Kako je Sjeverna Koreja postala dobitnik globalnih previranja?

Godine 2017. totalitarni režim Kim Jong Una u Sjevernoj Koreji našao se suočen s rijetkom koalicijom Kine, Rusije i Sjedinjenih Američkih Država. Dogodilo se to kao odgovor na uspješno testiranje prve sjevernokorejske interkontinentalne balističke rakete i termonuklearnog uređaja. Tada je, inače često blokirano Vijeće sigurnosti UN-a, jednoglasno donijelo niz strogih sankcija.

Te sankcije, koje su pokrenule Sjedinjene Države uz podršku Pekinga i Moskve, imale su potencijal razoriti sjevernokorejsko gospodarstvo. U međuvremenu, predsjednik Donald Trump otvoreno je govorio o mogućnosti preventivnog napada.

Danas je situacija drukčija

Danas situacija izgleda znatno drukčije. Kao prvo, kako se rivalstvo između Sjedinjenih Država i Kine intenziviralo, Peking si više ne može priuštiti pritisak na Sjevernu Koreju na načine koji bi mogli izazvati nestabilnost na kineskim granicama te je poduzeo korake kako bi ojačao Kimov režim.

Od ruske invazije na Ukrajinu u punom opsegu 2022. godine, veliki vojni kompleks Sjeverne Koreje postao je neophodan za Moskvu, pri čemu Pjongjang Rusiji isporučuje goleme količine streljiva, a sada i tisuće vojnika za ruski ratni stroj.

S Trumpovom pobjedom, Kim bi mogao učvrstiti svoje pozicije

Naposljetku, s Trumpovom pobjedom na predsjedničkim izborima u SAD-u u studenome, Kim bi mogao imati priliku dodatno učvrstiti svoje pozicije na međunarodnoj sceni. Unatoč prijetećoj retorici na početku svog prvog mandata, novoizabrani predsjednik, za razliku od svojih demokratskih protivnika, čini se da gaji određene simpatije prema Kimu. Izjavio je kako se nada postizanju sporazuma sa sjevernokorejskim vođom.

Čak ni testiranje nove interkontinentalne balističke rakete, one koja može pogoditi bilo koju točku na teritoriju Sjedinjenih Država, u predvečerje američkih izbora, niti Pjongjangovo prihvaćanje neprijateljskije doktrine prema Južnoj Koreji, nisu uzrokovali veće poteškoće za Kima. Za razliku od 2017., Vijeće sigurnosti UN-a nije odgovorilo na ovakav razvoj događaja.

>Uskoro sastanak Trumpa i Putina: Nazire se kraj rata?

Sjeverna Koreja postaje sve veći izazov Zapadu

Iako je teško predvidjeti kako će budući događaji utjecati na njegovu vladavinu, Kim je očigledno iskoristio rastuća neprijateljstva između Sjedinjenih Država te Kine i Rusije. Paradoksalno, iako Sjeverna Koreja postaje sve veća prijetnja svom južnom susjedu i predstavlja sve ozbiljniji vojni izazov Zapadu, stekla je veću ekonomsku stabilnost i postala manje ranjiva na vanjski pritisak.

Nova situacija sugerira da bi tijekom Trumpova drugog mandata Kimov režim mogao postati još samouvjereniji. I mogao bi nastaviti unapređivati svoje nuklearne i raketne programe s još manje zabrinutosti zbog unutarnjih i vanjskih prijetnji.

Pomoć Pekinga

U središtu promijenjene sudbine Sjeverne Koreje nalazi se dramatično poboljšanje njezinih odnosa s Kinom. Unatoč glasno proklamiranim izjavama o međusobnoj povezanosti, takozvanoj retorici prijateljstva, odnosi između Pekinga i Pjongjanga dugo su bili daleko od idiličnih.

