Preko 200 djece u četiri slavonske županije ima dijagnosticiran autizam i nemaju centar u kojem bi se mogli liječiti. Problemi počinju već od sumnje na autizam. Dijagnoza se uspostavlja u Zagrebu i čeka godinama. Iako je obećan još prije deset godina, Osijek je jedini veliki grad u Hrvatskoj koji nema Centar za autizam. Podaci pokazuju da postoji barem još 1600 koji nisu dijagnosticirani pod autizmom – imaju neku drugu dijagnozu, ili su jednostavno nedijagnosticirani i sjede kod kuće te su totalno zapostavljeni od društva.
Daliborka Pavošević, majka djeteta s autizmom, zajedno s ostalim roditeljima pokrenula je peticiju Tražimo otvaranje centra za autizam u Osijeku i njom žele ukazati na diskriminirajući odnos prema Slavoniji koja nema svoj centar, kao što ga imaju Zagreb, Split i Rijeka. Ova borba traje već 10 godina za Centar za autizam, no ističu kako je ta borba bila i prije za roditelje koji imaju djecu s autističnog spektra.
“Odlučili smo da moramo istupiti javno jer na drugi način nećemo postići naše ciljeve. Krenuli smo s tom peticijom kojom tražimo otvaranje Centra za autizam u Osijeku”, rekla nam je Pavošević dodavši kako traže ranu dijagnostiku i intervenciju, sustavno rješavanje osnovnoškolske i srednjoškolske dobi. Traže i prostor nakon 21. godine života – vrstu dnevnoga centra te centar za krizna stanja.
Roditelji su pokrenuli i facebook stranicu Slavonija u borbi za izgradnju Centra za autizam u Osijeku te time također žele da ih javnost napokon prihvati.
U strategiji Ministarstva socijalne politike i mladih Slavonije uopće nema
“Zašto je to problem? Zato što su za autizam odgovorna tri ministarstva – Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo socijalne politike i mladih te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, i svako ministarstvo pokriva jedan dio”, naglasila je rekavši kako su od grada i županije tražili pomoć, no grad je otvoreno rekao da nema novca, a Ministarstvo socijalne politike i mladih je odgovorilo da u strategiji postoje Zagreb, Split i Rijeka: “Dakle, u strategiji Slavonije uopće nema”.
Pojasnila je da dijagnoze pokazuju da ima oko 200 dijagnosticirane djece s autizmom, no podaci HZJZ-a pokazuju da postoji barem još 1600 koji ili nisu dijagnosticirani pod autizmom, imaju neku drugu dijagnozu, ili su jednostavno nedijagnosticirani i sjede kod kuće te su totalno zapostavljeni od društva.
Društvo vrijedi onoliko koliko se brine o svojim najmlađim i najosjetljivijim građanima
“Moramo biti svjesni da društvo vrijedi onoliko koliko se brine o svojim najmlađim i najosjetljivijim građanima. Ne možemo prihvatiti ovakvu diskriminaciju i takav način rješavanja problema, a nemamo baš puno za izgubiti jer naša djeca rastu i često se događa da kod autizma u pubertetu dođe do agresije, autoagresije, a u cijeloj Slavoniji i šire, do psihijatrijske bolnice u Lopača ne postoji konkretno mjesto u kojem možete smjestiti svoje dijete”, rekla nam je Pavošević te dodala kako ministarstvo nudi kao rješenje Centar Ivan Štark u Osijeku koji jest specijalizirana škola, ali nije samo za autizam – prebukiran je. S druge strane, nude im smještaj u Centru za rehabilitaciju Mala Terezija u Vinkovcima, no ondje je lista čekanja 70 djece i odraslih, te da oni osobe s autizmom gotovo ne primaju jer nemaju kadra koji bi se njima bavio.
“Ono što naša djeca imaju na raspolaganju je spomenuti Centar Ivan Štark, no on je prebukiran, to nije dovoljno za sve potrebe. Dio djece ide u redovnu školu uz asistenta, i to je rješenje samo za osnovnu školu, za srednju opet nemate ništa. Od vrtića postoji samo jedna skupina prilagođena za djecu s posebni potrebama koja je nedovoljna. Na sve vrtiće u Slavoniji i Baranji ima jedan defektolog i jedan psiholog. Na dijagnozu moramo ići u Zagreb”, pojasnila nam je rekavši kako u Slavoniji ne mogu dobiti dijagnozu te moraju u Zagreb gdje postoji centar i dijagnostika no ni ondje nije sjajna situacija, kao ni u Splitu ni u Rijeci no oni barem imaju nešto.
Nakon priloga na RTL-u javio im se jedan gospodin koji je rekao kako se od 1979., kad je otvoren Centar za autizam u Zagrebu, Osijek je tražio svoj centar također.
Autizam je u ovoj državi već 20 godina gurnut skroz na margine
Naglasila je kako centar za krizna stanja i centar za dijagnostiku ne postoji u cijeloj Hrvatskoj – postojao je do devedesetih, no onda je rasformiran.
“Autizam je u ovoj državi već 20 godina gurnut skroz na margine i moto ovogodišnjeg Svjetskog dana autizma, koji se obilježava 2. travnja je ‘Autizam – diskriminacija stop’, a drugi moto koji smo odabrali: ‘Danas šutim za autizam’ jer nam je dosta da govorimo što je to autizam, a da nas sutra zaborave. Još jedan je razlog što većina djece s autizmom ne može se verbalno izražavati – ne mogu reći što ih muči, sve razumiju i osjećaju, no njihovi problemi im ne dozvoljavaju da izraze na drugima prihvatljiv način”, naglasila je.
“Svake godine se borimo, i svi nam govore da bismo se još više trebali boriti, a naš jedan dan je tako težak sam po sebi. Teško je odgajati zdravo dijete, a kamoli dijete koje robuje svojim navikama”, rekla nam je Pavošević dodavši kako svatko treba pročitati pismo Danas šutim za autizam da bi imalo razumjeli svakodnevni život s autizmom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
