenom Antolić, ekonomisticom, rođenom Splićankom koja danas živi i radi u Zagrebu – angažiranom građanskom i političkom aktivisticom koja godinama uspješno usklađuje posao i obitelj.

Za početak, kako je to biti zaposlena majka u Hrvatskoj?

Unatoč tome što već dugi niz godina slušamo o nepovoljnoj demografskoj slici Hrvatske, analiziraju se podaci koji pokazuju najmanji broj rođenih u godini otkad postoje mjerenja, govori se o potrebi poticanja obitelji da imaju djecu i sl., a niti jedna vlast do sada nije poduzela mjere da se taj trend promijeni.Tako hrvatski poslodavci, a često i društvo općenito, majku s više djece definira kao primitivnu, neambicioznu, nesklonu karijeri. Stječe se dojam da morate birati između uloge majke i žene koja se želi ostvariti i na poslovnom planu. S druge strane, države se to „ne tiče“ jer je Zakon takav da ostavlja poslodavcima na slobodu kako će odgovoriti na potrebe tj. zahtjeve majke kao zaposlenice, a dodatno u vrijeme krize i svakodnevnih otkaza majke se boje iskoristiti čak i svoja zajamčena zakonska prava. Naravno, u takvim okolnostima vrlo su rijetki poslodavci skloni ikakvim ustupcima. Često se govori kako slijedimo europske trendove, no to nije istina.

Koje su to po Vašem mišljenju „ustupci“ odnosno potrebe zaposlenih majki?

Evo dobar primjer je potreba za skraćenim radnim vremenom za majke djece mlađe od 12 godina. Skraćeno radno vrijeme je za veliki broj majki izvrsno rješenje jer ostavlja mogućnost majci da više slobodnog vremena posveti djeci. Prošli tjedan je povodom Majčinog dana na stranicama Eurostata izašao članak upravo na temu skraćenog radnog vremena gdje je europski prosjek da 45% zaposlenih majki troje i više djece koristi skraćeno radno vrijeme, tu prednjači Nizozemska gdje čak 87.3% majki radi skraćeno, Njemačka sa 77.8%, Austrija sa 73.2%, Velika Britanija sa 62% dok je Hrvatska sa 7,5% na posljednjem mjestu!

Kako je to regulirano zakonom u Hrvatskoj?

Prema Zakonu u Hrvatskoj, roditelji nakon prvih šest mjeseci porodiljnog dopusta imaju pravo iskoristiti mogućnost rada na pola radnog vremena, i to u dvostrukom trajanju roditeljskog dopusta. Iako ni blizu mogućnostima i pravima majki u gore spomenutim zemljama, ni ovo pravo se u Hrvatskoj očito ne koristi u mjeri stvarnih potreba majki, a vjerojatni razlog je neodobravanje poslodavca i strah od gubitka posla ili pozicije. Jasno je da to nisu okolnosti u kojima će žena biti ohrabrena imati djecu tj. više djece. „Klima“ na tržištu rada jednostavno ne potiče natalitet.

Na koji način bi se po Vama natalitet trebalo poticati?

Stopa nataliteta u Hrvatskoj 2015. godine manja je nego prethodnih godina (2014. rođeno je 11 tisuća manje nego je umrlo, a 2015. oko 15 tisuća manje), naravno to nije se nije dogodilo preko noći već prirodni prirast zbog kontinuiranog nedostatka aktivne politike poticanja nataliteta već godinama pada i sada je dosegao alarmantne vrijednosti – tj. Hrvatska ubrzano nestaje.
Aktualna vlada kao jednu od mjera spominje 1000 eura za svako novorođeno dijete. Naravno da pozdravljam svaku mjeru koja olakšava život obiteljima s djecom, ali to nije mjera koja će potaknuti većinu parova da imaju (još jedno) dijete jer je riječ o jednokratnoj naknadi s kojom se ne može pokriti puno egzistencijalnih troškova na duži rok. Potrebno je donijeti skup mjera kojima se obiteljima s djecom trajno osigurava zdrava egzistencija i to ne samo u financijskom smislu – potrebno je omogućiti roditeljima da na optimalan način odgajaju svoju djecu osiguravajući im materijalna sredstva i vrijeme koje će posvetiti odgoju i obrazovanju svoje djece kako bi ona izrasla u zdrave, odgovorne članove ovog društva. To je najvažnije ulaganje u bolju budućnost ove zemlje.

