Nema sumnje kako će jedna od glavnih tema sljedećih mjeseci biti referendumska inicijativa o izmjenama Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, koju najavljuje udruga “U ime obitelji”, predvođena agilnom Željkom Markić, piše Josip Jović u Slobodnoj Dalmaciji.
Taj je mogući referendum prvenstveno usmjeren na ukidanje zastupničkih mjesta predstavnika nacionalnih manjina, a inicijativa je već nazvana protusrpskom jer joj je cilj u prvom redu ukidanje zastupničkih mjesta predstavnika srpske nacionalne manjine.
Razlozi koji idu u prilog ovoj inicijativi su višestruki. Najčešće se ukazuje na kršenje ustavnog načela o jednakom i općem biračkom pravu.
Naime, kandidatima s manjinskih lista dovoljan je neusporedivo manji broj glasova da bi postali zastupnicima, u odnosu na zastupnike s općih lista, pa prema tome glas birača ne vrijedi jednako. Usporedba s drugim državama EU-a govori kako je hrvatski slučaj gotovo jedinstven.
U čak šesnaest država EU-a manjine nemaju svog zastupnika, a u ostalima tek jednoga, dvojicu ili trojicu. Možda sve ovo skupa ne bi imalo neku naročitu važnost niti bi izazivalo javnu pozornost da se manjinske stranke i političari ne postavljaju kao arbitri u sastavljanju Vlade i u odlučivanju o nekim važnim političkim pitanjima, zagovarajući najčešće rješenja koja su suprotna raspoloženju većine, što za mnoge u zemlji djeluje iritantno.
> Pročitajte što je sve dr. Markić rekla o promjeni izbornog sustava i mogućem novom referendumu!
Napokon, za ostvarivanje prava nacionalnih manjina nazočnost njihovih zastupnika u Saboru i nije presudan faktor. Dovoljan bi na toj razini bio i odgovarajući saborski odbor, na primjer.
Postoje, naravno, i oni drugi razlozi koji kompliciraju cijelu situaciju. Manjine će se zacijelo protiviti i pozivati na stečena prava, koja se moraju respektirati. Dovođenje u pitanje tog stečenog prava izazvalo bi mnoge žestoke, već započete rasprave i političke sukobe.
> Odvjetnik Planinić o tužbi UiO pred Europskim sudom za referendum o promjeni izbornog sustava
Uslijedit će i intervencije iz Bruxellesa. Radikalnije promjene neće biti moguće bez promjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a možda i samog Ustava. Navodno će o svemu svoju riječ morati kazati i Ustavni sud koji dosadašnjom praksom nije zajamčio političku neovisnost.
Najslabija točka inicijative jest ta što se među glavne inicijatore, uz Željku Markić, gura Anto Đapić, političar koji ne uživa naročit kredibilitet, a kojega u tu ulogu guraju baš protivnici inicijative kako bi inicijatorom kompromitirali inicijativu.
Osim ovoga manjinskog pitanja, otvorena su i pitanja je li bolji većinski, proporcionalni ili pak kombinirani sustav, jesu li iseljenici zastupljeni na primjeren način i ne bi li bilo demokratski omogućiti dopisno, odnosno elektroničko glasovanje, je li podnošljiva velika razlika u broju birača po izbornim jedinicama, treba li država biti jedna izborna jedinica…
Promjene su svakako potrebne jer je sadašnji sustav nedorečen i nelogičan. Bilo bi bolje da se one dogode bez referenduma konsenzusom u Saboru. Ali, kako je takav scenarij teško zamisliti, sva je prilika kako će se referendum ipak dogoditi.
