Jurčić: Zbog nesposobnosti sadašnje Vlade izgubili samo preko 70 milijardi kuna

Bez obzira sto mislili o gospodarskom rastu on je u industrijskom društvu osnova razvoja. Gospodarski rast znači veći nacionalni dohodak, mogućnost većih plaća, dividendi, mirovina, poreznih prihoda, i sl. Ako je raspodjela ravnomjerna onda znači da će i prosječni građanin lakše kupit tenisice djeci, platiti račune za struju ili otplatiti ratu kredita. Optimalna raspodjela dohotka odnosi se na raspodjelu između rada i kapitala, između njih i države, i između sadašnje i buduće (investicija) potrošnje. Nažalost u Hrvatskoj već dugo nema gospodarskog rasta a ni ravnomjerne raspodjele nacionalnog dohotka. Uzrok tome je politička matrica koja vlada Hrvatskom, piše Ljubo Jurčić u svom osvrtu na Barometru Večernjeg lista.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nakon krizne 2009. godine, svijet je već 2010. izišao iz krize. Prosječna stopa rasta svjetskog gospodarstva od 2010. do 2014. bila je 3,4 % godišnje, a za ovu godinu (2015) očekuje se isto. Prirodno, manje razvijene zemlje imaju veće stope rasta a razvijene manje. EU je u tom razdoblju rasla prosječno godišnje oko 1%, Amerika 2,2%, Japan 1,5%, a Kina 8,5, Indija 9%, Brazil 3,2%, zemlje bivšeg Sovjetskog saveza 3,2% . I drugi dijelovi svijeta kretali su se sličnim stopama.

Zemlje s kojima se Hrvatska uspoređuje (bivše socijalističke zemlje od Poljske do Makedonije i Turska) rasle su od 2010. godine po prosječnoj stopi od 3,5% godišnje. Njihov bruto domaći proizvod bio je za 17% veći od krizne 2009. godine, a Hrvatski manji za 5%. Skoro sve ove zemlje su već u 2010. ili najdalje u 2011. nadoknadile „gubitke“ iz krizne 2009. godine. Hrvatska je jedina zemlja u Europi i vjerojatno jedna od rijetkih u svijetu, koja je sve ove godine imala pad domaće proizvodnje. Čak su Grčka i Španjolska imale rast u 2014. godini.

Svaka zemlja ima svoje specifičnosti i svoje probleme. Izgovor na prethodna vremena i prethodne vlade može u maloj zemlji vrijediti godinu dana. Nakon toga sve je odgovornost nove vlade. Hrvatska je radila u više manje u istom okruženju kao i zemlje s kojima se uspoređujemo. Hrvatski rast je lošiji od njihovog za 22% (17+ 5). U novcu to je gubitak preko 70 milijardi kuna. Naime, za toliko bi Hrvatska bila u boljoj situaciji nego što sada jeste da je njena politika bila efikasna u prosjeku zemalja s kojima se uspoređujemo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nesposobnost hrvatske politike pokazuju i podaci o nezaposlenosti, izvozu, javnom dugu itd. Hrvatska, nažalost, po većini pokazatelja, spada među tri najlošije zemlje Europske unije. Sve u svemu, bijedno i sramotno. Oni koje vode državu nemaju se s čim hvaliti.

Mogli bi reći da su Hrvati zatočenici hrvatske politike, a taj odnos sve više sliči na Stockholmski sindrom. Raspoloživost proizvodnih resursa i onih koji su lako dobavljivi na svjetskom tržištu omogućuju Hrvatskoj dvostruko veći BDP od sadašnjeg. Jedina prepreka tom rezultatu je nesposobna politika. Politika koja živi na proizvodnji iluzija i nikakve ekonomske politike.

