Ljevičari i dalje koriste tragično ubojstvo obitelji Zec za napad na Hrvatsku; Tomašević najavio i spomen-ploču

zec
Montaža: Narod.hr, izvor: Fah

Na 31. godišnjicu ubojstva 12-godišnje djevojčice Aleksandre Zec, zagrebački ekstremno lijevi gradonačelnik Tomislav Tomašević u prisustvu potpredsjednice Hrvatske vlade Anje Šimprage, najavio je postavljanje ploče za ubijenu djevojčicu na Medvednici. Tragična smrt Aleksandre Zec, njezine majke i oca Mihajla Zeca, koji su ubijeni 1991. godine, još se jednom koristi kako bi se njihovo ubojstvo pripisalo Hrvatskoj kao državi i tadašnjem državnom vodstvu na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom iako ubojstvo troje članova ove obitelji nije imalo veze s njihovom nacionalnosti, već s mutnim poslovima Mihajla Zeca koji su uključivali i jednog od ubojica, Muniba Suljića.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jučerašnju komemoraciju na Medvednici gdje su ubijene majka i kćer Zec, organizirala je Antifašistička liga i Srpsko narodno vijeće. Bila je tu uz Tomaševića i potpredsjednica Vlade Anja Šimpraga iz redova srpske nacionalne manjine, Rada Borić, Ivana Kekin, Zoran Pusić…

Uobičajena lica koja desetljećima kriminaliziraju Domovinski rat, a koja u slučaju obitelji Zec, perfidno dovode ovo trostruko ubojstvo sa samim temeljima države.

”Bio sam ovdje prošle godine kako bih odao počast i jasno rekao da je ovo zločin koji se ne smije ponoviti. Jedna od najmračnijih epizoda u povijesti Zagreba. Opet sam tu da upozorim na ono što se dogodilo i da se više nikada ne smije ponoviti. Živim na Trešnjevci, nedaleko od mjesta na kojem je ubijen Mihajlo Zec, nakon čega su Marija i Aleksandra dovedene ovdje i mučki smaknute. Ima u tom događaju nekoliko strašnih stvari. Jedna je da se sve odvijalo u gradu, druga da je smaknuta 12-godišnja djevojčica, a treća da za zločin počinitelji nisu odgovarali, iako se zna tko su”, istaknuo je Tomašević.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jesu li članovi obitelji Zec ubijeni zato što su Srbi?

Prema njima, članovi obitelji Zec ubijeni su iz jednog jedinog razloga te 1991. godine u Zagrebu – zato što su Srbi. Tu tezu je eksplicite izrekao i nekadašnji SDSS-ov potpredsjednik Hrvatske vlade Boris Milošević kazavši da se ubojstvo dogodilo zbog etničke pripadnosti obitelji Zec.

No je li to baš tako? Nije.

Obitelj Zec nije likvidirana jer pripadaju srpskoj nacionalnoj manjini, već je riječ o bestijalnoj pljački koja je rezultirala ubojstvom oca obitelji, imućnog mesara s vezama u policiji, Mihajla Zeca, potom i likvidacijom njegove supruge i kćeri koje su svjedočile njegovom ubojstvu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Lazarević: Nama nitko nikada nije rekao da treba ubijati Srbe po Zagrebu, pa i ja sam Srbin

Prošle je godine Branko Lazarević, umirovljeni kriminalist koji je radio očevid ubojstva te noći 7. prosinca 1991. na zagrebačkoj Trešnjevci gdje je ubijen Mihajlo Zec i kod Adolfovca na Medvednici, za tportal rekao:

>Inspektor Lazarević o slučaju Zec: Nitko nije naložio ubijanje Srba po Zagrebu, pa i ja sam Srbin!

”Došao sam u tu ulicu i zatekao ekipu za očevid, već je bila stigla. Kao šef odsjeka za očevide bio sam dužan informirati načelnika o tome. Čovjek je ležao u blatu pored ceste uz koju mu je kuća. Pogledao sam, informirao se o osnovnim stvarima. Bio sam u kući. Pogledao sam prvi kat. Kuća je bila ispremetana, ispreturana, povađene ladice. Oni su tražili lovu. Zec ju vjerojatno nije dao, pa su tražili sami. Uzeli su nešto oružja i novca”, prisjeća se Lazarević.

Kaže da je tek kasnije iz novina doznao da je pokojni Zec poznavao jednoga od ubojica (Muniba Suljića, op.a.), koji je imao pečenjaru, pa mu je Zec davao meso i posuđivao novac.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Upali i Červenku u stan

Na pitanje je li tih godina bilo sličnih ubojstava, kaže da nije, no bila je jedna, kako kaže, samozvana grupa koja je upadala ljudima u stanove.

”Nama nitko nikada nije rekao da treba ubijati Srbe po Zagrebu, pa i ja sam Srbin. Bilo je to vrijeme u Zagrebu u kojem se pojavila jedna grupa koja je hodala po stanovima za koje su znali da u njima ima oružja i novca. To je neka samozvana grupa koja je išla kamo god kad su imali informaciju da neki Pero, Marko ili Janko ima pušku… ‘Ajmo uzet’ pušku, a ako ima i koji dinar, uzet ćemo i tu lovu.’ I gotovo.”

