Gospođa Katica Kožuh iz malog sela Graberje kraj Petrinje ima 70 godina. Rođendan je proslavila prije nešto više od mjesec dana. Živi sama, u kontejneru, a s tugom se prisjeća zadnjih dana 2020. godine, posebno 29.12., kad je ovo područje pogodio potres magnitude 6.2.
“Bila sam u svojoj kući kad je počelo tresti. Vidjela sam kako se zidovi otvaraju, kut kuće, ali nemate kad razmišljati. Poslije sam tek shvatila kako se to odvijalo. Sin mi je vikao ‘što čekam’, ali ja bi pala da sam potrčala. Držala sam se za vitrinu i tako sam ostala stajati dok se nije smirilo. Sin je preskočio stol i istrčao van, a malo je nedostajalo da na njega ne padne kaktus sa stubišta”, opisuje nam trenutak potresa.
“Kad je stalo došla sam do vrata i izašla van. Ne mogu ja više trčati, nisam više mlada”, pojašnjava.
Obnovu ne zna hoće li dočekati, sve ide jako sporo.
“Nitko ništa ne obećava, sin je predao zahtjeve, ja to ne mogu više. Dok sam mogla sama sam se brinula za sve, ali sad više ne mogu”, opisala je.
“Kuća je za rušenje. Izvana nije tako strašno koliko je iznutra”, priča dok nam pokazuje kut kuće koji je sišao s temelja. Isto je i s preostala tri kuta. Unutar kuće ispucali su zidovi i otpale pločice. Naljepnica na kući je crvena.
Korona nakon potresa
Gospođa Katica dane nakon potresa još je teže doživjela zbog koronavirusa. Naime, pozitivan test imala je nekoliko dana nakon potresa, pa je veći dio dana u kojima su volonteri obilazili mjesta provodila u kamp-kućici bez toaleta. To joj je ujedno bio prvi krov nad glavom nakon svega što je proživjela.
“Tri dana sam se osjećala loše, bilo mi je hladno, a onda sam počela gubiti osjet mirisa i okusa. Sin me pitao da me odveze liječniku, ali nisam htjela ići sve dok me nije počelo gušiti. Napravili su mi sve pretrage i testirali me te utvrdili da je korona. Osjećala sam se kao da popila litru rakije, nosilo me je”, opisuje za Narod.hr gospođa Katica.
Poslali su je kući jer nije imala upalu pluća, pa se liječila sama u izolaciji, kako kaže, uz hrpu tableta.
“Nisam imala veću temperaturu od 38 stupnjeva. Ništa mi se nije jelo ispočetka, kasnije mi je snaha kuhala i sin donosio ono što sam htjela jesti, a dnevno sam pila litru jogurta, jer mi je to ublažavalo poteškoće. Prvih osam dana bilo je jako teško, a nakon toga sve je bilo lakše i prolazilo je”, objašnjava nam.
“Vrijeme izolacije provela sam u kamp-kućici bez toaleta. Koristila sam toalet u kući iako ima crvenu naljepnicu”, kaže.
“Ljudi su dolazili, gledali u uništenu kuću, ali sam morala izbjegavati sve kontakte. Mogli su mi samo nešto ostaviti i otići”, kaže.
“Tri su tjedna prošla, onda sam se još jednom testirala i pokazalo se kako nemam više koronu”, rekla je.
“Sin se zafrkava da me ni korona nije mogla uništiti”, priča za Narod.hr ipak s osmijehom na licu.
“Ljudi su stajali, pitali trebam li što, ali nisam smjela van”, opisuje nam.
> Obnova na Banovini: Što učiniti kada imate crvenu naljepnicu i hoće li vam država obnoviti dom?
> S Banovine iz osobnog iskustva: Iskustvo s pitkom vodom, zašto je problem?
Potresi donose još veću štetu
“Manji potresi vode do još više pucanja”, ističe.
Na pitanje boji li se, vrlo je jasna.
“Više nemam strahova. Nikad nisam bila plašljiva, a ovo sve mi je već po navici”, zaključuje gospođa Katica.
Što trebate znati o obnovi?
Narod.hr nastoji razjasniti ostale nedoumice koje se pojavljuju kod građana po pitanju obnove, ne samo po pitanju objekata s crvenom naljepnicom, nego i onih sa žutom i zelenom naljepnicom.
Ministarstvo je u međuvremenu izdalo i brošure koja bi trebala pomoći građanima oko razumijevanja procedura, a koju možete pogledati ovdje:
- Obnova kuće/zgrade sa zelenom oznakom
- Obnova kuće/zgrade sa žutom oznakom
- Obnova kuće/zgrade sa crvenom oznakom
* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije
Tekst se nastavlja ispod oglasa
