“Mislim kako bi Hrvati trebali početi misliti o sebi i zabaviti se sobom te u najvećem broju i bez kompleksa doći na sljedeću proslavu obljetnice Herceg Bosne!”, ističe Ivan Kujundžić, akademski kipar, dugogodišnji član HDZ-a, u komentaru na odlazak Plenkovićevog koalicijskog partera Milorada Pupovca, SDSS-ovog saborskog zastupnika, na neustavnu proslavu Dana republike Srpske koja je održana proteklog vikenda u Banjoj Luci.
Podsjetimo, Pupovčev odlazak skup koji slavi genocid izazvalo je niz kritika, među ostalim, saborskih zastupnika Stjepa Bartulice, Mira Bulja, Karoline Vidović Krišto, zatim Tomislava Karamarka, Vesne Pusić, Mate Granića, ali i predsjednika Nacionalnog vijeća Srba u Hrvatskoj Nenad Vlahović.
U ponedjeljak je Europska unija snažno osudila negativnu i zapaljivu retoriku koju su koristili čelnici Republike Srpske, jasno dajući do znanja da je spremna i za sankcije, a Sjedinjene Američke Države u utorak su pozvale vlasti BiH da istraže izvješća o veličanju ratnih zločina tijekom zabranjene proslave Republike Srpske i incidentima usmjerenim protiv povratnika u gradove iz kojih su istjerani nesrpski stanovnici.
> Bartulica: Nema opravdanja za Pupovčevo sudjelovanje na skupu koji slavi genocid
Kujundžić: “Na tragu Pupovčevim putevima revolucije kroz Bosnu i tuđih poslova”
Komentar Ivana Kujundžića prenosimo u cijelosti:
Entitet treći, problem najveći ili opet Bosna šaptom pane!
– U povodu zadnjih proslava i slava, na tragu Pupovčevim putevima revolucije kroz Bosnu i tuđih poslova, mislim kako bi Hrvati trebali početi misliti o sebi i zabaviti se sobom te u najvećem broju i bez kompleksa doći na sljedeću proslavu obljetnice Herceg Bosne! Svakako, još ovo ljeto, kolovoza 28-ga!
– Ma, zapravo, predlažem 18. ožujka, s obzirom na to simbolično vrijeme Uskrsa te eksponencijalni vremenski i geopolitički razvoj događanja, i novo preslagivanje Sveta. Ovaj datum je važan jer su tada Washingtonskim sporazumom diplomati oluje mit Freuden, baš tada, (protivni intimnoj Tuđmanovoj želji), pomogli dokinuti HB. Time su pomogli dokusuriti hrvatski entitet, koji sada poslije opće disfunkcionalnosti BiH trebalo uskrisiti u političku ravnopravnost triju jednakih!
– Treba tako iznijeti svoju viziju, čvrstu ideju i prijedlog ma kako to zvali, nove podjele kantonizacije BiH s entitetima s teritorijalnim diskontinuitetima, koji bi jamčili jednakopravnost i zaštitu sviju. Takva bi BiH imala budućnost. Sve drugo je zlo i naopako, eto ti Srbije na rukohvat iz Zagreba, tu na Uni! Time pokazati Milanoviću i Plenkoviću, koji bi, nota bene, također trebali doći dolje na Sabor, u Mostar i svima drugima dati na znanje koliko je važno uspostaviti treći entitet kao jamac očuvanja hrvatskog naroda u BiH i nje same!
“Do Bulevara možeš, dalje NE!”
– Onòmad je Milanović pokazao državničku hrabrost kod pokušaja paljenja Mostara kazavši: “Do Bulevara možeš, dalje NE!” Također, isti gard vrijedi pokazati i danas. Ništa od nježnosti briselske diplomacije i komisije, koju je netom trebalo blokirati dok god ne stavi u tekst institut konstitutivnosti triju naroda. Neka tu obojica državnika – Plenković i Milanović izmjere čiji je veći i čvršći stav i doprinos borbi hrvatskog naroda za opstojnost i suživot triju naroda. I konačno, pokretanja kotača povijesti sa svim stanovnicima na putu BiH ka zapadu. Neka dođu u Mostar il’ na Sabor na Duvanjsko polje i svima drugima daju na znanje koliko je važno uspostaviti ustavnopravni okvir ravnopravnosti kao jamac očuvanja hrvatskog naroda u BiH i nje same!
– Naime, nikad se nije smijela dokinuti HR-Herceg Bosna dok god postoji Republika Srpska i točka! No snažnije od orgazma, bespolcima diplomatima oluje, bila je volja i strast dokinuti Herceg Bosnu! Nije se moglo, kažu, ma najte dajte?! A diplomatska oluja, moš’ mislit, jača od prđekalo grmljevine. Trebalo bi zaštititi korištenje svetog imena Oluje, posebice od onih koji su silno zagovarali Z4 i zaustavljanje vojne operacije Oluje!
– Kako su Srbi mogli očuvati svoju Srpsku, “očišćenu” od natruha Hrvata i Muslimana?!
Druga dva konstitutivna naroda demonstriraju ponos, prkos i suverenost entiteta. S druge strane, Hrvati se na svom prostoru jedva usude imati narodni sabor i izgovoriti misao bistra uma iz srca svog entiteta kao bitka i bića duhovnog i materijalnog. Jer sve se drugo u glavama samoniklog i bezidentitetskog zrinjevačkog rasadnika nameće i doživljava kao hereza i šizma. Posredstvom egida, emisara diplomatske oluje. U konačnici, šteta po njihove briselske fotelje.