Otkrio je i jedan zanimljiv detalj. Upali su u stan i Zvonimiru Červenku, hrvatskom generalu koji je organizirao obranu Zagreba, a poslije, u vrijeme Oluje, bio je načelnik Glavnog stožera HV-a. “Radio sam taj očevid – i od njega su odnijeli neko oružje i nešto novca. Nisam siguran. Hoću reći da su išli po stanovima. Ako su bili kod Červenka, išli su i Hrvatima. Zaključio sam da su im bili bitni oružje i lova. Ako je osoba koja to ima Srbin, onda je to još bolje. Ako je Hrvat, nije problem’” zaključio je Lazarević.

Unatoč svim tim činjenicama, brutalno ubojstvo djevojčice Aleksandre ljevica i nakon 31 godinu koristi za moralne ucjene, stavljajući teret njezina ubojstva na Hrvatsku, ističući da su članovi obitelji Zec ubijeni isključivo zato što su bili Srbi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kojić: Što je s drugom ubijenom djecom?

S tom se tezom se, osim Lazarevića, ne slaže još jedan pripadnik srpske nacionalne manjine – Slavko Kojić, predsjednik stranke BM 365. On pak, kao i mnogi, podsjeća da se zaboravlja na više od 400 djece ubijene u srpskoj agresiji na Hrvatsku o kojima ljevica ne govori.

>Kojić: Pripadnik sam srpske manjine, ali osim Aleksandre Zec u ratu je stradalo još 400 djece, Titu ne bih dao trg

”Ja sam pripadnik iste nacionalne manjine kao i pokojna Zec i s te strane bih trebao pokazivati značajniju empatiju od drugih. Mene muči da imate još 400 djece koja su stradala i ja ne bih nikoga izdvajao tako da bih ja tu temu prepustio drugima koji se to bave”, kazao je Kojić lani o 30. godišnjici ubojstva.

Mlinarić: Aleksandra Zec ubijena je kao tragični, neželjeni svjedok te pljačke, bez ikakve političke pozadine

Lani je i saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić osudio ubojstvo djevojčice Aleksandre Zec, ali i naveo kako tragedija obitelji Zec nije bila posljedica djelovanja HV-a, nego pljačke kuće, a Aleksandra je ubijena kao tragični, neželjeni svjedok te pljačke, bez ikakve političke pozadine. Istaknuo je da svi znaju za ime Aleksandre Zec, no da za imena više od 400 ubijene djece u srpskoj agresiji, ne zna gotovo nitko.

Milanović o slučaju Zec: To je moralno kamatarenje

Predsjednik RH Zoran Milanović lani je pak kazao: ”Aleksandra Zec je grozna priča. Ali ja znam u ratu i groznijih priča od te priče. Iza kojih stoje neki drugi ljudi, jedna druga strana. Hoćemo idućih 50 godina jedni u druge prstima upirati? Što je sa starcima koji su ubijeni u Promini 1993. godine od strane paravojske Srpske Krajine, 40 ljudi je ubijeno. Nisam tamo vidio Pupovca. On ide samo na bankomat. Ponaša se nedolično i igra prljavo…”

> Hasanbegović o slučaju obitelji Zec: To nije bio ratni zločin već grabežno umorstvo

> General Glasnović: Može Hrvatska iz Jugoslavije, ali Jugoslavija iz Hrvatske nikako

> Milanović: ‘Skupina kriminalaca likvidirala je obitelj Zec, s tim činom ni Tuđman ni Hrvatska nemaju ništa’

Zbog odnosa prema ubojstvu članova obitelji Zec, Milorada Pupovca nazvao je ”moralnim kamatarom”.“Ovaj slučaj je slučaj jedne pljačke u kojoj je ljudska pohlepa i zlo bez obzira u kojim uniformama u paklu rata, petero hijena rata došlo opljačkati Mihajla Zeca, ubili su ga i pokupili dvoje svjedoka. Suprugu i mlađu kćer. Na Sljemenu su ih likvidirali. To je grozno, no je li to nakon 30 godina razlog za flagelantstvo i treba li svake godine službena politika priznavati svoj grijeh s kojim nema ništa. Nema ni Tuđman, pa ni nesretni Vladimir Šeks. To je moralno kamatarenje od kojeg neki ljudi žive. Koliko god puta kažeš žao mi je, to nije dovoljno, klekni, lezi…”, kazao je Milanović.

Biondić: Ovdje se može jedino govoriti o privatnom obračunu Muniba Suljića i Mihaela Zeca i osveti

Predsjednik riječke Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Mile Biondić za Narod.hr je kazao kako smatra da je ubojstvo obitelji Zec tragedija i privatni obračun i osveta zbog neraščišćenih financijskih odnosa jednoga od ubojica, policajaca Muniba Suljića i oca obitelji Zec.

”Postrojba u koju je bio mobiliziran Munib Suljić nije imala nikakvu zonu odgovornosti na tom dijelu grada Zagreba, ona dakle nije bila vojno angažirana. Ovdje se može jedino govoriti o privatnom obračunu Muniba Suljića i Mihaela Zeca i osveti”, rekao je Biondić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.