Koić i Banić o komemoracijama u Glini: U Hrvatskoj sve po starom. A gdje je dr. Šreter?

pupovac šreter
Foto: Fah, www.os-stanovi-zd.skole.hr; fotomontaža: Narod.hr

“Izokrenuta stvarnost s malih ekrana može opstati samo u zaštićenom okolišu naklonjenih medija i politike”, komentiraju Mladen Koić i Nikola Banić za Hrvatski tjednik tradiciju obilježavanja obljetnica u Glini i okolnim područjima, nastojeći osvijetliti stvarno stanje žrtava na tom području tijekom Drugoga svjetskog rata.

“Poznati odvjetnik L. Mišetić na Twitteru je objavio popis ceremonija koje je grupa manjinskih Srba udružena u nekakvo „narodno vijeće“ organizirala po Hrvatskoj od početka 2021. godine. Zanimljivo je da su čak dva takva događaja bila u Glini. Prvi 13. svibnja, a drugi 29. srpnja. Vođa „narodnog vijeća“ srpske manjine u Hrvatskoj je na jednoj dalekovidnici uobičajeno govorio svašta. Vrijedi izdvojiti neke ključne dijelove kao primjerice „golem“ broj ubijenih, „pogrom“ u Prekopi i „zločin u glinskoj pravoslavnoj crkvi“.

Komunisti su 1964. godine popisali žrtve rata od 1941. do 1945. godine. Postoji i digitalna inačica tog popisa (L64) vrlo pogodna za pretragu i analizu. To je dobro za istinu, ali loše (dramatska pauza u etnobiznismenskom stilu) za mitomane. Naime, podatci iz digitalne inačice komunističkog popisa žrtava rata (L64) prikazuju situaciju glede ovih slučajeva potpuno drukčijom od priče s malog ekrana. U engleskom jeziku se koristi pojam screen memory za izokrenutu sliku stvarnih događaja. Uglavnom, prema komunističkim popisivačima nema „golemog“ broja ubijenih, premda se ovdje moramo ograditi jer ne znamo sve finese tog bugarskog izraza, odnosno koristi li se to i za malu množinu do broja prstiju na jednoj ruci.

„Pogrom“ u Prekopi

Iz digitalne inačice komunističkog popisa žrtava rata (L64) uzeti su podatci o žrtvama popisanima u Hrvatskoj koji su u svibnju 1941. godine stradali u mjestu Prekopa kod Gline. Ukupno se radi o 52 osobe stradale u osam dana od 1. do 20 svibnja 1941. godine. Svi su bili stari 17 ili više godina. Prema L64 u rubrici „ubica“ u 32 slučaja se navode ustaše, a u 20 slučaja ubojica je nepoznat. Prema L64 najviše stradalih je 11. i 12. svibnja. U prvom slučaju 17, a u drugom 18. U ostalih šest dana su uglavnom jedan do dva stradala s izuzetkom generičkog nadnevka 15. svibnja kad ih je prema L64 bilo 7.

U svakom slučaju ako za jedan događaj postoji osam potencijalnih nadnevaka, to znači da se ništa ne zna, a puno nagađa. Zato ne čudi komemoracija masovnog zločina na dan kad masovnog zločina prema podatcima komunističkih popisivača nije bilo. Gore spomenuta grupica manjinskih Srba je 13. svibnja 2021. godine u Glini komemorirala masovni pokolj u Prekopi, a toga dana 1941. godine je prema L64 stradao jedan Srbin. Masovni pokolj, pogotovo pogrom, u svakom slučaju podrazumijeva više od jedne žrtve.

Zanimljiva su mjesta iz kojih dolaze stradali iz Prekope. Kod stradalih 11. svibnja 1941. godine više od trećine ih nije iz Gline i okolnih sela, već iz Topuskog, Gvozda i Siska. U slučaju stradalih 12. svibnja 1941. godine prema L64 najviše stradalih je iz Gline i okolnih sela, dvojica su iz općine Gvozd, ali dvojica su iz daleke Like. Preciznije, obojica su iz istočne Like i to iz Udbine i Zrmanje. To je područje masovnim pokoljem koji je počeo 27. srpnja 1941. godine očišćeno od Hrvata.

