Za koga radi i koga predstavlja Marina Škrabalo?

Gostujući jučer na N1 televiziji povodom navodnog sudjelovanja Dubravke Šuice i drugih hrvatskih europarlamentaraca iz HDZ-a, HSS-a, HNS-a i IDS-a u izradi amandmana protiv prijedloga koji nastoji osigurati obveznu razinu socijalne zaštite svih građana Europske unije, Marina Škrabalo, viša savjetnica u GONG-u i donedavna direktorica tvrtke MAP savjetovanja – koja je imala nula zaposlenih – potpisana je kao predstavnica Centra za mirovne studije.

Iako je to naoko iznenađujuće, zavirimo li u radnu biografiju Marine Škrabalo, vidjet ćemo kako dotična na ovaj ili onaj način sudjeluje u radu GONG-a (članica Vijeća), Centra za mirovne studije (suosnivačica i članica Savjeta), Documente, Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje te konačno i Platforme 112, koja ih većinu objedinjuje, gdje je “članica komunikacijskog tima”. Također je, preko Savjeta za razvoj civilnog društva, izabrana i za predstavnicu civilnog sektora kao hrvatska predstavnica sektora za demokratizaciju i ljudska prava u Europskom gospodarsko-socijalnom odboru (EGSO), gdje joj mandat istječe 2020. godine.

Kao što smo već i pisali: “Marinu Škrabalo viđali smo u ulozi aktivistice inicijative ‘Dobrodošli’ gdje je negodovala protiv zatvaranja migrantske ‘balkanske rute’, istupala je protiv referenduma o braku, kao i protiv referenduma o ćirilici, ali i kao aktivisticu koja prigodom prijedloga zakona o financijskim poslovanju neprofitnih organizacija u ime Platforme 112, javno izražava zabrinutost, tvrdeći pritom da se ‘izuzećem vjerskih zajednica stvara nova porezna oaza i unosi rizik koruptivnog pranja novca’.

U svojem životopisu napisala je da ima kvalifikacije ‘za jačanje građanskih prava i izgradnji mira u post-jugoslavenskoj regiji’. Pod poznavanjem jezika navodi da joj je hrvatski jezik materinski, nadodajući ‘stoga i poznavanje srpskog i bosanskog jezika’. Godine 2002. gospođa Škrabalo dobiva nagradu Sorosevog Otvorenog društva iz Budimpešte (International Policy Fellowship, Open Society Institute Budapest – 2002), a od 2012. zaposlena je u GONG-u.”

Podsjetimo kako je Dražen Ćurić u Večernjem listu opisao radijsku emisiju Poligraf u kojoj su se sučeljavale dr. Željka Markić iz inicijative “U ime obitelji” i Marina Škrabalo iz GONG-a. Napisao je krajem 2013. Večernjakov kolumnist da je bio “užitak gledati emisiju koja je otkrila svu prijetvornost i dvoličnost humanistice Marine Škrabalo. Vrhunac je bio kada su se uključili i gledatelji. Jedan od njih usporedio je Željku Markić s nacističkim zločincem Josephom Goebbelsom. Umjesto da zaštiti sugovornicu i osudi govor mržnje, Škrabalo se počela smijati. Ispočetka jedva vidljivo, a onda sve jače i jače. Oh, da ste samo vidjeli tu sreću! Naposljetku je morala staviti ruku na usta nadajući se da nitko neće primijetiti njezinu zluradost.”

Marina Škrabalo članica je čitavog niza organizacija civilnog društva, no u tome nije iznimka. Tako se stječe dojam o masovnosti nevladinih i drugih udruga, premda se kroz njih provlače uvijek jedni te isti pojedinci. Pritom se postavlja i pitanje kada Marina Škrabalo govori u ime jedne, a kada druge udruge koju predstavlja, i nije li upravo njezina sveprisutnost u navedenim udrugama jasan dokaz da je hrvatsko “mainstream” civilno društvo, potpuno suprotno onome što bi istinsko demokratsko civilno društvo trebalo biti?

Jer udruge uključene u Platformu 112 predstavljaju malenu, u sebe zatvorenu, ideološki jednodimenzionalnu i u biti elitističku skupinu. Pritom su njihovi glavni predstavnici, poput Marine Škrabalo, profesionalni aktivisti, koji za svoju aktivističku djelatnost dobivaju plaću, što se ponovno kosi s idealom civilnoga društva, koje bi trebali činiti obični građani, na pretežito volonterskoj bazi. Dakle, umjesto da su članovi nevladinih udruga mnogobrojni volonteri, u hrvatskom je slučaju riječ o malobrojnim profesionalcima.

Naposljetku, ako najfinanciranije i medijski najprisutnije udruge hrvatskog civilnog društva o svim važnim društvenim problemima imaju potpuno jednaka stajališta, postavlja se pitanje zašto bi ih se uopće trebalo doživljavati kao istinske predstavnike društva unutar kojeg djeluju, a ne kao uskopolitičku grupaciju koja u ime egalitarizma i pluralizma zastupa prikriveno elitistički i idejno-hegemonistički svjetonazor, te kojim upravlja uzak krug ispremreženih ljudi podudarnih interesa.

Izvor: narod.hr