Profesorica hrvatskog jezika i nagrađivana književnica Korana Serdarević gostovala je u Večernjem TV gdje je govorila o važnosti pravilnog odabira udžbenika i hrvatskog jezika u srednjoj školi.
“Mi smo za prvi razred pisali prema prvo po prvom prijedlogu kurikuluma pa smo onda mijenjali kad se promijenio. Mijenjali su se čak i obvezne lektire. Morali smo i mijenjati što smo mi pretpostavili što bi bilo zanimljivo učenicima. Ponekad smo manje ili više ulazili u susret učenicima, manje ili više ulazili smo u susret učiteljima. No, morali smo poštivati kurikulumske zahtjeve, iako su neke po meni sulude.”
Upitana koliko profesor izlaze u susret učenicima, kazala je: “To ovisi o situaciji i profesoru, no mislim da uvijek ulaze u susret. To se vidjelo i prilikom štrajka koji se dogodio ove godine imali smo veliku podršku i učenika i roditelja što se ne bi dogodilo da ne postoji komunikacija. To se vidjelo i sada tijekom online nastave pogotovo u slučajevima mlađe djece kad su roditelji morali preuzeti i ulogu učitelja. Sad se vidjelo koliko je važna uloga učitelja u prenošenju znanja.”
Iskustvo u e-nastavi
“Meni je prošlo prilično naporno. Imala sam već digitalnog materijala materijala. Činilo mi se kako imam dosta toga, no kako je vrijeme protjecalo pa više nije bilo aktualno prva dva tjedna tako sam se počela umarati. Najveći problem je što je to 24-satna komunikacija dnevno. Tu je mail, lumius, WhatsApp grupe sa svakim razredom…Ne možemo inzistirati da nešto naprave u određenom vremenu jer ne znamo koliko imaju računala. Stoga im moramo dati duži period i ja moram biti tu u svakom trenutku ako njima nešto nije jasno. I to je prilično stresno.
Mi smo se u početku raspitali tko ima računalo. Oni koji nisu imali dobili su nešto od škole, međutim imali smo potres. Imali smo učenike koji su morali otići iz kuće i nisu u tom trenutku nosili sve sa sobom. Isto tako, imamo obitelji koja imaju računala, ali i više djece. Onda se ta djeca trebaju rasporediti tijekom dana da imaju neko vrijeme za služenjem računalo.”
Istaknula je kako ona pokušava jednom tjednom imati sat više da ih vidi, no čak i tada neki učenici ne mogu sudjelovati.
Upitana jesmo li degradirali hrvatski jezik u školama, profesorica Korana Serdarević odgovorila je: “Umjesto da smo se išli zapitati što to ne valja i kako opismeniti naše učenike da mogu napisati esej, mi smo odlučili da ćemo to jednostavno maknuti. U tom trenu matura iz hrvatskog jezika je, po meni, postala apsolutno upitna. U ovom slučaju kad smo maknuli sve književne autoritete iz popisa za maturu, onda ne vidim smisao takve mature. Je li to samo papir ili se moglo tom pristupiti ocjenama koje su produkt svih godina školovanja kako bi upisali fakultet? A ne tjerati učenike na takav stres.”
“Apsolutno sam zgrožena situacijom i nemogućnošću donošenja odluka u vezi početka nastavne godine, u vezi onoga što se događalo s maturantima koji su potpuno izigrani i ne znam kakav će biti njihov psihološki profil za godinu….Mislim da je strašno što se dogodilo maturantima.”
Zašto je bitna lektira
“Ne bi ulazila u to što treba pročitati, to ovisi o ideji koju želimo ostvariti ako mislimo na obrazovanje. Čitanje je bitno jer omogućuje dubinsko razumijevanje svijeta oko sebe. Događa se jedna zanimljiva situacija. Ljudi čitaju više nego ikad, no ono što čitaju su SMS poruke, statuse. Kad se suočimo s nekim tekstom koji je kompleksniji, onda više nismo u mogućnosti zadržati koncentraciju. Potrebno je vratiti se čitanju kako bi vlastiti mozak natjerali da ponovo povezuje”, kazala je Serdarević.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