Kolike su stope nataliteta zemljama Europske unije?

Promatramo li demografska kretanja zemalja Europske Unije u posljednjih nekoliko godina vidjet ćemo da u 2014.g. pojedine zemlje ostvaruju znatno više stope nataliteta (broj rođenih na 1000 stanovnika). Takve su primjerice Francuska (2.01), Irska (1.94), Švedska (1.88) te Velika Britanija (1.81). Susjedna Slovenija također bilježi porast broja stanovništva od 1% te ima stopu nataliteta na razini EU od 1.58 te bilježi porast useljavanja u odnosu na iseljavanje. Hrvatska je za usporedbu sa stopom od 1.46 među 10 zemalja s najnižom stopom nataliteta, a dodamo li čimbenik iseljavanja među 5 zemalja s najvećim ukupnim padom broja stanovništva.

Što rade drugačije Francuska, Švedska ili Slovenija po pitanju nataliteta?

U Francuskoj je primjerice iznimno visoka stopa zaposlenosti žena od preko 84%. S druge strane visoke su potpore koje država daje obiteljima te čine čak 3,5% BDP-a.Osim financijske potpore, iznimno je razvijen sustav usluga za roditelje pa tako svako drugo djete mlađe od 3 godine pohađa vrtić odnosno jaslice. Švedska za potpore obiteljima izdvaja 3,5% BDP-a, a 54% djece mlađe od 3 godine pohađa vrtić (izvor The Guardian 21.03.2015.) dok je u Hrvatskoj taj udio tek 19%.
To su najrazvijenije europske države pa je za očekivati da provode najučinkovitije mjere i po pitanju obiteljske politike, no nama su možda zanimljivije mjere koje provodi susjedna nam Slovenija. Njihov Program za djecu i mlade koji se provodi od 2006. obuhvaća skup mjera od tri glavne komponente:
produženi i vrlo dobro plaćeni roditeljski dopusti,
mreža ustanova za brigu o djeci koje imaju dobro podržane programe te
relativno visoke naknade za djecu iz siromašnijih obitelji.

Primjerice, roditeljski se dopust sastoji od 105 dana majčinskog dopusta, 260 dana roditeljskog i 90 dana očinskog dopusta, a cijelo vrijeme korištenja dopusta dobivaju 100% plaće koju su imali prije rođenja djeteta. Mreža ustanova za za predškolski odgoj gotovo potpuno pokriva potrebe za istima. Skoro sva djeca do 18 godine dobivaju dječji doplatak, a ukoliko nastave školovanje čak sve do 26. godine. Osim tih najvažnijih – trajnih mjera, također postoji naknada za rođenje (280 eura), besplatni udžbenci za djecu, stipendije, povlaštene cijene javnog prijevoza za učenike i studente te povlaštene cijene obroka za školsku djecu.

Koje su razlike ako gledamo Hrvatsku?

Usporedimo li sada Hrvatsku uočavamo niz bitnih razlika:
Novčana naknada drugih šest mjeseci porodiljskog dopusta iznosi 2 660 kuna što je oko 40% prosječne hrvatske plaće. To je razlog zbog kojeg se mnoge majke, a među njima i ja osobno, vraćaju na posao nakon šest mjeseci starosti djeteta. S druge strane, ne postoji mogućnost smještaja djeteta te starosti u jaslice jer primjerice u Zagrebu postoje dvije takve ustanove pa je s obzirom na broj djece kojima su potrebne gotovo nemoguće doći na red. Ni broj mjesta u jaslicama, pa i u vrtićima ni približno ne odgovara stvarnim potrebama. Jako se često spominje izraz „baka servis“ kao ne baš idealna, ali jedna od mogućnosti za rješavanje ovakvih situacija, a pritom se zaboravlja da veliki broj obitelji, kao što je primjerice moja, nema ni tu mogućnost. Također, većina predškolskih ustanova radi isključivo u jutarnjoj smjeni od ponedjeljkado petka što je opet problem roditeljima koji posao obavljaju i u popodnevnoj smjeni i/ili u danima vikenda. Kasnije se opet pojavljuje pitanje gdje s djecom rane školske dobi tijekom školskih praznika i niz drugih situacija u kojima se roditelji „snalaze“ na razne načine, a sustav ne nudi nikakva rješenja.

Koje bi mjere Hrvatska trebala uvesti za poticanje nataliteta?