Sadašnja Hrvatska vlada trebala bi se ispričati hrvatskom narodu za rezultate svoje politike. Željeli su, mislili su da mogu, ali nije išlo. Nikakva sramota, ali kad rezultata nije bilo nakon godinu i pol, najviše dvije, bilo bi korektno prema vlastitom narodu dati ostavku i omogućiti mu traženje efikasnije vlade.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naime, Hrvatska bi bez politike izišla iz krize 2012. Imala bi stopu rasta, vjerojatno između 1,5% i 2% da Kukuriku vlada nije povlačila poteze koji su je gurali dublje u rupu. Podizanje PDV-a i cijene energenata a bez politike dizanja dohotka smanjili su kupovnu moć (realni dohodak) građana približno 5%. U novcima to bi bilo oko 9 milijardi kuna koje su građanima uzete kroz veće cijene u 2012. te više-manje i sve naredne godine. Zbog toga je proizvodnja u Hrvatskoj pala za 2,2% (oko 7 milijardi kuna) u 2012. i padala narednih godina dok se nisu icrpili efekti tih mjera.

Pored toga Kukuriku vlada je povećala poreznu presiju, tj. naplatu neplaćenog poreza iz prethodnih godina. Bez obzira koliko to bilo zakonski opravdano, ekonomski to je značilo dodatno smanjivanje raspoloživog dohotka. Krenuli su na jednoj strani oštro i sa stečajevima a bez politike podizanja proizvodnje i otvaranja novih radnih mjesta na drugoj strani… Sve te i druge mjere gurale su Hrvatsku sve dublje u gospodarsku rupu. Svijet je izišao iz krizne „rupe“ u 2010. i danas se nalazi iznad te rupe oko 20 metara, a Hrvatska se nalazi u rupi od petnaestak metara. Razlika je više od 35 metara i dalje se povećava…

Bolje rast nego pad, ali nije svaki rast izlazak iz krize. Statistički, dva uzastopna kvartala je izlazak. To je statistička ili ekonomska konvencija. Ekonomski i socijalno, izlazak iz krize mogli bi definirati kao ostvarivanje prije kriznih (iz 2008.) rezultata. Budući da je Hrvatska u rupi od petnaestak metara, dizanje od metra ili dva zasigurno nije izlazak iz krize. Za izlazak iz krize trebaju puno veći koraci.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prosjek BDP-a po stanovniku u EU je oko 30 tisuća eura a u Hrvatskoj oko 10 tisuća. EU će i narednih godina rasti stopom od 1,5 % do 2%, pa ako se Hrvatska želi približiti standardu EU treba ostvarivati stope rasta preko 5%. Za te stope rasta Hrvatska ima dosta materijala, ljudi, znanja i energije. Tehnologije i tržišta su dostupna, nedostaje samo sposobna i pametna politika.

Za udvostručenje BDP-a za 10 godina potrebne su stope rasta od 7% godišnje. I za to postoje u Hrvatskoj objektivni uvjeti, a jedina je prepreka nesposobna hrvatska politika. Takve stope rasta su ostvarivale i danas ostvaruju mnoge zemlje u razdobljima koja su duža i od 10 i 20 godina. Nikakvo čudo! Zemlja se ne može izvući iz nerazvijenosti ako ne ostvaruje takve stope. Ako ne izlazi iz nerazvijenosti, čemu onda borba za državu? Često smo svjedoci uvjeravanja vladajućih političara da je to nemoguće. Potpuno nekorektno.

U današnjim uvjetima globalizacije, tj. dostupnosti tržišta, tehnologije i znanja, male zemlje u razvoju, kao što je Hrvatska, mogu ostvarivati „prirodnu“ stopu rasta, tj bez pomoći ekonomske politike oko 2%. Ako se ovom „prirodnom“ rastu pridruži pametna politika, onda se taj rast, ovisno o potencijalima, može višestruko povećati. Primjeri to dokazuju. Isto tako loša politika može ubiti gospodarski rast. Nažalost, to je slučaj Hrvatske.

U svakom društvu neki ljudi se trude investirati, izumljivati, inovirati, upuštati se u rizične pothvate da bi poboljšali svoje materijalne uvjete. Ove postavke su univerzalne, bez obzira na razlike u rasama, boji kože, spolu, vjeri, obrazovanju. Ovi ljudi na jednoj strani stvaraju rast. Na drugoj strani postoje sile nemara, lijenosti, lakomosti, neznanja i sebičnosti koje mogu ugušiti inicijativu poduzetnog dijela društva. Široko je rasprostranjena sklonost ljudi za političkom pozicijom, rentom i dohotkom bez rada i zasluga za proizvodni učinak (rent-seeking) zaustavlja i guši ekonomski rast.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iako gospodarski rast nikom nije zajamčen, kroz povijest, kad god politika nije bila prepreka, društva su ostvarivala „prirodan“ gospodarski rast. Možda rast nije bio velik, ali su društva napredovala. Najveći poticaj gospodarskom rastu i razvoju društva bilo je stvaranje suvremene države i stvaranje suvremenog novca. Vidimo kako nam država funkcionira, a s deviznom klauzulom odrekli smo se i vlastitog novca. Zastrašujuće!