“Što su to dobili Hrvati za oslobođenje BiH za zelenim stolom? Entitet – NE!”
– O’ pa ne daj Bog da se ukažu na proslavi dana HB-HB baš onako kako je to na akademiji u Banjaluku došla Ana Brnabić u ime Srbije ili Pupi kao srpsko-hrvatski izaslanik, u ime RH. Njemu bi, nota bene, to trebao biti zadnji put kao koalicionom partneru!
Bila bi to vijest i događaj vrhunaravan Međugorju. Vjerujte mi! Ma tako je bilo idilično gledati i slušati četničku akademiju na čelu s Dodigom, Pupijem i Brnabićem u “Bajnojluci” i njihov vječni strah od NDH?! Zasigurno su evocirali “slavnu bitku na Ljevča polju” u koje su slile snage HOS-a upravo tada pristigle iz Banjaluke. Aj, bar je to bilo milo i razumljiv je taj strah kao i onaj iz Oluje u kojem su se hrvatski vojnici nosili pobjednički i ratnički dostojanstveno.
– No, što su to dobili Hrvati za oslobođenje BiH za zelenim stolom? Entitet – NE!
Neki važan grad tipa Mostar – NE! Dokinutu Herceg Bosnu – DA!
Ali, drugi ipak imaju i republike i federacije, gradove i metropole, duhovna i vjerska, sveučilišna i akademska, gospodarska i financijska središta.
Dok Srbi “pohvalno” imaju njih 49, koma, odsto…, više gradova s najvećom Banjalukom. Da, to je doista impresivno za “zasluge u oslobođenju” Bosne?!
Bošnjaci, pak, mašala, mā šāʾ Allāh i Aliji drže Bihać, Tuzlu, Zenicu 2/3 Mostara i Sarajevo, 90 %, dobro i puno, brate!
“Hrvati su doprinijeli referendumu za cjelovitu BiH!”
– Dakle ‘Rvati u odnosu na njih, Dva sporazuma – jedan Washingtonski drugi Dejtonski – i ništa više, rekao bi jedan moj frend, do Bandurića duba pa naše se… Parče hartije u kom pismu piše ne volim te više. Srbima smo, tj. Franjo Tuđman u naletu Oluje darovao, Banjaluku, Šipovo i Mrkonjić i Bosanski Brod, uh?! Eto zato se Pupovac ukazao kao hrvatsko-srpski izaslanik na slavi akademije RS-a i Srpskog sveta, u Bajnaluci.
– Pa da, dobro je razvijati odnose bratstva i s boka štititi kao koalicioni partner Ćovika.
Što su to pak Hrvati doprinijeli u odnosima s hrvatskim cvijećem, muslimanima, Bošnjacima, najmlađoj naciji na Balkanskom poluostrvu? Hrvati su doprinijeli referendumu za cjelovitu BiH!
– U Širokom zaustavljali rat, Alija kaže, nije to naš rat! Daljnji razvoj je rezultirao utemeljenjem HR Herceg Bosne u sastavu BiH, koja je trebala zaštititi Hrvate od yugo armije i četnika. Nažalost, posredstvom vanjskih službi, nesretni rat se dogodio i među samim hrvatskim vojskama, HVO-a i HOS-a potom i s ARM BIH.
“Doprinos hrvatskog naroda slobodi BiH”
– HR HB imala je iznimnu važnost psihološkog i simboličnog značaja Hrvatima, u tom trenutku jedinom ugroženom i napadnutom narodu u BiH. Zapravo je HB bila bezopasna po BiH jer je utemeljena u Grudama; po tom bi bilo bolje da je u Imotskom. Pa da! Jer, da je imala viziju Republike, onda bi bila formirana u Mostaru kao urbanom središtu Hercegovine i po tom se vidi da ona nije imala viziju državnosti, već ju je sagledavala u kontekstu BiH u čemi naivni i danas najviše sudjeluju.
– Još je važno imati na umu doprinos hrvatskog naroda slobodi BiH.
Možda je najznačajniji i prijelomni trenutak bio Splitski sporazum, po čijim se duhom svetim začela ideja i pod Tuđmanovim vrhovništvom, vojno oslobođena Bosna, posebno hrvatski kraljevski grad Bihać i Cazinaka krajina, Zapadna Bosna, čime je spriječena nova tragedija u vidu genocida u Srebrenici. To ne smije postati zaborav, kao ni činjenica da smo dali svu skrb potrebitima i brigu o pola milijuna BiH izbjeglica, liječenja u Splitu ljudi, djece i vojnika HVO-a i ARM BiH?
– Da, Dejton nam donosi muke po Marku, a RS se državnički razvija. Feseravija vodi prounitarističku politiku od ponižavajućeg izbornog procesa u kojem se Hrvatima, bira “našeg” člana Predsjedništva do političkog škartiranja najniže vrste. Pod izlikom mlađeg Izetbegovića, kako to nije definisano Dejtonom, kojeg su, nota bene, istina, opet s jačim engleskim i zečijim srcem na marginama zelenog stola sudjelovali u pisanju i naši iz diplomatske oluje. I, tu smo gdje smo – nigdje!
Urazumimo se dok nije kasno.
Možda opet Bosna šapatom padne!