S jedne strane, kineski su lideri cijenili Sjevernu Koreju kao tampon zonu protiv Zapada i povremeno održavali fikciju o bliskoj solidarnosti s onim što su nazivali jednom od rijetkih preostalih “socijalističkih” zemalja. S druge strane, iritiralo ih je odbijanje Kimova režima da slijedi kineske tržišno orijentirane gospodarske reforme, a sjevernokorejske nuklearne ambicije smatrali su prijetnjom režimu neširenja nuklearnog oružja koji je Peking podržavao. Kina se također brinula da Pjongjangovo provokativno ponašanje daje Sjedinjenim Državama dodatni izgovor za nastavak vojne prisutnosti u regiji. Ponekad su sjevernokorejske akcije, posebno nuklearna testiranja, uzrokovale trzavice između Pekinga i Pjongjanga.

Međutim, kako je rivalstvo između Kine i Sjedinjenih Država raslo, strateška vrijednost Sjeverne Koreje za Peking postala je važnija od svih drugih razmatranja. Jako naoružana Sjeverna Koreja Kini pruža dodatnu dubinu obrane, istovremeno stvarajući tampon zonu između Kine i američkih baza i obavještajnih postaja u Južnoj Koreji. Osim toga, Kina si ne može priuštiti nestabilnost ili kaos u susjednoj zemlji s nuklearnim oružjem. Apsorpcija osiromašenog Sjevera od strane bogatog, proameričkog Juga, po uzoru na Zapadnu Njemačku, sada je noćna mora za Peking. Jasno je da bi kolaps Kimova režima mogao dovesti do takvog ishoda, čak i ako Seul više nije oduševljen idejom preuzimanja odgovornosti za Sjever.

Kina povećala pomoć Sjevernoj Koreji

Stoga je Kina 2019. počela značajno povećavati svoju pomoć Pjongjangu, započinjući politiku usmjerenu na održavanje sjevernokorejskog režima. Kina sada isporučuje velike količine besplatnog goriva, hrane i gnojiva Sjevernoj Koreji te zatvara oči pred sjevernokorejskim kršenjima režima UN-ovih sankcija iz 2017.–2019., sve dok ta kršenja ostaju relativno malih razmjera i mogu se negirati. Ova pomoć sprječava Sjevernu Koreju da zapadne u glad i nestabilnost. Ali, s obzirom na veličinu kineskog gospodarstva, Kinu to ne košta mnogo. (Stanovništvo Sjeverne Koreje čini manje od dva posto kineskog BDP, a njezin iznosi zanemarivih 0,2 posto kineskog). Između ostalog, kineska je pomoć omogućila Sjevernoj Koreji da prebrodi razdoblje pandemije COVID-19, kada su njezine granice bile praktički zatvorene, a prekooceanska trgovina potpuno zaustavljena.

Štoviše, unatoč ovom priljevu pomoći, Kina nije stekla veću kontrolu nad djelovanjem Sjeverne Koreje. Kina možda može iznuditi neke manje ustupke: na primjer, čini se vjerojatnim da je kineski pritisak spriječio Sjevernu Koreju da dosad provede nuklearni test. Istovremeno, kineska podrška ima svoje granice: Peking nije pretjerano rastrošan u svojoj pomoći i nije spreman financirati širu ekonomsku transformaciju svog susjeda. Ipak, pomoć je dovoljna da nadoknadi kronične neučinkovitosti sjevernokorejskog gospodarstva i učinak sankcija. Kimov režim također zna da Kina treba stabilnu Sjevernu Koreju te da neće riskirati kažnjavanje zbog postupaka koji Kini ne odgovaraju. Stoga je vrlo malo vjerojatno da će Kina primijeniti pritisak koji bi mogao donijeti opipljive promjene kod njezina susjeda. A Sjeverna Koreja može očekivati isporuke kineske pomoći više-manje bezuvjetno, vjerojatno još godinama.

Rat u Ukrajini

Rat Rusije u Ukrajini donio je neočekivanu korist sjevernokorejskoj eliti. U početku, ruska invazija na zapadnog susjeda činila se dalekom i nevažnom za Pjongjang. No, kako se sukob pretvorio u dugotrajni rat iscrpljivanja, s rovovskim ratovanjem nalik onom iz Prvog svjetskog rata, artiljerija i ljudstvo postali su ključni. Ubrzo je Kremlj otkrio da je Sjeverna Koreja ne samo glavni proizvođač oružja koje ruskim vojnicima najviše treba, teških artiljerijskih granata, već i jedina zemlja spremna prodavati takvo streljivo Rusiji u velikim količinama.