Iz svega navedenog, mjere poticanja nataliteta svakako bi bile povećanje roditeljskih naknada drugih šest mjeseci porodiljskog dopusta, veći broj mjesta u institucijama predškolskog odgoja i obrazovanja te fleskibilnije radno vrijeme istih.
Osim navedenih mjera, potrebna je detaljnija analiza imovinskog stanja obitelji kod definiranja dječjeg doplatka jer se primjerice dešava da doplatak dobivaju roditelji koji posjeduju nekoliko nekretnina dok se isti uskraćuje roditeljima koji su podstanari ili plaćaju stambeni kredit za nekretninu u kojoj žive. Drugo prihvatljivo rješenje bilo bi da se ispaćuje za svako dijete bez obzira na dohodak roditelja. Također je potrebno uvesti kontrolu provedbe poreznih olakšica jer mnoge tvrtke svojim zaposlenicima isplaćuju fiksnu netto plaću pa kad se steknu uvjeti za poreznu olakšicu taj dio završava u džepovima poslodavaca.

Da li su takva izdavanja dikriminatorna za obitelji bez djece?

Naravno da nisu. Ulaganje u djecu je ulaganje u budućnost ove zemlje i u budućnost svih nas – nas roditelja kao i onih koji nemaju djecu jer će ta ista djeca nekada uplaćivati u proračun iz kojeg će se financirati naše mirovine, ali i budući život države općenito. Nepovoljni demografski trendovi već sada upućuju na neodrživost mirovinskog sustava. U Hrvatskoj je trenutno 85 umirovljenika na 100 zaposlenih što je europski rekord broja umirovljenika. Zato su mirovine tek 40% iznosa plaće koju su sadašnji umirovljenici nekad primali kao zaposleni jer ih nema tko zaraditi. U Hrvatskoj je iznimno visoka prosječna životna dob od 42 godine te će se vrlo skoro dogoditi da ni za te preniske mirovine neće imati tko raditi ako se ne poduzmu konkretne mjere za poticanje nataliteta i okretanje demografskih trendova u pozitivan smjer.

Jedno od predizbornih obećanja aktualne vlade je i bilo uvođenje statusa majki odgajateljica, što vi mislite o tom programu?

Prema popisu stanovništva iz 2011. u Hrvatskoj živi 1.215.865 obitelji od čega 348.185 ili 28,6% obitelji bez djece. Od ukupno 867.680 obitelji s djecom više od polovine čine one s jednim djetetom, 37 % ih je s dvoje djece, 10% s troje te tek 3% s četvero ili više djece.

Spomenuti status roditelja odgajatelja može ostvariti majka (ili otac) koji ima najmanje četvero djece mlađe od 18 godina ako ta djeca žive s tim roditeljima i ako ih roditelj uzdržava. Novčana naknada koju roditelj odgajatelj prima bila bi u visini je prosječne mjesečne neto plaće u Republici Hrvatskoj. Obzirom na gore navedene poražavajuće podatke o broju djece po obitelji, to je po mom mišljenju također dobra i poticajna mjera. Od nešto više od 25.000 obitelji s 4 ili više djece, temeljem dostupnih podataka taj status bi koristilo tek 6.500 obitelji što je godišnji izdatak u proračunu od 273 milijuna kuna. To je zaista mali izdatak za gotovo 30.000 djece u tim obiteljima, budućih zaposlenika koji će svojim radom financirati jedan srednje veliki hrvatski grad kroz puno više godina nego će se za njih izdvajati ova sredstva.

Jelena Antolić rođena je 1980. u Splitu, diplomirala je 2003.g. na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu, Dubrovnik, Sveučilišta u Splitu gdje je kao najuspješnija studentica stekla Rektorovu nagradu. U 13 godina karijere radila je u više trgovačkih tvrtki na radnim mjestima upravljanja maloprodajom.

Član je predsjedništva stranke UIO – projekt Domovina, a bila je kandidat na listi u II. izbornoj jedinici na parlamentarnim izborima održanim prošle godine.Udana je i majka troje djece. Kako kaže, stranci UIO – projekt Domovina priključila se jer smatra da je obitelj temeljna jedinica svakog društva i preduvjet njegovog opstanka te da do sada nije bilo političke volje da se u Hrvatskoj osiguraju gospodarski i socijalni uvjeti u kojima će ljudi moći dobro živjeti, raditi i podizati svoju obitelj.