Na prošlim parlamentarnim izborima održanima 11. rujna 2016. godine, u Hrvatski je sabor ušlo sedam zastupnika nacionalnih manjina. To su Milorad Pupovac, Mile Horvat i Boris Milošević kao predstavnici srpske nacionalne manjine, Robert Jankovics kao predstavnik mađarske te Furio Radin kao predstavnik talijanske nacionalne manjine.
U Sabor su ušli i Vladimir Bilek iz kvote češke i slovačke nacionalne manjine, kao i Veljko Kajtazi (kojega su birale austrijska, bugarska, njemačka, poljska, romska, rumunjska, rusinska, ruska, turska, ukrajinska, vlaška i židovska nacionalna manjina) i Ermina Lekaj Prljaskaj (albanska, bošnjačka, crnogorska, makedonska i slovenska nacionalna manjina).
Od navedenih manjinskih zastupnika, svi su u Sabor ušli kao nezavisni kandidati, osim trojice predstavnika srpske nacionalne manjine koji su članovi SDSS-a. Međutim, to ne znači da među njima nema članova drugih stranaka. Vladimir Bilek i Ermina Lekaj Prljaskaj su tako bili članovi HNS-a koji su u Saboru ušli u Klub zastupnika stranke Bandić Milan 365, dok je Veljko Kajtazi postao članom Kluba zastupnika HNS-a.
Srpska nacionalna manjina na izborima je imala sedam kandidata. Pored Milorada Pupovca (koji je dobio 16.166 preferencijskih glasova), Milu Horvata (12.175) i Borisa Miloševića (11.479), to su bili i Srđan Milaković (Demokratski savez Srba – DSS; 2368 glasova), Siniša Ljubojević (DSS, 2139), Jovica Radmanović (DSS, 1879) i Jovan Ajduković (Naša stranka, 1452).
Mađarska nacionalna manjina imala je dva kandidata, Roberta Jankovicsa i Šandora Juhasa. Jankovics je dobio 2731 glas, a Juhas 2420. Talijanska nacionalna manjina također je imala dva kandidata: Furija Radina, koji je dobio 1676 glasova i Maurizia Zennara. Češka i slovačka nacionalna manjina imala je dva kandidata: Vladimira Bileka i Ivana Komaka. Vladimir Bilek dobio je 1329 glasova.
Austrijska, bugarska, njemačka, poljska, romska, rumunjska, rusinska, ruska, turska, ukrajinska, vlaška i židovska nacionalna manjina imala je osam kandidata: Veljka Kajtazija, Roberta Bosaka, Nuru Ismailovskog, Duška Kostića, Natašu Avdagić, Orhana Memedija, Barija Ahmedija i Seada Bracu Hasanovića. Veljko Kajtazi dobio je 2010 glasova.
Albanska, bošnjačka, crnogorska, makedonska i slovenska nacionalna manjina imala je osam kandidata: Erminu Lekaj Prljaskaj, Mirzu Mešić, Idrisa Sulejmanija, Nedžada Hodžića, Mirsada Srebrenikovića, Muhameta Morinu, Aliju Avdića, Rusmira Akšamija. Ermina Lekaj Prljaskaj dobila je 1354 glasova.
O izlaznosti manjinskih birača
U svim navedenim kategorijama manjinskih skupina jedino se izlaznost one mađarske – od 52.23 posto, može usporediti s izlaznošću na državnoj razini, koja je iznosila 52.59 posto. U kategoriji albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine izlaznost je iznosila 18.16 posto, dok je birača iz kvote austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine na birališta izišlo 26.05 posto. Pripadnika češke i slovačke manjine izišlo je 23.53 posto, a talijanske 20.44 posto.
Najmanji odaziv u postocima upravo je onaj srpske nacionalne manjine – samo 14.12 posto. Broj glasova koji nadmašuje 14 posto birača srpske nacionalne manjine (ili: 19 561 osoba) koji su pristupili glasovanju u XII. izbornoj jedinici višestruko je veći zato što birači predstavnika srpske nacionalne manjine imaju pravo birati od jednoga do tri kandidata, za razliku od pripadnika mađarske, talijanske i ostalih nacionalnih manjina koji biraju po jednog kandidata. Dakle, ima srpskih birača koji su izabrali tri kandidata, a ima i onih koji su izabrali samo jednoga, zbog čega zbroj njihovih glasova ne daje 300 nego 250 posto.
Kako druge europske zemlje reguliraju pitanje nacionalnih manjina u parlamentu?
Za razliku od Hrvatske koja u Saboru ima osiguranih osam mjesta za zastupnike nacionalnih manjina, mnoge druge države članice Europske unije parlamentarnu zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina rješavaju drukčije.
Ovaj kratak niz pruža usporedni pregled nekoliko europskih zemalja po dvije osi – postotku nacionalnih manjina u pojedinoj državi, te broj njihovih parlamentarnih zastupnika. Ponovimo, u Republici Hrvatskoj predstavnici manjina imaju osam mjesta u parlamentu, dok se Hrvatima izjašnjava 90 posto stanovništva Republike Hrvatske.
• Austrija (8,9% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
• Belgija (58% Flamanci + 31% Valonci + 11% manjina, 1 rezervirano mjesto u parlamentu)
• Bugarska (23,1% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
• Cipar (77% Grci + 18% Turci + 5% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu osim podjele 70:30 Grci:Turci)
• Češka Republika (35,5% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
• Danska (10,4% manjina, 4 rezervirana mjesta u parlamentu)
• Estonija (31,3% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
• Finska (6,6% manjina, 1 rezervirano mjesto u parlamentu)
• Mađarska (7,7% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
• Italija (6% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
• Latvija (38,9% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
• Litva (15,9% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
• Luksemburg (36,9% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
• Malta (4,8% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
• Nizozemska (19,3% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
• Poljska (3,1% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
• Rumunjska (16,6% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
• Slovačka (19,3% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
• Slovenija (16,9% manjina, 2 rezervirana mjesta u parlamentu)
Podatke o udjelu manjina službeno je objavio ECMI (European Centre for Minority Issues).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