Od početka 2023., Sjeverna Koreja isporučila je milijune granata, zajedno s nekim drugim oružjem i streljivom, na ukrajinsku bojišnicu. Prihodi od ove trgovine samo u 2023. konzervativno se procjenjuju na 540 milijuna dolara — što čini gotovo 25 posto ukupnog obujma trgovine Sjeverne Koreje.

>Biden u posljednjem govoru pokušao smjestiti Trumpu, obrušio se i na tehnološke mogule

Zatim su, 2024., sve izraženiji nedostatak ljudstva u Rusiji otvorili put za još veću sjevernokorejsku uključenost u rat, što je vjerojatno dogovoreno tijekom Putinova sastanka s Kimom u Sjevernoj Koreji u lipnju. Pjongjang je pristao poslati vojnike, do sada njih 11.000, u Rusiju u zamjenu za novac, hranu i vjerojatno neke napredne vojne tehnologije.

Osim što popunjava prazninu u ruskom ljudstvu, dogovor omogućuje Rusiji da rat vodi uz znatno niže troškove. Sjevernokorejski vojnici daleko su jeftiniji od ruskih dobrovoljaca, koji sada dobivaju do 30.000 dolara bonusa prilikom prijave, uz plaću od najmanje 2.000 dolara mjesečno. Dogovor također smanjuje pritisak na Putina da provede drugu mobilizaciju, čija bi provedba mogla izazvati veće nezadovoljstvo u Rusiji. (Za sada su sjevernokorejske snage raspoređene u Kurskoj regiji Rusije, gdje su ukrajinske snage zauzele mali dio teritorija, a ne u samoj Ukrajini).

Sjeverna Koreja dobiva naprednu vojnu tehnologiju

Za Pjongjang, ovaj dogovor donosi, uz značajne prihode, i važne strateške koristi. Među ostalim, mogao bi Sjevernoj Koreji omogućiti pristup raznim naprednim ruskim vojnim tehnologijama — uključujući motore za rakete i satelite za izviđanje, koje su ranije bile teško dostupne ili nedostižne. Moskva bi također mogla biti spremnija sudjelovati u nevojnim projektima suradnje, potencijalno čak i subvencionirati takve zajedničke pothvate.

U međuvremenu, sjevernokorejske kopnene snage, koje nisu sudjelovale u borbama od 1953., stječu dragocjeno borbeno iskustvo. A uz novu rusku diplomatsku potporu, Sjeverna Koreja je manje izolirana na međunarodnoj razini, pri čemu je malo vjerojatno da će Vijeće sigurnosti UN-a poduzeti daljnje mjere protiv nje.

Dogovor, međutim, nije bez rizika. Ako se sjevernokorejski vojnici pokažu lošima na bojnom polju, to bi moglo učiniti Pjongjang ranjivijim. Tijekom svoje službe, sjevernokorejski vojnici vjerojatno će imati pristup internetu i radijima s promjenjivim frekvencijama (obje stvari su zabranjene u Sjevernoj Koreji), pa bi mogli biti izloženi necenzuriranim informacijama o svijetu, osobito iz Južne Koreje. No, ti se rizici čine manjima u usporedbi s vjerojatnim dobicima.

Priljev ruskog novca

Značajno je da je iznenadni priljev ruskog novca potaknuo Kima da se dodatno udalji od Kine. Odnosi između Pjongjanga i Pekinga vidljivo su se ohladili otkako su dogovori s Rusijom postignuti.

No, unatoč stalnoj ekonomskoj ovisnosti Sjeverne Koreje o Kini, Kimov režim nema puno razloga za zabrinutost zbog raspoloženja u Pekingu. Unatoč trenutačnoj frustraciji prema susjedu, Kina nema mnogo izbora nego nastaviti podupirati Pjongjang. A Sjeverna Koreja zna da se bliskiji odnosi mogu gotovo trenutačno obnoviti ako zatreba. Ako se, primjerice, rat u Ukrajini završi, a Rusija izgubi interes za suradnju sa Sjevernom Korejom, što je sasvim izgledan ishod unatoč pričama o novom “savezu diktatora”, Pjongjang će i dalje imati Kinu kao oslonac.

