Teško je predvidjeti točno kakve će biti konture našeg svakodnevnog života nakon suzbijanja koronavirusa, ali s obzirom na to da u zadnje vrijeme apokaliptične fikcije i anti-totalitarne distopije postaju stvarnost, upustiti se u distopijsku post-korona inventuru posljedica svih „dobrih namjera“ i „nužnih sanitarnih mjera“ može biti intelektualno korisno. Zašto? Jer takve će mjere ostaviti dugotrajne tragove na naše mentalno zdravlje , načina života i percipiranja samog vanjskog svijeta, piše Jure Vujić u kolumni za Večernji list.
„Put do pakla popločan je dobrim namjerama” poznata Danteova izreka. Izolacija, karantena, socijalno distanciranje i ako higijenski potrebno, rađaju loše misli i uvjetovane reflekse koje je teško promijeniti kada su duboko internalizirani.
(…)
Nakon što su ukinute mjere samoizolacije i karantene pojavljuju se socijalne patološke nuspojave koje svemoćni eksperti nisu mogli predvidjeti: -I ako je obveza nošenja maski ostala trajna, udisanje slobodnog zraka na otvorenom, izlazak iz kuće, hodanje, smatraju se koncesijom, ustupkom, milošću sve moćne vlasti, a građani se osjećaju zahvalni da napokon mogu raditi ono što inače kao slobodni ljudi imaju prirodno prava ( sloboda kretanja, pravo na privatnost).
Međutim sloboda kretanja ostaje ograničena, a zabrana putovanja ostala je na snazi, i to bez ikakvog pružanja otpora.
Građani pasivnim pristankom prihvaćaju cijenu koju treba platiti za milostive mjere relaksacije; s obzirom na to da se virus može regenerirati i mutirati u drugim oblicima, građani pristaju na izvanredne mjere nadzora, socijalnog distanciranja, kontrola putovanja, koje i kao i ublažene i regulirane, nisu nestala.
(…)
Privatna sfera građana, svakodnevni život uređeni su sa sanitarnim protokolom i rasporedom dozvolama i zabranama. -U zamjenu za ovo ograničenje temeljnih sloboda, građani su trebali biti kontrolirani elektroničkim narukvicama i ogrlicama, geolociranjem putem mobitelima, koji su signalizirali prisustvo, kretanje i vrijeme izlaska i dolaska. -Ekonomski kolaps i socijalna bijeda, imperativ borbe protiv „nevidljivog neprijatelja“ kontrola u zdravstvene svrhe, ustvari su proizvele gašenje svakog oblika političkog otpora i disidencije, gospodarskog i nacionalnog suvereniteta i prijenos moći na medicinsko-ekonomski-tehnokratski protektorat koji je jamčio održanje financijskih tokova i proračun. Naime, pandemija je uzrokovala promjenu prirodne vlasti, a trajno izvanredno stanje dovelo di prijenosa moći od službenih političkih čelnika na tehničke službenike, na primjer vojsku, epidemiologe, medicinsko osoblje i ustanove posebno stvorene za ove ekstremne okolnosti.
(…)
Zaustavljene su sve produktivne aktivnost, uništeni svi oblici rada, rekreacija, slobodno druženje; dozvoljena su samo centralizirane i kontrolirane distrakcije, kojima upravljaju društvene mreže kod kuće. -Kako su demokratski zakonski standardi obustavljeni, počinju se primjenjivati novi algoritmi ponašanja i nove regulirane prakse. Tako se rađa biopolitička država koja za razliku od liberalno-demokratske države, ima potpuno drugačije ciljeve, temelje, načela i aksiome.
Moć se kreće prema nižem i nižem lokalnom stupnju – ne prema društvu ili građanima, već prema vojno-tehnološkoj i medicinsko-sanitarnoj i operativnoj razini. Potrebno je uvođenje nove racionalnosti – ne racionalnost proceduralne demokracije, slobode, tržišta, već racionalitet čistog opstanka, čiju odgovornost preuzima, tehnološka i medicinska logistika i umjetna inteligencija.
Osim toga, u umreženom društvu, to se temelji na sustavu potpunog nadzora koji isključuje bilo koji oblik privatnosti. -Globalističke agencije, poput MMF-a ili WHO-a, prenijet će naloge nacionalnim ekspertnim biopolitičkim vladama entitetima u pogledu upravljanja novčanom ponudom, aktivnostima domaćeg gospodarstva, internim sigurnosnim ili higijenskim sanitarnim standardima -Legitimitet i strukture nove biopolitičke vlasti grade se na temelju imperativa borbe protiv nevidljivog neprijatelja „virusa“ , a ne na temelju ideja ili demokratske volje. Medicinsku vojno-ekspertnu vlast obilježit će postliberalna logika koja regulira i nadzire “goli život”, čiji nositelji nemaju ni prava ni identiteta.
Novi poredak se temelji na dihotomiji”zaraženi nasuprot zdravom” (neprijatelj/prijatelj), a ovaj dvostruki kod postaje općeprihvaćeni i internalizirani novi društveni kod. Sva različita i kritička protu-ekspertna mišljenja i stajališta su kategorizirane u „teoriju zavjere“ i suzbijana. -U obliku nove postliberalne antivirusne vladavine, humana dimenzija i ljudske osobine prepuštaju mjesto dehumaniziranim oblicima upravljanja “golim životom”, u obliku učinkovite umjetne inteligencije i apstraktno mehaničko računanje. Unutar te vladavine kibernetska dimenzija postaje ključna jer ako je “goli život” kaos, on zahtjeva postojanje krutog matematičkog i mehanicističkog poretka.
