“U povijesti svakog naroda postoje događaji koji su neponovljivi i koji sudbonosno usmjeravaju njegovu budućnost. Jedan od takvih događaja za Hrvate je onaj koji se zbio prije trideset godina. Konstituiran je prvi saziv demokratski izabranog, ustavotvornog i državotvornog Hrvatskog sabora. Hrvatski je sabor, još od srednjovjekvnih narodnih saborovanja, s iznimkom u razdoblju od 1918 do 1941 kad je bio ukinut, bio temeljnom institucijom hrvatske državnosti. Upravo zato, 30. svibnja bio je određen DANOM HRVATASKE DRŽAVNOSTI. Voljom neodgovornih i nezrelih pojedinaca i skupina taj državni blagdan, koji se bio prirodno i duboko ukorijenio u našu nacionalnu tradiciju, bio je ukinut.”, piše Drago Krpina, bivši zamjenika predsjednika Zajednice utemeljitelja HDZ-a ‘Dr. Franjo Tuđman’ povodom Dana državnosti koji se ponovno slavi 30. svibnja.
Njegovu objavu donosimo u cijelosti:
“DAN DRŽAVNOSTI – „TU SU GROBOVI KOJI NAS SLUŠAJU“ (Stjepan Sulimanac)
U povijesti svakog naroda postoje događaji koji su neponovljivi i koji sudbonosno usmjeravaju njegovu budućnost. Jedan od takvih događaja za Hrvate je onaj koji se zbio prije trideset godina. Konstituiran je prvi saziv demokratski izabranog, ustavotvornog i državotvornog Hrvatskog sabora. Hrvatski je sabor, još od srednjovjekvnih narodnih saborovanja, s iznimkom u razdoblju od 1918 do 1941 kad je bio ukinut, bio temeljnom institucijom hrvatske državnosti. Upravo zato, 30. svibnja bio je određen DANOM HRVATASKE DRŽAVNOSTI. Voljom neodgovornih i nezrelih pojedinaca i skupina taj državni blagdan, koji se bio prirodno i duboko ukorijenio u našu nacionalnu tradiciju, bio je ukinut.
Sad je opet vraćen. Nadajmo se da ćemo u budućnosti biti pošteđeni novih eksperimenata s kalendarom državnih blagdana. Bio sam, s nepunih trideset godina, među zastupnicima tog prvog saziva Hrvatskog sabora koji je u ustavno pravnom smislu udario temelje moderne, slobodne i demokratske države Hrvatske.Svima nama koji smo u tomu sudjelovali, samo taj događaj bio bi dovoljan da nam živote ispune neuništivim ponosom .
Danas, trideset godina poslije, naviru burna sjećanja i snažne emocije.
Bilo nam je „kao da snivamo“!
Jedan od najemotivnijih trenutaka toga dana u Hrvatskom saboru bio je govor neponovljivog i nezaboravnog Stjepana Sulimanca, koji mu je, kao najstariji zastupnik, prvi i predsjedao.
Umjesto čestitke, evo dirljiva njegova, Sulimančeva, govora, kojeg je na današnji dan, prije trideset godina održao u Hrvatskom saboru:
„Slavni visoki hrvatski državni Sabore, slobodnom voljom naroda hrvatskoga izabrano predstavništvo hrvatske države, slobodne.
Braćo, koliko je u prošlim stoljećima do današnjeg dana proteklo krvi, suza, uzdisaja, koliko znoja je proliveno da bi se zadovoljilo tuđim interesima i do dana današnjega., a sada smo se evo skupili, doživjeli ovo vrijeme da sami možemo odlučiti, kako reče naš veliki Predsjednik ovdje, o svojoj sudbini. I mi ćemo odlučivati i mi moramo odlučiti.
Braćo, što je to bilo, kakva je to snaga da je danas uzdiglo Hrvatsku i hrvatsko narodno predstavništvo na ovu razinu na kojoj se mi danas nalazimo. To je snaga naroda, čija je volja, čiji duh je počivao na načelima što ih je otac Domovine proklamirao. Otac Domovine je dr Ante Starčević za hrvatsku državnost. (Pljesak).
Dalje, veliki pokret hrvatskog naroda unatrag pedeset godina, pod vodstvom hrvatskog seljačkog pokreta i vođa naših, pod braćom Radićima, koji je Hrvatsku skupio. To je ono što je živjelo u narodu, u dušama naših ljudi, na selu najviše, koje je i dalo najveći prilog ovome što mi danas ovdje sjedimo, jer je tu živjela žiža ona Gupčeva, Radićeva , oni ljudi čije su glave sječene. Tu je živjelo ono što je danas reklo da ovakvo vodstvo, ovakvi zastupnici …
Braćo, mi danas sjedimo tu, došli smo ovdje iza zakuske , a majka viče: „Lijepo je vrijeme, djeco, zgrnjajte sjeno brže, gle, kukuruz treba okopati. Ne primaj se knjige, gledaj ovo što radi kruh – što ćemo jesti.“ Mi moramo, ovdje, da primamo spise, da ih proučavamo, da s njima idemo organizirati hrvatsku državu, da osiguramo mirnu, na livadi, na polju, mirnu sjetvu naše narodne privrede.
Braćo, zato smo tu da uložimo nesebičan trud. Mi smo ovijeni u taj veliki ideal naših prvaka što su dizali Hrvatsku od tuđina. Pod tim zasadama hrvatskog seljačkog pokreta, Hrvatske stranke prava, zavijeni u to, ujedinjeni jednim idealom je, evo, i dr Tuđman i Hrvatska demokratska zajednica digla naše ideale za slobodnom hrvatskom državom koja se mora i koju ćemo ostvariti. (Pljesak.)
Braćo, rekoh, puno je žrtava bilo, puno u stoljećima pa sve do dana današnjega, pogibali su naši ljudi. Tu su grobovi koji slušaju nas, što mi ovdje radimo. Tu je veliki pogled naših slavnih predaka, svi oni bacaju pogled, svi oni kao da slušaju iz groba da li je to ono, da li su to ti snovi naši, za čime smo mi težili? Da! Mi smo na tim žrtvama do danas, sada ovdje, zasnovali svoju moć, jer te su žrtve one koje nas ovdje drže, koje su nas potakle, koje nam daju energiju da ovdje sjedimo i stvaramo plan za sreću ove uvijek patničke, ali nikakvom silom i nepravdom pokorene zemlje. (Pljesak.)
Evo, ostario sam, najstariji od zastupnika ovdje – mislim, mislim da je tako. Oprostite dajem oduška duši svojoj, u ovom slavnom, velikom Domu hrvatskom, u ovom velikom našem Domu, hrvatskom Saboru našemu. Dajem oduška umjesto onih hiljada sinova, staraca, starica i djece što po našim selima žive, da ovdje izrazim u ime njih volju koju su mi poklonili, koju su mi dali na izborima, da ovdje dam oduška i da ovdje pozdravim one koji će, s menom zajedno, nesebično dane i noći, ako treba, žrtvovati da ovu zemlju napravimo jedanput slobodnom, samostalnom i sretnom. Živili! (Pljesak)“