Udbina i Zrmanja spadaju u posebno stradala područja u kojima su Srbi u Drugom svjetskom ratu iskorijenili Hrvate. Jedan Srbin stradao 13. svibnja 1941. kojeg su manjinci komemorirali kao „golem“ broj stradalih u „pogromu“ je također iz Zrmanje u istočnoj Lici. Možda jednom neki povjesničar „novog kova“ detaljno istraži te događaje pa možda saznamo jesu li ustaše samo bili malo brži i spriječili masakr glinskih Hrvata po obrascu pokolja koje su srpski „ustanici“ izveli u istočnoj Lici i zapadnoj Bosni 1941. godine.

> 24. lipnja 1941. Valerijanov memorandum – koja su dva dokumenta kreirana od SPC i četnika širila besramne laži i genocidne ideje?

> Vladimir Šulentić svjedoči za Narod.hr: ‘Ustanak’ u Srbu bio je četnički, a počeo je pokoljem moje obitelji u Zrmanja Vrelu

> Mišetić: Evo koje je komemoracije SNV do sada organizirao – jesam li što propustio?

Glina kao mali Jasenovac

Navodni pokolj u Glini ima sve odlike umanjene inačice jasenovačkog mita jer je i rađen po istom obrascu. Nepouzdani svjedoci, proturječne izjave, selekcija i manipulacija svjedočanstvima, promjenjivi broj žrtava i nadnevaka događaja. Prema digitalnoj inačici komunističkog odnosno Saveznog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) mjesto smrti „Glina u crkvi“ odnosno mjesto smrti „Glina“ i kategorija „u crkvi“ je navedeno kod 249 žrtava s popisa. Zanimljivo je da je trećina žrtava popisana u dijelu koji se odnosi na Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, premda je samo nekolicina rođena ili živjela izvan Hrvatske.

Treba napomenuti da se kod tih žrtava navode 44 različita nadnevka smrti od kojih su 42 u 1941. godini u rasponu od 15. travnja do 18. studenog. Primjerice, T. Vuković je u svojoj nizanki o temi navodnog glinskog pokolja naveo 11 nadnevaka [1], a pri tome se dva čak razlikuju od onih iz digitalne inačice komunističkog popisa žrtava rata (L64). To znači da glede navodnog pokolja u glinskoj pravoslavnoj crkvi ima bar 46 nadnevaka za događaj koji se prema komunističkoj povijesti dogodio u jednom danu.

Prema L64 glede navodnog pokolja u Glinskoj crkvi čak je deset generički kreiranih nadnevaka odnosno onih koji su sredinom mjeseca (15.04., 15.05., 15.07., 15.08., 15.09., 15.10., 15.11.), sredinom godine (15.06.), sredinom rata (15.06.1943.) ili je nepoznato vrijeme smrti (15.03.1945.). U generičkim nadnevcima je 125 žrtava odnosno nešto više od polovice (50,2%). Prema L64 najveći broj ubijenih u jednom danu u glinskoj crkvi je 51 i to generičkog nadnevka 15. kolovoza 1941. godine. Drugi po redu je 2. kolovoza 1941. godine s 32 ubijenih. Prema L64 u intervalu na kraju srpnja i početkom kolovoza koji se najčešće spominje kao moguće vrijeme glinskog pokolja ubijeno je počevši od 27. srpnja do 3. kolovoza 1941. godine po danima 7/8/11/6/2/1/32/9 osoba.

Ako se gleda prema nadnevcima koji se najčešće spominju glede glinskog pokolja, onda je 29. srpnja 1941. godine prema L64 ubijeno 11, a 3. kolovoza 9 osoba. U tom vremenskom intervalu je prema L64 najviše stradalih bilo 2. kolovoza 1941. godine i to ukupno 32. Zbrka s nadnevcima nije slučajna, vjerojatno su Srbi i jugokomunisti htjeli navodnim pokoljem u Glini „pokriti“ stvarne masovne pokolje Hrvata od strane Srba u istočnoj Lici i zapadnoj Bosni u razdoblju od 27. srpnja do 10. kolovoza 1941. godine.

