„Još ima preko 320.000 blokiranih građana, blokiranih računa. Ako pomnožite s brojem članova obitelji, iznosi puno veći broj ljudi koji su pogođeni takvim stanjem. Činjenica je da nam ljudi odlaze iz Hrvatske, da odlaze u neke druge države u kojima mogu otvoriti nove račune, započeti novi život“, upozorila je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u četvrtak u Krapini dodajući da su potrebne i druge mjere koje bi trebale rasteretiti poduzetnike.
> Predsjednica Grabar-Kitarović upozorila na probleme blokiranih, evo što je odgovorio Plenković!
Svaki se sat u Hrvatskoj ovrši 160 ljudi, a dug građana raste 1500 eura u minuti. Od 320.000 blokiranih oko 10.000 ljudi ima više od 60 % duga.
Glede najnovijih podataka o broju blokiranih razgovarali smo s Miriam Kervatin predsjednicom Udruge Blokirani koja kao svoj cilj navodi “deblokadu potencijala rasta i razvoja Hrvatske” i koja se već godinama bori kako bi se pomoglo prezaduženim pojedincima i/ili obiteljima u Republici Hrvatskoj.
Gospođo Kervatin kako komentirate ove zabrinjavajuće posljednje brojke blokiranih građana koje je objavila Fina?
Bitno je naglasiti da se broj od oko 60.000 u Zagrebu nije promijenio od početka 2014. Također je bitno naglasiti da se broj od 307.406 blokiranih građana, po podacima za siječanj 2014. nikad nije spustio ispod granice od 300.000 blokiranih. Ono što je isto važno reći da je 2014., ukupan iznos duga iznosio 24,5 milijarde, dok danas iznosi 43 milijarde. Skoro duplo povećan! U studenom 2014. se dogodio ekonomski cunami, na način da je ukupan dug privatnih osoba (kućanstava), nadišao ukupan dug privrede. Nakon toga je već 4 godine u kontinuitetu veći i stalno raste. To se dogodilo zbog primjene dva pravna propisa koji jedan drugog diskriminiraju. Recimo, ako ste vlasnik tvrtke koja je u stečajnom postupku moguće je izbrisati milijarde, dok s druge strane broj blokiranih kućanstava raste. Zagreb je rekorder po broju blokiranih također i 2014. Moj zadnji podatak iz 2016., da 6.000 kućanstava u Zagrebu ne koristi usluge električne energije zbog nemogućnosti plaćanja.
> U blokadi 322.783 građana: Dug 42,80 milijardi kuna
Smatram da tek treba očekivati značajan poremećaj na ovoj tablici koja raste jednim ustaljenim pravcem. Naravno, ovaj „regularni“ rast je zabrinjavajuć jer traje previše dugo da bi se mogao tolerirati. Ovisno o županiji, od 10% do 16% radno sposobnog stanovništvo je u stanju blokade. Što znači da nemaju dovoljno ni za redovan život, a ne doprinose ni rastu BDP-a. Sve je zapravo vrlo povezano. Zato često kažem, da nije blokiran samo onaj koji je izravno blokiran, nego je blokirana cijela zajednica.
Iznos duga je izravno povezan sa kamatarenjem. Hrvatska i dalje ima jednu od najviših stopa zateznih kamata u Europi. Činjenica je da se do 2012. nije štitilo ništa od dohotka, dakle prava na zaštićeni dio kako kod obrtnika, studenata, honoraraca tako i nezaposlenih, a dug im raste.
O čemu se zapravo radi?
Što se tiče zatezne kamate, zakonodavac je napravio svjesnu grešku onog trenutka kada je dozvolio da zatezna stopa u zemlji bude puno veća od profitne. To znači da se vjerovniku više isplati – s obzirom na to da industrija u HR gotovo i ne postoji, jer nemate privrednu granu koja zarađuje – da zatezna kamatna stopa bude veća tj. nekoga držati blokiranog zauvijek, nego razmišljati kako bi potaknuli rast tvrtke, to se odnosi i na banke.
Najveći problem krize su banke sa svim mogućnostima koje im je vlastodržac dao, poreznih olakšica i slično. Odgovornost je banaka jer su prodale 20 milijardi privatnog duga tj. oko pola od sveukupnog duga, tvrtkama za utjerivanje dugova. Tvrtkama je zakonodavac dao sudsku ovlast izravne zaplijene imovine dužnika preko fine – opet bez suda i bez da dužnicima jamči pravo na pošteno suđenje koje čl 6. EKLJP apsolutno jamči svima, pa i najtežim zločincima. Bez toga svaka je presuda potencijalno ništetna. Barem u zemljama gdje Ustavni Sud poštuje Ustav.
To je glavni uzrok krize prezaduženih, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu koja je poput cunamija krenula 2008.
Kriza je zatekla velik dio poduzeća u tom valu propadanja. Ona se događa u ciklusima tako da se sada već Engleska, Danska i neke druge zemlje pripremaju za novi val 2018. Broj prezaduženih pojedinaca i tvrtki, a i država je velik, čak i onih koje određuju svjetsku privredu. No Hrvatskoj nije riješena još ni kriza iz 2008., što se tiče prezaduženih kućanstava.
Postoje li naznake da će se ovaj problem riješiti?
Nema nikakvih naznaka da bi se ovo stanje u skoroj budućnosti moglo riješiti. Otpor postoji s više strana. U načelu, zarada na procesu blokade velikog broja kućanstava, koja su osiromašena, je velika da bi bilo tko iz političkog vrha riskirao svoju poziciju pomaganjem sirotinji. Dakle, nema političke volje da se to riješi. Pred izbore svi se bave blokiranima, a nakon uspostave vlade blokiranima se više nitko ne bavi osim u socijalne svrhe.
> Prava istina o Ovršnom zakonu, blokadama i deložacijama
Ovo je isključivo problem šire društvene zajednice, a uzrokovan selektivnom primjenom zakona koji potiču pravnu diskriminaciju. Tvrtkama pomaže previše, a kućanstvima premalo. Tko bi trebao pomagati? Ja jesam za slobodno tržište i liberalne vrijednosti demokracije. No država je tu da u trenucima krize iznalazi mehanizme, koji postoje, da se problem riješi.
Ni jedna druga zemlja nije rješavala ovaj problem unutarnjeg duga na način da ga povećava. Ovršni zakon je osmišljen kao zakon koji bi efektivno trebao smanjiti dug. No u Hrvatskoj je postignut potpuno suprotan efekt. On je efektivan na način blokada ali je potpuno neučinkovit po pitanju naplate. Dužnika se blokira prvom ovrhom, a onda kroz kamatarenje taj dug raste i dužnik više nema dovoljno ni za ostale obaveze. Potom dolazi i cijeli niz ostalih ovrha te dug nastavlja rasti. Hrvatska je pogazila i same osnove ovršnog prava, a političari se i dalje prave da problem ne vide.
Vlast je promašila kada je apriori uzela da dužnika treba doživotno kažnjavati, jer on neće plaćati. Apsolutno je ignorirala situaciju da smo prošli kroz svjetsku ekonomsku krizu, osam godina recesije, gašenje radnih mjesta, uništavanje obrta na račun uvoza…
Ima mnogo stvari koji jasno ukazuju da odgovornost nije samo na jednoj strani, nego na tri: dužnik, vjerovnik i država koja je kroz kreiranje pravila trebala riješiti krizu zaduženih. Mi smo sad došli u situaciju da kazneni zakon u slučaju najtežih kaznenih zločina omogućuje zastaru i oprost duga, dok će nekome tko možda nije platio slivne vode prije devet godina – nažalost – uzeti jedinu imovinu (krov nad glavom), jer je u među vremenu iskamataren.
Primjer koji treba ponavljati stalno, a nalazi se u arhivi Udruge blokiranih (najbogatija arhiva stvarnih predmeta iz prakse), je primjer gospođe koja je 1998. otvorila samostalnu trgovačku radnju. Podigla je kredit od preko 70.000HRK. Uspjela je otplatiti više od 30.000HRK. Gospođa se razboljela, a radnja se zatvorila i propala, kao i niz primjera takvih radnji po našim gradovima. Žena je poslije dugo bila na HZZ-u., i preživjela teško zdravstveno stanje. Gospođa je danas u svojim šezdesetima i duguje 1.300.000HRK. Ovoliku zaradu preko zateznih kamatama ni dečki iz Chicaga na svojim žrtvama nisu mogli sanjati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
