Ljilja Vokić za Narod.hr: ‘Veliki teret svaljen je na roditelje, ove godine treba otkazati državnu maturu’

Foto: Narod.hr

Mislim da školsku godinu treba priznati i da učenici ne bi trebali polagati državnu maturu. Nakon Velike Britanije i Nizozemske i Francuska je donijela takvu odluku o otkazivanju državne mature. Ova školska godina, kad bismo gledali po svim propisima, ne bi ni trebala vrijediti. Prvo je polugodište bio štrajk prosvjetara više od mjesec dana, a sada imamo ovu situaciju s epidemijom i još potresom u Zagrebu. Djeca nisu kriva, pa školska godina treba vrijediti”, ističe za Narod.hr Ljilja Vokić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, bivša ravnateljica VII. gimnazije u Zagrebu i bivša ministrica prosvjete i športa, s kojom smo razgovarali o situaciji u kojoj su se trenutačno našli učenici i roditelji pogođeni epidemijom koronavirusa, ali i nakon potresa u Zagrebu.

O mogućim rješenjima

“Naši učenici nakon štrajka, epidemije, potresa nisu spremni ni sposobni – ni znanjem, a i zbog stresa u kojem smo se svi našli. Zato bi ih trebalo osloboditi mature, zbrojiti im ocjene i pustiti dalje. Za vrijeme Domovinskog rata također su bile teške situacije. Druga je mogućnost eventualno maturu vratiti u škole kako je nekada bilo po starome“.

“Djecu ne treba kažnjavati. Eventualno kad se sve smiri možda bi se trebalo malo produžiti školsku godinu, intenzivirati učenje ili sljedeću školsku godinu ranije započeti da se ipak nadoknadi propušteno gradivo. Učenike treba na neki način zaštititi i pomoći im da to prebrode.”

“Zahvaljujući nastavnicima i njihovim željama za povećanjem plaća djeca su zapravo zakinuta. I sad se, zbog teške situacije, više nema ni od kuda dati to povećanje plaća.”

“Djeca žive u stresu kao i njihovi roditelji. Pogotovo djeca i roditelji u gradu Zagrebu nakon potresa.  Što smo uopće dobili s tom državnom maturom? Je li itko ikad izvršio evaluaciju? Potrošeni su silni milijuni. Neka se ti silni milijuni sada potroše za popravak u potresu nastradalih škola u kojima neće moći biti nastave. Prva neka se obnovi markuševečka škola.”

O nastavi na daljinu

“Što se tiče trenutačne nastave na daljinu djeca su ipak na neki način zabavljena, ta međusobna komunikacija nastavnika i učenika je korisna, ali nisam baš čula od ljudi s kojima komuniciram pozitivne reakcije.”

“Naša ministrica ima jako dobar PR. Kada se zaista stiglo provjeriti toliko zadovoljstvo nastavnika i da su roditelji zadovoljni? To su izmišljotine.”

“Novinari mogu nasumice pitati nastavnike pa će dobiti rezultat. Ima skupina nastavnika koja je objeručke prihvatila taj sustav, ali ponavljam, dobro je da su učenici angažirani kako tako, hoće li biti ploda, nema veze. Ovaj način obrazovanja nije hrvatska novina i tu se vidi snažan ministričin PR.”

“Primjerice na Reunionu, malom francuskom otoku u Indijskom oceanu, na kojem živi s obitelji hrvatski arhitekt Hrvoje Hrabak, također imaju internetsku nastavu, Italija i Slovenija su uvele takvu nastavu prije nas, nije to hrvatska novina.”

> Pismo jednog roditelja – otac troje djece Divjakici: ‘Vaše preporuke nemaju veze sa stvarnošću!’

> Dr. sc. Srećko Listeš: ‘Škola za život atak je na odgoj i obrazovanje, a digitalizacija u nastavi obična je prijevara’

> Homeschooling: Što trebate znati o obrazovanju kod kuće – na koje nas je sve natjerao koronavirus?

“Ljudi moraju biti realni, djecu treba uputiti da pročitaju lektiru. Bila sam zagovornik da se na tri televizije vrši nastava i objašnjava kemija, fizika i matematika. Bistra su naša djeca, samo im daš uputu i kada nastava krene provjeriti i testirati po danu svaki predmet.

“Pojednostaviti stvari treba što je više moguće. Tablet radi, tablet ne radi, interneta ima, interneta nema, mogu li se snaći ljudi po selima u malim školama, imaju li sve dostupno? Najljepše se hvaliti.”

“Veliki teret svalili su na roditelje a ministarstvo se hvali. Samo PR. Ponavljam, djecu treba zaštititi i osloboditi od pretjeranog. Maltretiranja, testiranja, provjeravanja. Moraju biti svjesni da djeca sad žive u stresu.”

O prijemnim ispitima za srednje škole

Koliko kod nas djece fali, a neki uvode prijemni? Imala sam 34 učenika u razredu s 5,0 sa šest razreda i nikoga nisam vratila. U vrijeme rata smo imali čak i 44 učenika u razredu. Uz ovakve stresove djeci još i prijemni ispit za srednju školu. Neki ljudi kao da žive izvan svijeta u kojem svi drugi živimo. Oni sebi umišljaju veličine, umjesto da se spuste se na zemlju i olakšaju djetetu. Problem je što neke škole imaju jednu smjenu, zato što djeca i roditelji žele ići u jednoj smjeni.”

“Bila sam ravnateljica vrlo dobre škole, ali nisam nikad mislila da smo mi u nekoj prednosti pred nekom drugom školom koja upiše djecu. Jesu li oni koji su imali sve petice po nečemu uspješniji od onih koji su imali i trice, četvrtice ili petice? Ne treba pretjerivati s ničim a najmanje djecu kažnjavati.”, zaključila je profesorica Vokić.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr