Jonjić: Aca ugostio Kristinu Ikić Baniček, najveću mustru našega političkoga neba

– Ajde Barbić, trkni mi u zadrugu

Kad bi birala rečenicu koju san najviše puta čula u ditinjstvu
To bi bila ta

A zadruga je bila trgovina
Mješoviton robon
Tako smo je zvali
U mome selu dugome okolo kilometar
Bile su u to vrime tri zadruge
Prva je bila Jokina, kašnje njegova sina Žarka
Unda ona Ante Maćina koja je bila “Napretkova”
I na kraju sela, ona u Žužula, na Kažiputu koju je držala Neda Šomanova

Sve tri poredane uza cestu
Ko tri derneka koja rade cilu godinu
Prid njima uvik svita i auta

Kad bi te slali u zadrugu
Išlo bi se najčešće u sve tri
Jerbo teško si moga sve što ti triba nać u samo jednoj
Uvik bile nekakve krize u našoj krasnoj Jugi druga Tite
I uvik bi bar jedna od nji bila zatvorena
Uz napomenu ukraj vrata kako se prodavač vraća – odman
A to odman, bio je vrlo širok pojam
Tada san naučila da ne čekan ljude koji mi kažu

– Eto me odman

Dočin to pročitaš ili čuješ, nagni o svome poslu i produži
Kašnje moreš provjerit je li se vratio
Ako ti je baš dosadno

Gledala san kratit put do prve zadruge, pa bi prolazila kroza Zelinu prikuću
Prošla bi prvu kapiju od Cvajterića kuće
Pa izašla na onu drugu uperenu prema kući babe Ružice
Gledala san držat se dobro zida prikrivenoga onon najsitnijon maovinon
Jerbo je mista između magistrale i zida bilo baš tliko kliko je tribalo za moje tene

Išla bi na suprotnu, zapadnu stranu sela, kad bi mi bilo do điranja priko ledina puni cvića
Ništa lišpe nema od trčanja kroza ledinu punu cvića
Di ti glavice pune latica dopiru na mistima i do struka

Iz staroga sela okrenila bi na livo priko Domića kuće i Karinovi pristava
Izbila bi malo prije Karinova brda
Unde, ukraj Perišine kuće
Di se sastavlja makadam put od Karina i asfaltirana magistrala

Vadila bi spisak su dekima, kilima, litrama i komadima
I molila Boga da dotekne ono što nosin u džepu
Kese san ko svako pravo, skućno dite nosila od svoje kuće
Iz one kese su kesama izvadila bi dvi, tri
Kliko bi mi se učinilo da će mi tribat
One lišpe kese nikad ne bi uzimala
Nji se tribalo čuvat za zgode kad se koga oblazi iza bolnice ili rodilišta

Uvik su me ljutili prodavači koji bi mi uvaljivali žvake umisto kusura
Jerbo moja mater, a ni baba nisu priznale nikakve žvake
Iskreno, one ko kamen tvrde ” Bazoke ” nisu ni mene veselile
Tek su kašnje došle one žvake ko cigare
” Čunga lunga ”
I kutije su slikama pjevača

Ko god da te sla iz sela u zadrugu ljutio se na kusur u žvakama i lizalicama
I laja ti
Ne baš tebi, laja bi onomu prodavaču

Nema čovika koji se na to ljutio nije
Onako kako su se na me ljutile i baba i mater kad bi sitne dinare ostavljala u našoj kapelici svetoga Ante
Šta ću
Krive su nji dvi
Naučile me kako se u kapelicu mora bacit koji dinar kad god se prolazi
A nisu mi objasnile kako to ne vridi u situvacijama kad priseliš u novu kuću na cesti koja je baš priko puta kapelice
Pa unda i po dvajest puta u danu prolaziš ukraj iste kapelice
Moga bi brate, sve što imaš komodno u kapelici ostavit