U nizanki o navodnom glinskom pokolju T. Vuković je minuciozno raščlanio iskaze navodnih svjedoka, naročito „jedinog preživjelog“ Ljubana Jednaka koji je za svaku priliku imao drugu inačicu priče. Kao neki superjunak Jednak je u jednom danu preživio nekoliko neuspješnih pokušaja ubojstva, čak je već bio i bačen u jamu s leševima. Na njega su bacili silovanu i ustrijeljenu odnosno po drugoj Jednakovoj verziji zaklanu učiteljicu koja se prije toga predstavila, zatrpavali su ga leševima Srba ubijenih čekićima, ranjen je iz puške, ali junački je umakao smrti.

Svašta je znao i svjedočio o pokolju, samo je u toj gužvi previdio ili nije ni znao pa zato niti ne spominje da je baš te noći padala kiša. [2] Takvu „sitnicu“ bi svjedok Jednak svakako morao primijetiti dok su ga za noge vukli ulicom do kamiona ili bar dok je pod gomilom leševa ležao u jami. Prema različitim izvorima broj žrtava navodnog pokolja u glinskoj pravoslavnoj crkvi uglavnom varira između 260 i 1.764 kako tvrdi srpski lobist Lituchy što je skoro upola manje od maksimalističkih 3.000 „poklanih“ prema srpskoj propagandi iz 1942. godine. [3]

Kad se tako lako u navodnom jednodnevnom pokolju može doći od nula do nekoliko stotina ili nekoliko tisuća žrtava, možemo zamisliti kako se po istom obrascu za logore Jasenovac i Stara Gradiška mogu kreirati ne samo desetine, već i stotine tisuća pa čak i milijunski broj žrtava. Ako se za jednodnevni događaj kakav je navodni pokolj u glinskoj pravoslavnoj crkvi navodi 46 različitih nadnevaka s različitim brojem žrtava, znači da ih je najmanje 45 lažnih. U najboljem slučaju od cijelog glinskog mita teoretski je najviše 2% istina. Mit o glinskom pokolju samo je nastavak bajke iz Valerijanova memoranduma da su već 1941. godine poubijani svi Srbi u kotaru Glina.

Dva događaja, a 54 različita nadnevka. Osam različitih nadnevaka za jedan događaj u Prekopi i 46 za navodni zločin u glinskoj crkvi: to je razlog za bar 54 dolaska i nastupa putujućeg političkog cirkusa. Izokrenuta stvarnost s malih ekrana može opstati samo u zaštićenom okolišu naklonjenih medija i politike. U glinskom kraju ima i previše razloga za komemoracije. U Domovinskom ratu srpski agresori su samo krajem 1991. godine u općini Glina u selima Skela, Glinsko Novo Selo, Gornji Viduševac, Maja i Gornje Jame masakrirali više Hrvata i hrvatske djece nego što prema komunističkim popisivačima ima stradalih Srba tijekom svibnja 1941. godine u Prekopi.

Uglavnom u Hrvatskoj sve po starom. Psi laju, karavane prolaze, braća „dobrodušnih“ agresora predvode šarenu kolonu na kružnom toku povijesti. Na kraju jedno pitanje. Gdje je doktor Šreter?”, zaključuju Mladen Koić i Nikola Banić za Hrvatski tjednik.

Izvori:
[1] Tomislav Vuković, “Ustaški pokolj u pravoslavnoj crkvi u Glini” – Mit ili zbilja? (3), Glas koncila, br. 37, 10. rujna 2006., s. 25
[2] Branimir Stanojević, Ustaški ministar smrti – Anatomija zločina Andrije Artukovića, Nova knjiga, Beograd, 1986., s. 91
[3] Vuković, Glas koncila, br. 37, 10. rujna 2006., s 25

* Dr. sc. Nikola Banić i dr. sc. Mladen Koić dvojica su široj hrvatskoj javnosti manje poznatih istraživača, inženjera računalstva, koji već dulje vrijeme upozoravaju na manjkavost, apsurdnost i manipulacije jasenovačkim popisom. Na Narod.hr redovito od 2015. objavljujemo analize Nikole Banića i M. Koića o nelogičnostima na mrežnom jasenovačkom popisu. Koristeći računalne programe usporedili su i službeni popis stradalih Memorijalnog centra JUSP Jasenovac s takvim popisima drugih logora te su otkrili da se osobe koje se vode kao stradali u Jasenovcu nalaze na popisu stradalih u logorima Auschwitz, Buchenwald i Dachau.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Hrvatski tjednik

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.