Na domaćem planu, Kimova vlada reagirala je na svoje nove odnose s Kinom i Rusijom na predvidljiv način. Nakon sankcija iz 2017., vlada nije mogla nastaviti tržišno orijentirane ekonomske reforme, donekle slične onima iz Kine 1980-ih, koje su Kim i njegovi savjetnici pokrenuli i provodili s primjetnim uspjehom između 2012. i 2018. Sada, osiguravši kineski i ruski novac, sjevernokorejska vlada napravila je potpuni zaokret, oživljavajući model planske ekonomije i dodatno gradeći nadzorni sustav.

Iako je ovaj neostaljinistički pristup ekonomski neučinkovit, omogućuje vladi potpunu kontrolu nad stanovništvom. Stroži nadzor je ono što su Kim i elita oduvijek željeli. No, upravo je rastuća podrška iz Moskve i Pekinga omogućila jačanje kontrole nad gospodarstvom i društvom. (Uvođenje iznimno strogog režima sankcija 2017.–2019. također je učinilo neodrživom svaku politiku orijentiranu na izvoz—vitalni sastojak nekadašnje reformističke politike).

Povratak u Hanoi?

Posljednja, iako manje izvjesna dimenzija ponovnog jačanja Sjeverne Koreje je povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Za Kimov režim, Trumpov prvi mandat bio je i prijetnja i prilika. Na početku svog mandata 2017., Trump je djelovao spremno koristiti silu protiv Sjeverne Koreje. No, unatoč otvorenim prijetnjama, takvi su planovi, ako su ikada postojali, ubrzo odbačeni.

Umjesto toga, predsjednik je nagovijestio spremnost da odbaci dugogodišnji, ali sve manje realističan cilj američke politike, tzv. “CVID”. Dakle, potpunu, provjerljivu i nepovratnu denuklearizaciju Sjeverne Koreje. Trump bi mogao biti spremani pregovarati o dogovoru temeljenom na prihvaćanju Sjeverne Koreje kao nuklearne sile, ali uz ograničenja.

>Sjeverna Koreja ispalila 200 granata prema Južnoj Koreji; naređena evakuacija

Obrisi takvog dogovora pojavili su se na summitu Trump-Kim u Hanoiju 2019.  Ako bi Sjeverna Koreja pristala demontirati značajan dio svojih nuklearnih postrojenja, Sjedinjene Države bi ukinule niz glavnih sektorskih sankcija koje su ciljale gospodarstvo zemlje. Takav bi dogovor Sjevernoj Koreji omogućio, bilo eksplicitno ili implicitno, zadržavanje nuklearnih uređaja koje je proizvela, zajedno s njihovim sustavima isporuke.

Također je vjerojatno da bi Pjongjang uspio sakriti barem neka nuklearna istraživanja i proizvodna postrojenja i tajno ih održavati u funkciji. Iako su pregovori u Hanoiju 2019. propali zbog nemogućnosti obje strane da se dogovore o određenim tehničkim pitanjima, oni pružaju nacrt za ono što bi Trump mogao pokušati u svom drugom mandatu.

Usporavanje nuklearnih tehnologija

Za Sjedinjene Države, glavna prednost nastojanja da se postigne dogovor nalik onom iz Hanoija bila bi usporavanje brzog napretka sjevernokorejskih nuklearnih i raketnih tehnologija. Iako bi Pjongjang na kraju mogao prekršiti svoja obećanja i povući se, trebalo bi mu značajno vrijeme i resursi za obnovu nuklearnih postrojenja nakon što se ona demontiraju. Ako Sjedinjene Države nastave s politikom Bidenove administracije, koja se u biti svodi na nečinjenje i ponavljanje stare mantre o potpunoj denuklearizaciji, jedini mogući ishod je raspoređivanje sve naprednijeg nuklearnog oružja od strane Sjeverne Koreje.