Tribalo meni uvik nacrtat šta i kako triba
Jerbo ako me pustiš da sama nešto zaključin
Ajme ti je tebi
Ubijen se sintezon i analizon
A zaključak mi bude manit po temelju

To, Neno, stričević moga ćaće znade najbolje
Jedan dan posla je braju i mene u Joke
Onako kako nas je svaki dan slalo
Jerbo san gojena u selu u kojemu su stariji mogli naredit mlađima sve
I slušalo se
Letilo se di god te šalju
Makar taman doša od Kažiputa iša bi iznova ako te kogod trevi i iznova te pošalje
Zato smo svi redon imali utrenirane noge
I nismo znali šta je to dosada
A niti lošo raspoloženje
U momu selu vridila je i vridi ona kako rad oslobađa

Taj dan Neno nas posla po
Čajne kolutiće
Do Jokine zadruge smo brajo i ja zaključili kako Neni ne tribaju nikakvi keksi
Kako smo krivo čuli sto posto
Kako je on momak, kako ne ide slatko ko dite, nego ide slano i kako nas je siguro posla po čajnu kobasicu
Onu lipu, Gavrilovićevu
Bila skupa Bože sačuvaj
Došle bi uskupa oni dvi uske, povezane nekon lastikon i etiketon
Priko ledina nami one vrlo zamirisale
Zaključili smo kako se Neno ne bi ljutio ako jednu načmemo i malo sebi otkinemo
Onako kako se znalo pojist i svaku ćulu kad te kogod po kruv pošalje

Donili smo Neni jednu čajnu kobasicu od dvi
Naravski
Njemu tribali kolutići
Al ko te pita
Smijali smo se
Isto košto smo se smijali i kad smo njegovoj materi
Pokonjoj strini Ivi
Moje rodice Taja, Suza i ja odnile jaja ispod kočke kako bi se igrale pečenja kolača
Lipo bi mi sve zamišale su pržinon u stare konzerve pašteta, goveđi gulaša i mesni doručaka
Pa metnile na poljski zahod da nan se ispeče

Na sve smo navikli našu svojtu
Malo ko bi nas kleo i vika
Svi bi sve ikada okrićali na smij

U nedilju san kod svetoga Luke srila moju Taju
Sitila se naši kolača od pržine i vode
Pa išla kući na ručak
Nedilju iza ručka već sto godina zapasa je Aca Stanković su svojon Nediljon u dva
Gledan to priskakat kad god mogu
Al’ ove ture priskočit se nikako nije smilo

Aca ugostio Kristinu Ikić Baniček, najveću mustru našega političkoga neba

Gledan zanovio se Aca
Nova scenografija i tako to
Meščini kako mu se vrlo kočoperi ono slovo U između svega
Ne znan kliko mu je to pametno
Zgleda li mu ga Pupi ili oni Kraus moga bi i Aca bit ćukin
Zalaže se za pravo na život i slovo U nije zbio na nešto neprimjetno
Ne znan
Dva minusa
Ajde, valja pravo reć ima Maju Sever uzase
To mu je sigurnosna mriža

Kristinu Ikić Baniček pozva je kao poradi potresa
Al znade se kako Aca ne zove ni nju, a ni onu iz Gline poradi potresa
Nego bi Aca rada drmat njiove političke protivnike
Ae

Gledan sdpovu vilu
Na njoj crvena jaketa
Zavalila se
Ženstvena ko i uvik
Ima mote bagera kad se okriće između pola
Štikle stalno tuče jednu od drugu ispod tole
A kosa joj posložena k’o da je to jutro pečenicu čoviku prigala prije puta u Zagreb

Iđe uvodni prilog
Odman ti jasno kako je ta sdpovka mustra samo taka
Priča jedan novinar kako Kristina stvarno dili ljude na mi ili oni
Sad ne znan je li to ona pokupila od svoga Zokija ili Zoki od nje
Ne zna se
A nije ni bitno
Bitno je što se oni toga zaprave drže

