Kakav smo mi to narod? Kako je moguće da ni u jednim novinama, ni na jednom portalu i ni na jednoj televiziji nijedan hrvatski novinar nije postavio pitanje: Kakvu smo to pravdu dočekali? U petak 12. siječnja 2018., na dan otvaranja Europskoga rukometnog prvenstva u Hrvatskoj Odjel za ratne zločine žalbenog suda u Beogradu ispalio je posljednji zločinački pucanj srpskog pravosuđa u pogubljene ranjenike na Ovčari, piše Joško Buljan za Hrvatski tjednik od 18. siječnja 2018.
> Višnja Starešina: Hrvati pod KOS-ovim krilom
Naime toga dana, poslijepodne, dok su svi „Hrvateki“ čekali veliki „rukometni dvoboj“ između Hrvatske i Srbije, taj Odjel Žalbenoga suda u Beogradu potvrdio je presudu na zatvorske kazne od pet godina do maksimalnih 20 godina zatvora za osmero pripadnika „paravojnih postrojbi“ zbog zločina na Ovčari kod Vukovara u studenome 1991. godine, a zbog nedostatka dokaza i proturječnih iskaza svjedoka-suradnika, četvorica „paravojnika“ su pravomoćno oslobođena, objavljeno je u subotu 13. siječnja na web stranici tog suda.
> Zna li možda Milorad Pupovac gdje počiva hrvatski mučenik dr. Ivan Šreter?
> Višnja Starešina: U Hrvatskoj su dvije države – jedna hrvatska i druga jugoslavenska
I dok su mnogi naši građani ridali zbog Duvnjakove ozljede u Splitu, vijest o presudi za najstrašniji zločin u Domovinskome ratu koji su počinili srpski fašisti, kao da se ne radi o nečemu posebno strašnome, stidljivo je u nedjelju poslijepodne objavljena na portalima. Tek da se popune sadržaji prije nove rukometne utakmice. „Profesionalci” na televizijskim kanalima srpsku skandaloznu presudu za zločin na Ovčari, stavili su na drugo ili treće mjesto. Trovanje Lactalisovim mlijekom u prahu u Francuskoj bila je važnija vijest nego što je nepravedna presuda za ubijanje 260 ranjenika iz Vukovarske bolnice. Kakav smo mi to narod? Kako je moguće da ni u jednim novinama, ni na jednom portalu, ni na jednoj televiziji ni jedan hrvatski novinar nije postavio pitanja: Kakvu smo to pravdu dočekali?
> Nova knjiga Višnje Starešine: Kako je šef srpskog KOS-a postao glavni suradnik haškog tužiteljstva
Tko je omogućio da se iz predmeta kakav je „Ovčara“ izbace nalogodavci iz Jugoslavije i Srbije koji su taj zločin osmislili i naredili, tko je omogućio da se od tih zločina oslobode tadašnji civilni i vojni dužnosnici? Gdje je zapovjedna odgovornost vrha JNA i srpskih kolovođa? Kakvi su državni diplomatski i pravni koraci povučeni nakon ovakvog sramnog suđenja u Beogradu za najstrašniji srpski zločin u Domovinskom ratu. Je li DORH zadnje uporište „SAO Krajine“? Zašto je Odjel za ratne zločine žalbenog suda u Beogradu, odluku koju je donio 24. studenog 2017. odlučio objaviti baš 12. siječnja 2018.?
> Vučić i Pupovac za dijalog i suradnju Srbije i Hrvatske
Odgovori leži u zločinačkom karakteru svake srpske vlasti koja uz pomoć Milorada Pupovca za interese Srbije od Ovčare do danas pokušava prikriti srpske zločine i nametnuti slijedeću obmanu: u građanskom ratu sa srpske strane zločine su činile samo „srpske paravojne skupine“, neki Šešelji, Arkani i teritorijalci (izraz od milja za srpske teroriste), nastojeći tako svim sredstvima skinuti odgovornost sa službene Jugoslavije i Srbije, dok s druge strane uporno i papagajski ponavljaju, a u tome im pomažu mnogi „hrvatski novinari“, kako je u Domovinskome ratu isključivo Hrvatska država odgovorna za „zločine“. Srpska obmana je jednostavna, s države Srbije skinuti svaku odgovornost, a s druge strane za zločine izjednačiti „srpske paravojne skupine“ i hrvatsku državu. Taj jednostavni hibridni rukopis vidljiv je svakome s imalo mozga osim Hrvatima kojima je rukomet važniji od Ovčare!
Srpsko suđenje za zločin na Ovčari to zorno dokazuje, a nakon što su neodgovorni hrvatski dužnosnici, bez ikakvoga pravnog razloga, prepustili suđenje za taj strašan zločin Srbiji. Srpsko pravosuđe odmah je iskoristilo to suđenje da zauvijek skine svu odgovornost sa Srbije i JNA, a za zločin je optužilo „teritorijalce“, zaključuje Joško Buljan za Hrvatski tjednik.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala Narod.hr
