Predsjednik Srpskog narodnog vijeća i Samostalne srpske demokratske stranke te zastupnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru Milorad Pupovac u intervjuu kojega je dao Večernjemu listu, izjavio je kako njegov brat, koji je bio unovačen u Srpsku Vojsku krajine, nije učinio ništa čime bi osramotio njega ili njegovu obitelj. Činjenica čega se Milorad Pupovac stidi odnosno ne stidi, iako može biti zanimljiva, politički je sasvim irelevantna. Ono što svakako nije irelevantno, a što se raščlambom ove izjave nameće kao pitanje jest pitanje sudjelovanja u separatističkoj, terorističkoj i oružanoj pobuni protiv legitimno i demokratski izabrane vlasti Republike Hrvatske.
Oružani ustanak protiv RH je kazneno djelo
Ako i prihvatimo činjenice da su brata Milorada Pupovca „ni krivog, ni dužnog“ unovačili u Srpsku Vojsku Krajine te da je zbog pomaganja ne-srpskom stanovništvu i protivljenja politici krajiških vođa pretrpio brojna loša iskustva, to ga i dalje ne čini ne-separatistom, ne-teroristom i ne-sudionikom u oružanoj pobuni protiv legitimne vlasti. Jedini razlog zbog kojega brat Milorada Pupovca nije kazneno procesuiran je taj što je 1996. u Hrvatskom saboru donesen Zakon o općem oprostu, kojim su sudionici pobune abolirani, ako nisu počinili ratne zločine ili na druge načine povrijedili Međunarodno ratno pravo. Vjerovao Milorad Pupovac ili ne, onemogućiti djelovanje političkim institucijama i podići oružani ustanak koji rezultira ratom, prema hrvatskim je zakonima i dalje kazneno djelo i ne samo prema hrvatskim zakonima, nego prema zakonima svih zemalja svijeta.
Relativizacija istine o Domovinskom ratu
Bi li primjerice Savezna Republika Njemačka kazneno procesuirala bavarsku separatističku paravojnu grupaciju koja je pokrenula krvavi petogodišnji rat kojega su odlikovale masovni pokolji vojnika i civila, masovno razaranje civilnih objekata i masovno etničko čišćenje? Iako možemo imati ljudskog suosjećanja i razumijevanja za kompleksnu životnu situaciju svakoga pojedinca, to nas nipošto ne bi trebalo potaknuti na zaborav koji vodi u povijesnu relativizaciju. S tugom se i poštovanjem prisjećamo žrtava terorističkih napada u Nici, Parizu, New Yorku, Londonu, Bostonu ili Bruxellesu, a žrtve sličnih terorističkih napada od Iloka do Prevlake valjda bismo trebali zaboraviti, ili ih se možda stidjeti, kad se već ne stidimo paravojski koje su za te žrtve odgovorne.
Pupovčev je brat bio terorist, pobunjenik i separatist
Oprost, suživot i pomirba, ne smiju postati sredstvom kolektivne amnezije. Milorad Pupovac koji poziva društvo da se posveti herojima mira, zaboravlja da mir nije samorazumljiva datost, nego da su se za taj mir hrvatski branitelji izborili u, kako navodi Ustav, pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom ratu. Nebitno čiji brat bio ili kakve ljudske kvalitete posjedovao, svatko na suprotnoj strani bojišta, bio je terorist, pobunjenik i separatist koji se ogriješio o hrvatski Ustav i služio samoproglašenoj, nepriznatoj i satelitskoj državnoj tvorevini. Milorad Pupovac tvrdi da se njegov brat protivio ekstremističkoj politici krajiških vođa relativizirajući na taj način činjenicu da su svi sudionici srpske pobune u Hrvatskoj ekstremisti. Niti su svi pripadnici srpskog naroda u Hrvatskoj bili dionici pobune, niti su svi pripadnici srpskog naroda s okupiranog područja sudjelovali u ratu na srpskoj strani, štoviše velik ih se broj borio upravo na hrvatskoj strani, a protiv onih koji su, pored srpskih, rušili i njihove domove.
Etničko čišćenje bilo je pravilo postupanja pobunjeničkih vlasti tijekom rata
Iako je nepobitna činjenica da nisu svi dionici Srpske Vojske Krajine ratni zločinci na koje bi se trebala protegnuti kolektivna odgovornost, ne treba zaboraviti niti činjenicu da je balvan revolucijom pokrenula koloplet zbivanja koja su u konačnici rezultirala brojkom od gotovo 20 000 žrtava što s pobunjeničke, što s hrvatske strane. Etničko čišćenje nije bilo samo sporadični incident, nego pravilo postupanja paradržavnih pobunjeničkih vlasti i njihove paravojske. Prema tomu, sudionici tog progona nisu ništa manje fašisti, ništa manje totalitaristi i ništa manje počinitelji etničkoga čišćenja, nego su to bili jugoslavenski komunisti protjerujući podunavske Nijemce i istarske Talijane ili dužnosnici Nezavisne Države Hrvatske protjerujući Srbe. Cjelokupni teritorij takozvane Republike Srpske Krajine bio je odmetnuti dio hrvatskog državnog teritorija, na području čijeg suvereniteta novačiti može samo Hrvatska vojska. Zasigurno teške ljudske priče, ne smiju služiti kao sredstvo davanja legitimiteta pobuni. Društvo može krenuti dalje, i kako zaziva zastupnik Pupovac posvetiti se herojima mira, kada prihvati fundamentalne osnove svoje suverenosti i egzistencije. Činjenica koja svakako veseli, jest što problema s vrjednovanjem hrvatskih fundacijskih temelja ima još samo zastupnik Pupovac, uporni, ali i umorni branitelj neobranjivog.