Tri kraća razdoblja intenzivnog rasta, u posljednjih 250 godina, pokazuje da hrvatski narod, kao i svi narodi svijeta ima „gen“ za rast. Prisvajanje zasluga Kukuriku vlade za tekuće stope rasta, koliko god bile sitne, je potpuno nekorektno. To su samo sitne mrvice rasta koje su pojavile unatoč njihovoj politici, odnosno ispod tereta njihove politike .

Svjetski izvoz roba raste puno brže od svjetske proizvodnje. Danas on iznosi preko 22 tisuće milijardi $, a hrvatski samo 10 milijardi. Svjetska potražnja vuče usput i hrvatski izvoz, koji bi bio dvostruko veći kad bi Vlada imala politiku kako dodatno uzeti 0,01% od svjetskog izvoza. Vlada nema tu politiku. Svjetski turizam raste ovih godina oko 5% i to se prelijeva i u Hrvatsku bez vladinog utjecaja. Kad bi hrvatska vlada imala politiku kako od 500 milijuna ljudi koji putuju Europom privući dodatnih 1% u Hrvatsku, to bi povećalo Hrvatski turizam za 50%. Vlada nema tu politiku. Svjetska tehnologija napreduje i postaje dobavljiva hrvatskim poduzetnicima koji na taj način postaju efikasniji, bez utjecaja Vlade. Ovo su neki od izvora „prirodnog“ rasta bez utjecaja Vlade. Nažalost, negativne vladine mjere su ovih godina u Hrvatskoj bile jače od izvora prirodnog rasta.

Rast dolazi iz domaće politike, svjetske ekonomije, tehnologije i okruženja koje raste. Gospodarski rast proizvodi dodatni rast. Pad proizvodi pad. Uspješna vlada potiče rast koji kasnije sam sebe proizvodi i koji je veći od „prirodnog“ rasta. Primjer su Amerika, Njemačka, Kina, Indija … itd. Prosječno uspješna vlada stvara uvjete za prirodan rast. Neuspješne vlade sprječavaju ostvarivanje prirodnog rasta i dodatno gurnu zemlju u minus. Nažalost, to je slučaj s Hrvatskom. Ne može se zasigurno reći da je trenutni sitni gospodarski rast zasluga vlade, nego može se reći da se on ostvaruje unatoč vladinoj politici.

Vlada ne zaslužuje drugi mandat jer je griješila i djelom i propustom što je Hrvatsku gurnulo u dublju krizu. Greška je što nije otklonila prepreke prethodnih vlada, a stvorila je nove. U djela spadaju već prije navedene politike: podizanje poreza, cijene energenata, porezna presija, stečajevi i slično. U propuste spadaju, između ostalog: nedonošenje politike povećanja proizvodnje, zaposlenosti i izvoza (industrijska politika), dopuštanje devizne klauzule, izostanak reforme javnih i monetarnih financija, nezamrzavanje drugog mirovinskog stupa koji je već proizveo 20% javnog duga sa svim negativnim efektima koje ima njegovo povećanje, itd.

Trenutni potezi oko „švicarca“ ne rješavaju deviznu klauzulu nego kompliciraju situaciju u budućnosti. Ispravan potez bi bio pretvaranje svih kredita u kunske s kunskim uvjetima i osiguravanje uvjeta da kuna obavlja sve funkcije nacionalnog novca. Time bi se stvorili uvjeti za djelovanje novca kao najjačeg instrumenta za gospodarski rast. Budući da to sadašnja vlada nije napravila, ona je time onemogućila značajni rast u budućnosti. Nadajmo se da će to naredna vlada ispraviti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.