Akademik Josip Pečarić dao je intervju za HKV povodom predstavljanja knjige „Matematika, pjesme i nogomet“ u kojem je govorio o nekim životnim obljetnicama, odnosu institucija prema njegovom znanstvenom opusu…
Knjiga će biti predstavljena povodom nekih životnih obljetnica?
Predstavljanje a i sama knjiga je u povodu mog umirovljenja, 70 godina života, 20 godina časopisa „Mathematical Inequalities and Applications“ – prvog hrvatskog matematičkog časopisa na SCIE listi, a osnovao sam još dva časopisa koji su i na CC i na SCIE listama (sva tri su po Scopusu među šest najboljih hrvatskih znanstvenih časopisa), 20 godina tiskanja moje prve publicističko-povjesne knjige „Srpski mit o Jasenovcu / Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima“ i 1200 mojih znanstvenih radova što je zapravo najviše znanstvenih radova nekog znanstvenika u RH. Napomenut ću da je svega nekoliko matematičara u povijesti objavilo više od 1000 radova u znanstvenim časopisima.
Početkom sedmog mjeseca održava je međunarodna konferencija povodom Vašega sedamdesetog rođendana. Možete nam reći impresije iz te konferencije?
Samu konferenciju su organizirali, kao i predstavljanje ove knjige, moji suradnici u RH. Inače imam preko 230 suradnika diljem svijeta. Oni su također bili žrtve mog domoljubnog rada jer im je onemogućeno korištenje sredstava projekta Hrvatske Zaklade za Znanost. Zanimljivo da su glavni u njihovom Upravnom odboru bili Glavni tajnik i još jedan kolega iz HAZU. A priglupom načinu na koji je to izvedeno napisao sam i dvije knjige. Tekstovi s njihovog predstavljanja su dani u knjizi. Da su doista priglupi svjedoč i jedno moje pismo tadašnjem ministru znanosti i direktoru bolnice u Vrapču u kome sam ih pozivao da ustanove tko od nas treba biti pacijent te ustanove: članovi Upravnog odbora ili ja!
Na samoj konferenciji je o mom životu govorio profesor Lars-Erik Persson koji je bio predsjedni Švedskog matematičkog društva i jedini matematičar koji je u Švedskoj dobio godišnju državnu nagradu koju svake godine dobiva jedna osoba. Posebno mi je bilo drago čuti kada je rekao da je i njegov ugled među švedskim matematičarima porastao kada je počeo surađivati s nama. Naravno zbog onoga o čemu je govorio akademik Rudolf otklonio sam svaku mogućnost da pokrovitelj te konferencije bude bilo Akademija bilo moj razred u Akademiji.
Na Konferenciji je sudjelovalo 80 matematičara iz preko 20 zemalja, a u Znanstvenom odboru je bilo preko 60 ugednih matematičara iz blizu 30 zemalja.
Hoćete li i nakon sedamdesetog rođendana ostati aktivni u akademskog i znanstvenom životu?
U potpunosti sam prekinuo svaku suradnju sa Sveučilištem u Zagrebu. Morao sam to dodatno pojasniti Glavnom uredniku „Glasnika matematičkog“:
Zahvaljujem se na Vašem odgovoru. Očito da nisam bio jasan u mom pismu. Naime kada sam govorio o suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu mislio sam na to da ne želim svoje ime na ničemu na čemu se spominje to sveučilište. Vaš fakultet, kao i svi drugi fakulteti s tog sveučilišta u svom nazivu sadrže ime sveučilišta i to je jedini razlog prestanka moje suradnje i s vašim časopisom i s vašim fakultetom. Samom časopisu je bitan samo moj ugled kao i ugled drugih kolega o čemu Vi govorite. Kada govorim o seminaru kojega sam ja osnovao i na kojemu je puno matematičara kojima sam bio i mentor prestanak suradnje je vjerojatno mnogo teži jer iz istog razloga ne želiom imati zajedničke radove s nikim tko u svojoj adresi ima naziv Borasovog sveučilišta.
U tisku je moja knjiga „Matematika, pjesme i nogomet“ u kojoj je i poglavlje:
KAKO SE OSVETITI OBITELJI NEPOĆUDNOG MATEMATIČARA:
Ne Borasa za rektora; Ne Borasa za rektora II.; Ne Borasa za rektora III.; Zahvala portalima Glas Brotnja i Dragovoljac;Zašto im je kriv Bakić?
Iz naslova je očito da je moj stav osnovan na – za mene – nemoralno ponašanje rektora Borasa koji je bitno doprinjeo da moja kćerka poslije 10 godina rada na Filozofskom fakultetu izgubi posao. Niz državnih tajnika u Ministarstvu znanosti u više vlada potvrdilo je da je to bilo protuzakonito. Tražili su, zbog autonomije sveučilišta, očitovanje rektora Borasa. On je odbio to učiniti, ali se pozvao na to što u Ministarstvu smatraju da je nezakonito, da kao predsjednik povjerenstva u novom natječaju izabere svoju bivšu doktorandicu koja je imala manje znanstveno zvanje i manje radova. Usput budi rečeno kćerku jednog poznatnog direktora.
Pisma koja sam tada slao svim dekanima Sveučilišta u kojima sam im o tome pisao, a koja su dana u navedenom poglavlju moje knjige, nisu im ništa značila!
S obzirom da je Vama kao sjajnom mladom znanstveniku važan ugled, evo nekih podataka iz tih pisama o „ugledu“ samog rektora iz tih pisama, tj. knjige.