Ako imaš nesriću pa si team ” oni “, za Kristinu – nema te
Ćukin si
Znala je dilit otkaze i micat novinare di je mogla kad god joj kogod nije bio po ukusu
Njezin kolega s faksa trkelja nešto kako je Sisak njezin jedini odabir i kako je uvik volila bend Hladno pivo
Nekako tako je i vidin
Kako drži bocu pive u rukama i mlati glavon na koncertu
Jasno
Ne mogu je niti zamislit drugačije
Sve je, samo mi sofisticirano ne djeluje

Meni ona živi antipod onoj Sabini, Glasovac, tako nekako
Ona je isto žestoka, al i prava ženstvena žena
Kristina mi je više vako tip za vozanja freza i traktora
Pilanja drva i minanja pola
Uglavnon, Kike nan je prava, pravcata, nerozna skojevka
Prvo bila mladež sdpeića
Pa se lagano uspinjala
Ko u dobru je su Predsjednikon Zokijen
Njemu je kampanju pokrenila iz svoje šume
Baš iz Brezovice se zakotrljalo
Di ne bi
Crvene i toka zaputit se iz šume
Slavni partizanski odredi i slavni sdp
Sve što su oni u ta dva rata oslobodili
Zadračilo bi se u minutu, dvi

Uglavnon, kao nije nju Aca pozva kako bi joj promidžbu radio za lokalne izbore nego kao poradi potresa
I sad iđe manitošćina samo taka
Zaratila Kike su Plenkijon
Okolo toga kako će se obnavljat srušeno iza potresa
Pokačili se okolo toga što je Kike tila da država pokriva sto posto, a Plenki drvio po tomu kako dvajest posto moraju sami izbrojat
I Kike dobije tu bitku, potaraca Plenkija
On baš ispa jadan
Triba je ić do kraja su ti dvajest posto ili ji uopće ne spominjat
Ae
Il kuj, il ne mrči gaća
Nije ni Plenki što je bijo
Počejo sam sebi u kolina pucat
Nego
Plenki je ovako vrlo osvetoljubiv lik
Iman osjećaj kako će joj vratit kad se najmanje bude nadala

I sad, Sisak je potreson razoren
A naša Kika dositila se lipit plakate na koje strubi ravno dvajestak tisuća kuna
Na plakatu ona
Ih, dakoće
U svoj svojoj rosnoj lipoti
Slavi plakatima kako je rasturila Plenkija

Svakomu normalnu to manito po temelju
Ono našla si sebe promovirat u srid potresa
Sa plakata

Zamirili joj to i neki sdpovci
Čini se kako se i Aca smije na tu temu tipa

– Di ti je bona pamet bila

Kristina jedina tu ništa sporna ne vidi
Biće lajka kako je na sliki ispala
Naglašava kako je te plakate na kraju sama platila
Izvrsno
I kako je tu baš sve po pravilu službe
Je, mala Napoleonko
Baš je ured trajbat tlike kune u plakate u kraju koji je niki dan pogođen potreson
Ali
Ajde ti ukopčaj u stvarnost ženu koja i danas pozdravlja su

– Smrt fašizmu, sloboda narodu

Gorljivo zastupa antifašizam
Desetljećima nakon završetka drugoga svickoga rata

Ajde se ti razumno razgovaraj su ženom koja je svađena su biskupom Košićem i koja ne prizna sudske odluke uz obrazloženje

– Ma, to je presudio sud u Sisku

Žena je gradonačelnica, a doslovce vriđa sud u svomu mistu
Svako malo tepa Aci kako je on pravnik, ali eto ona ne prizna pravnike u vlastitomu selu
Oni izdaljega poput Zokija i Ace više su joj pri srcu
Jasno
Ko bi volio pravnike koji za tebe kažu kako si poradi nečega kriva

Za Košića kaže kako ne bi baš o njemu govorila, jerbo se kao vrlo plaši da ne bi vjernici pogrešno zaključili kako ono što misli o njemu, misli i o njima