Predloženo je da bi, alternativno, Trumpova administracija mogla oživjeti svoj pristup “vatre i bijesa“. Takav maksimalni pritisak, međutim, teško da bi bio uspješan u svijetu 2025. godine. Uz podršku Rusije i Kine, manje je vjerojatno da će Sjeverna Koreja biti zastrašena. Trumpova administracija ionako će se vjerojatno suočiti s daleko većim brojem izazova širom svijeta.

Zabrinutost u Južnoj Koreji

S druge strane, obnova mogućnosti američko-sjevernokorejskog dogovora izaziva zabrinutost za sigurnost u Južnoj Koreji. U Seulu postoje rašireni strahovi da bi Trumpova administracija mogla iskoristiti kompromis s Pjongjangom kao izgovor za povlačenje američkih snaga s poluotoka, ostavljajući Južnu Koreju da se sama suoči s nuklearno naoružanim protivnikom. Trumpov negativan stav prema inozemnim angažmanima općepoznat je. A nekoliko je puta kritizirao američku vojnu prisutnost u Južnoj Koreji.

Za Kima bi, međutim, takav dogovor donio mnoge koristi. Implicitno bi priznao Sjevernu Koreju kao de facto nuklearnu silu. I možda doveo do neke vrste normalizacije odnosa s Washingtonom.

S djelomičnim ukidanjem sankcija UN-a, Sjeverna Koreja postala bi manje ovisna o Kini, dok bi zadržala podršku Pekinga ako zatreba. Ipak, bilo bi pogrešno misliti da su Kim i njegovi savjetnici očajni da pregovaraju s Trumpom. Od 2017. do 2019., uoči summita u Singapuru i Hanoiju, osjećali su se stjeranima u kut. I imali daleko veći poticaj za traženje kompromisa. Sada znaju da mogu upravljati i bez toga.

Kimovo novo kraljevstvo

Po prvi put od kraja Hladnog rata, Pjongjang ima pouzdane strane podupiratelje. Velike sile vođene ne nekom ideologijom. Već hladnim, pragmatičnim, dugoročnim kalkulacijama. Odluka Kimova režima iz prosinca 2023. da Južnu Koreju prekvalificira kao “drugu i neprijateljsku državu“, čime je prekinuo dugogodišnju politiku prema kojoj je Jug smatran partnerom u naporima za ujedinjenje, još je jedan znak rastuće samopouzdanosti.

U prošlosti je Sjeverna Koreja Jug vidjela kao izvor pomoći. No, sada ima dovoljno pomoći iz drugih izvora za održavanje svog gospodarstva. Također je spremna odbaciti zastarjelu retoriku o ujedinjenju, koja je prestala biti realistična prije nekoliko desetljeća. Kako to Pjongjang vidi, izravniji, konfrontacijski pristup ima veće koristi. On opravdava izolaciju sjevernokorejskog stanovništva od opasno bogatog Juga i neprijateljskog utjecaja potencijalno subverzivne južnokorejske kulture.

Snažna kontrola režima

Uz podršku Kine i, za sada, Rusije, Kimova obitelj ima više samopouzdanja u pogledu svoje budućnosti na vlasti nego ikada u posljednja tri desetljeća. Čini se da je domaća elita također pod čvrstom kontrolom režima. Širenje opasnog znanja o vanjskom svijetu među mladima Sjeverne Koreje ostaje problem. No, granice Sjeverne Koreje sada su strože kontrolirane nego ikad prije.

Tijekom posljednje dvije godine, Kimova kći često se pojavljuje uz sjevernokorejskog vođu na službenim događajima. Čini se mogućim da će ona na kraju naslijediti njegovu poziciju, možda ostajući na čelu godinama koje dolaze. Za sada, barem, Sjeverna Koreja i Kimova dinastija možda su među najočitijim dobitnicima sve fragmentiranijeg svijeta, piše Foreign affairs.

>SAD potvrdio: Sjeverna Koreja u Rusiju je poslala 3000 vojnika, Ukrajina nastavlja gubiti teritorij

Izvor: Narod.hr/Foreign affairs