U prvom pismu sam usporedio moju kćerku i rektora:
„I ON I ONA SU ZA MENTORA IMALI PROF. DR. SC. MIROSLAVA TUĐMANA. NJEMU JE TREBALO 15 GODINA DA DOKTORIRA U 48. GODINI ŽIVOTA, A ONA JE ZA DUPLO MANJE I DOKTORIRALA, I POSTALA ZNANSTVENI SURADNIK I POSTALA VIŠI ZNANSTVENI SURADNIK.”
U drugom pismu sam pogledao što je to rektor uradio. Evo tog dijela:
„Prve dvije knjige su posebno zanimljive. Radi se o istoj knjizi samo je jedna na ćirilici (Beograd, 2013.), a druga na latinici (Zagreb, 2012.). (Je li to razlog zauzimanja Borasa za povratak ćirilice u osnovne škole?) Te dvije knjige su doktorat Petra Jandrića, koju je kao knjigu Boras podpisao i radi čega je izbila afera:
http://vijesti.hrt.hr/374297/moze-li-dizertacija-postati-knjiga-a-mentor-koautor
Od 22 poglavlja u knjizi samo je 1 samostalni rad.
Udžbenici i skripta: od 6 samo je 1 samostalni rad.
Znanstveni radovi u drugim časopisim: od 32 rada ni jedan samostalni rad.
ako zbrojimo ove tri kategorije (poglavlja u knjizi, udžbenici, skripte, znanstveni radovi u drugim časopisima) ukupni samostalni uradak je 3%.
Znanstveni radovi u zbornicima skupova s međunar.rec.: od 48 radova ni jedan samostalni rad.
Drugi radovi u zbornicima skupova s recenzijom : od 6 ni jedan samostalni rad,
Vjerojatno ste se naslušali priča o CC časopisima. Ima li Boras takovih radova uopće? Morao sam ipak pogledati web of sciences da ne gledamo na njega kao na rektora sveučilišta bez ijednog CC rada. Situacija je ovakva:
(…)
Ali moramo ga pohvaliti: provjerom njegovih CC radova u bazi web of science može se pronaći da rektor Boras ipak ima 1 (JEDAN) CC rad. Čestitamo iako provjerom u
http://mjl.clarivate.com/cgi-bin/jrnlst/jlresults.cgi?PC=MASTER&ISSN=0263-5577
za taj časopis nam izbaci da je samo u SCIE! Ja sam u životu napravio samo DVA CC časopisa, a on ima objavljen (možda) jedan u nekom takovom časopisu!”
U trećem pismu sam naše dekane upozorio i na nagradu Grada Zagreba rektoru Borasu koju je dobio za dugogodišnje (tu valjda misle na 15 godina rada na doktoratu, JP) uspješno djelovanje i velik doprinos uspostavljanju (vjerovali ili ne, JP) i razvoju informacijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu i u cjelokupnom sustavu obrazovanja u Republici Hrvatskoj.
Moj komentar u tom pismu je bio:
“Nagrađuju ga za USPOSTAVLJANJE INFORMACIJSKIH ZNANOSTI, a njega nije stid! Prof. Težak, prof. Stipčević, prof Marijević itd nisu zaslužni za uspostavu informacijiskih znanosti. A to je generacija prije prof. Tuđmana koji je Borasu bio mentor. Da, nisu oni već Boras! Vjerovali ili ne. Ili mu je opravdanje što mu je trebalo 15 godina da doktorira umišljeno nepostojanje informacijskih znanosti u Hrvatskoj.”
I tim dekanima takav znanstvenik je bio ugledan, a ne prof. Damir Bakić koji je također član Savjetodavnog odbora Glasnika, Ali i član Uređivačkog odbora časopisa kojega sam ja osnovao (Operators and Matrices). A to ne bi bio da doista nije ugledan.
Zato izbrišite moje ime iz Savjetodavnog odbora Glasnika.
Molim da ovo moje objašnjenje pošaljete i ostalim kolegama iz Glasnika, da ne bi pomislili da moja odluka ima ikakve veze i s njima i s vašim fakultetom.
A čeka me još promjena adrese u 26 drugih međunarodnih časopisa. Izgleda mi srećna okolnost da sam u nizu drugih odbio biti članom uređivačkog odbora.
Kako gledate na odnos hrvatskih institucija prema Vašem znanstvenom opusu i postignućima?
Mislim da je odgovor na Vaše pitanje dan u mojim prethodnim odgovorima. Ali, pogledajmo odnos prema znanosti uopće:
„Prema posljednjoj Webometricsovoj ljestvici 1000 najboljih sveučilišta na svijetu iz siječnja, Sveučilište u Zagrebu rangiralo se na 692. mjesto. Iako najbolje među hrvatskim, zagrebačko sveučilište bilježi značajan pad u odnosu na srpanjsku ljestvicu kada su bili 563. Ako pogledamo istu ljestvicu prije dvije godine, vidimo da je pad Sveučilišta u Zagrebu strmoglav jer je ono tada bilo rangirano kao 386. Kada se sve sumira, ispada da je Zagreb u posljednje dvije godine pao za preko tristo mjesta.“
Zato ću samo komentirati slijedeću rečenicu iz Predgovora dr. Davora Pavune koji kaže: „Pa, znanstvenik sam i itekako znam da preko 500 citata i preko tisuću radova u matematici … je gotovo nezamislivo.“
Naime na MathSciNetu ja imam 4666 citata od 1502 autora.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