Jao
Kako je obzirna

Aca inzistira na sukobu nje i biskupa

Kako bi objasnila njiov animozitet iđe ona kao nešto ispričat
Kao u prvomu mandatu su se trevili nji dvoje na iću u Caritasu
I kao tada je biskup Košić reka nešto uistinu strašno
Strašno za čovika vjere
A kao to strašno, bilo je, da je za našu vojsku iz drugoga svickoga rata reka

” Nisu svi ljudi koji su bili u crnu u drugom svjetskom ratu bili loši ”

Ona se na to načisto zgrozila. I danas se grozi. Strašno joj kako to more izjavit čovik koji je kao duboko u vjeri.
Kaže Kike kako se s njime nema šta pričat, kako je to čovjek koji je spavao na satovima povijesti

Mislin se
Svašta
Bila si ti seke vrlo budna na satovima frizirane Jugo povijesti, ali se vidi kako te vjeroučitelji nisu učesto viđali
Dotrinu si uredno priskakala

Da su te viđali na satovima vjeronauka znala bi kako u očima naše vire baš ništa i baš niko nije nepopravljivo crn, crno
I kako u raju završi i svaki razbojnik koji se pokaje prid smrt

Gledan je, slušan je
Pa mislin nako za se
Jadan ti je onaj kojemu ti grad vodiš
Ljudi se bore kako priživit, a ona se hvali ledenon dvoranon
I obećaje u idućemu mandatu sportsku dvoranu
Kao silne je dičije vrtiće izgradila i spizu u njima svakovrsnu omogućila
Je Kike, to je glavno
Nije glavno kliko se dice rađa
I di će radit roditelji dice kojima si raznovrsnu spizu u vrtićima omogućila

Aca joj se ruga za javne natječaje
Pita je čemu uopće postoje kad ionako ona zna koga će smistit
Baš joj tako reka posredno

Gledaj javne natječaje imat ko i do sad
Forme radi
Pa proguraj svoje kandidate
Sramoti se s njima
I pričaj kako si ti to novo lice politike

Nije mi jasno
Kako novo lice politike more bit
Osoba koja priča o antifašizmu
I svoje smišća po natječajima
Dok drugima onemogućava
Sudjelovanje i rad

Kristina je k’o trgovac po Juginim zadrugama
Vraća ti u ” Bazokama ”
Ono što ti pripada u kunama

A ja čekan napokon lolu koja će i njoj i svima takima priokrenit trgovačke i političke tole
Onako kako je to Isus napravio u
Hramu
Sve privrnio, razbaca i izbacio

Potra lihvare i farizeje iz kuće Oca svojega

Tako nami triba
Potpuni zaokret
I triba nan napokon zakon koji će kažnjavat
Po skraćenomu postupku, novčano, sve ove koji i danas iz Brezovice protiv fašista ratuju

Ostala in navika
Revno se bore protiv fašizma samo kad diskriminiraju vjernike katolike
Samo tada partizanija sama sebi smisleno djeluje
Bez nas su ništa
Bez borbe i smisla
Zato lete
Između gradnje dvi dvorane
Ledene i sportske
Iz svoje šume, svake ture
Katoliku napakostit
I fašistom ga nazivat

A ja gledan
I danas
Da su mi tene u knapu između onoga zida i magistrale

Gledan se nasmijat svaki put kad čujen ono najdraže

– Barbić

Gledan
Iz pržine u koju me živu kopaju
Nekako kolače u starin, praznin konzervan pravit

* Barbara Jonjić, piše na ikavici, diplomirana je pravnica te mama četvero djece. Autorica je knjige Iz ImoCkog s ljubavlju, zbirke s 48-tjednih kolumni objavljenih u razdoblju od prosincu 2016. do prosinca 2017. na portalu Narod.hr. Priče su to pune ljubavi prema obitelji, rodnom zavičaju, jeziku, običajima, vjeri, ljudima, domovini Hrvatskoj, Bogu.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.