Navedeni poredak ne zahtjeva pristanak društva koij gubi sve osim instinkta za preživljavanjem, a kriterij njegove sposobnosti je donošenje uravnotežene logičke odluke, a da pritom ne utječu suvišne emocije i strasti. Slijedom toga, čak i ako pojedinci eksperti upravljaju na početku biopolitičke moći, njegovi glavni nositelji i izvršitelji u budućnosti bit će strojevi, roboti, sanitarni kiborzi.
Biopolitička vladavina ne treba ideološke narative za motiviranje ili pridobivanje pasivnog pristanka masa, a štoviše, domoljublje, obitelj, društvena solidarnost samo jačaju ljudsko dostojanstvo, samosvijest i građanski osjećaj društva koji su u suprotnosti sa pravilima totalne atomizacije „golog života”.
Sve su vjere i obredi zabranjene a jedina dozvoljena službena vjera je globalistička religija Statistike, svojevrsna kabalistička sanitarna magija. Za društvo su važeća samo dva kriterija: biti dobrog zdravlja ili biti bolestan. Svi drugi oblici nacionalnog , kulturnog identiteta, nemaju smisla. Sve su te ideologije arhaične, besmislene, suvišne i kontraproduktivne u borbi protiv koronavirusa. -Na djelu su procesi masovnog uvjetovanja i domestifikacije koji koriste “valove” inducirane panike i kolektivne psihoze primjenom medijske amplifikacije i diseminacije, a zatim valovi „relaksacije“, popuštanja i smirenja. Takva metodologija društvenog inženjeringa je testirana na narcisoidnim sociopatima dugi niz godina, i poznata je metoda društvenog uvjetovanja.
Takvo uvjetovanje održava građane uronjene u permanetnog kriznoj atmosferi, u stalnom stanju stresa i nesigurnosti, a kontrolirani trenutci smirenja postaju placebo koji sprečava njihovu pobunu protiv poretka. – S obzirom na primjenu ratnog izvanrednog prava i stanja, ukidanje habeasa corpusa i mogućnost prisilne izolacije zaraženih.
(…)
Potpuna kontrola Interneta, što rezultira zatvaranje stranica za alternativnu reinformaciju. Pružatelji usluga dužni su obavještajnim službama prenijeti povijest pregledavanja web stranica .
-Nestanak papirnatog novca. Po pritiskom pandemije i izvanrednog trajnog stanja, sve više tvrtki počinje odbijati gotovinsko plaćanje, tvrdeći da papirni novac širi virus. – Uz nestanak papirnatog novca, transakcije debitnim i kreditnim karticama u trgovinama zamijenit će sustav plaćanja mobitelom pomoću aplikacije za skeniranje. Na kraju će se koristiti privatne biometrijske podatke za sve novčane transakcije.
Ovo prisiljava građane da svugdje imaju mobilni telefon radi sanitarnog geolociranja i „zdravstvenog praćenja“. Neposlušni građani koji razviju alternativni sustav komuniciranja i proizvodnje-potrošnje ( primjerice poljoprivredna obiteljska samodostatna proizvodnja) bit će stigmatizirani kao „odmetnici“, i izolirani prisilnim mjerama.
Obvezna cjepiva i u konačnici, čipiranje populacije u svrhu sanitarnog praćenja. – Generalizirano implementiranje 5G tehnologija za globalni nadzor.
Nakon pandemije , nastaje epidemija pretilosti , duševnih bolesti, mentalni poremećaji i depresije. Ostvarenje velikih profita farmaceutske industrije s porastom potrošnje anksiolitika i antidepresiva
Masovno otpuštanje radnih mjesta i porast nezaposlenosti pogoduju daljnju uberizaciju ekonomije i jačanje monopola internetskih platforma. AGFA (Apple, Google, Facebook, Amazon). Nestanak manjih i srednjih poduzeća, malih obrta i trgovina , i nastanak novog internetskog potrošačkog društva sa e-ekonomijom i internet kupovinom. -Zbog gospodarske recesije, provođenje reforme zakona o radu , ukidanjem socijalnim stečevinama i kolektivnim ugovorima, radnička prava nestaju, a prekarijat postaje norma. –
Velika stopa mortaliteta kod starijih osoba postaje prilika za saniranje mirovinskog sustava i likvidiranje dosadašnjeg sustava zdravstvene zaštite i mirovina, utemeljenog na načelu međugeneracijske solidarnosti, a uvodi se darvinistički sustav kapitalizacije. Umjesto demografske revitalizacije, provodi se Malthusianski pristup kontrole broja i strukture stanovništva. Svi građani sudjeluju u transhumanističkom eksperimentiranju stvaranja poboljšane ljudske vrste i novog „globalističkog „plemstva“ imun na sve viruse.
Naravno ovaj mračni scenarij još uvijek ostaje na razini fikcije, nešto između romana 1984, Životinjske farme, Brazila, filmova Logan’s run, Zeleno sunce, Matrix, Farenheit 451, Idiokracije, ali s obzirom na to da se distopije suprotstavljaju utopijama, treba voditi računa da elementarne ljudske slobode i prava ne postanu daleke utopije u bliskoj budućnosti.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
