Kako smatraju kreatori mrežnog jasenovačkog popisa u Javnoj ustanovi Spomen-područje (JUSP) Jasenovac, lažne brojke jasenovačkih žrtava zapravo su zbližavale narode i narodnosti propale Jugoslavije, a stalne izmjene podataka na popisu izraz su dosljednosti. U tom stilu petparačke mudrosti nastavlja se djelovanje apologeta jasenovačkog mita pa je tako i ove godine uoči proljetne komemoracije bilo promjena na mrežnom jasenovačkom popisu.
> Osvrt dr. sc. Geigera na Goldsteinovu knjigu o Jasenovcu: ‘Ono čega nema moguće je izmaštati’
> Ivo Goldstein u Banjoj Luci o Jasenovcu: ‘700 tisuća žrtava nikako ne može biti’
Doduše u odnosu na prošlu godinu znatno se smanjio broj tih promjena. Ove godine su bile samo dvije, a prošle godine ih je u ovo vrijeme bilo već pet, sveukupno šest u prošloj godini. U tom razdoblju dok su se kreatori jasenovačkog popisa bavili povećanjem broja žrtava, mi smo objavili 24 teksta u kojima je poimenično navedeno oko 1.800 lažnih žrtava te su još otvorena pitanja vjerodostojnosti o još nekoliko desetaka tisuća navodnih žrtava u brojkama te kroz rezultate statističke forenzike i demografskih proračuna.
Argumentirano je pokazano da su lažne jasenovačke žrtve stradale negdje drugdje, primjerice u Francuskoj ili da neki uopće nisu stradali već su preživjeli rat i odselili iz Hrvatske tj. iz komunističke Jugoslavije. Možemo pretpostaviti da se intenzitet promjena na jasenovačkom popisu bar jednim dijelom smanjio zbog prevelike izloženosti javnosti te upornog i argumentiranog rada neovisnih istraživača jasenovačkog mita. Ako je smanjeno povećanje broja žrtava na popisu, u nedostatku znanstvenih argumenata pojačana je politička propaganda apologeta jasenovačkog mita. Pri tome se ne biraju sredstva. Nedostatak leševa u Jasenovcu lakonski se objašnjavao drobilicama kostiju koje se pojavljuju i nestaju prema potrebi. Mrlja na prijelomu fotografije uz bučnu asistenciju pristranih medija iz tzv. jugosfere postaje krunski dokaz masovnih grobnica. Radi se sve i svašta samo da se izbjegne argumentirano suočavanje s jugokomunističkim lažima. Umjesto da se zalažu za iskapanja kojima bi se morao naći bar dio od navodno nekoliko stotina tisuća ili po trenutnoj rezervnoj inačici jasenovačkog mita stotinjak tisuća žrtava, apologeti mita se trude izmisliti što apsurdnija objašnjenja zašto nema leševa navodnih jasenovačkih žrtava.
Svaka politikantska histerija je postojana kao mjehur od sapunice pa će tako proći i ova. Na kraju će ostati samo ono što je trajno, a to su činjenice tj. istina. Epizoda s drobilicom kostiju je posebno značajna jer je izazvala dvije reakcije. Jednu očekivanu, a to je podsmjeh većine. Druga neočekivana reakcija je bila šutnja inače glasne manjine apologeta jasenovačkog mita. Tako je I. Goldstein, otkrivač jasenovačke „drobilice“, ostao sam na vjetrometini. U konačnici je vjerojatno zbog spomenutih reakcija Goldstein morao reterirati pa je otkrivač drobilice taj svoj epohalni nalaz prešutio u svojoj knjžici od skoro tisuću stranica apsolutne istine o Jasenovcu.
Promjena na mrežnom jasenovačkom popisu 28. ožujka 2019. godine
Kao i prošle godine početkom proljeća netom prije jasenovačke komemoracije dolazi do serije izmjena podataka na mrežnom jasenovačkom popisu. Tako je 28. ožujka došlo do druge ovogodišnje promjene podataka. Nakon prethodne promjene broj navodnih jasenovačkih žrtava pao je za dva na 83.811. Prema dosadašnjem iskustvu smisao jasenovačkog popisa nije istina, već stalni rast kojim se dokazuje navodna hrvatska genocidnost i to služi kao oružje kojim se Hrvati pokušavaju držati u pokornosti. Znači da je svaki pa čak i najmanji pad broja jasenovačkih žrtava izuzetno bolan za kreatore popisa i apologete jasenovačkog mita jer previše tendira ka stvarnosti. Zato je unutar dva tjedna došlo do još jedne promjene podataka kojom se je broj jasenovačkih žrtava vratio na 83.813 tj. na stanje prije proljetnih promjena. To je za skoro 12.000 žrtava više nego što ih je bilo u prvoj inačici Poimeničnog popisa žrtava Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac s kraja 2007. godine. Znači popis se prosječno godišnje povećavao za oko tisuću novih žrtava. Bilo bi toga i znatno više, ali u zadnje tri godine je djelatnost te ustanove pod povećanom pažnjom hrvatske javnosti pa se intenzitet povećanja bitno smanjio.
Ovog puta promijenjeni su podatci kod troje navodnih žrtava, a dodane su i dvije nove. Principijelno slično kao i u prethodnoj promjeni izvor podataka za sve izmjene je nekakva izjava iz 2019. godine nepoznatog autorstva pa time i vjerodostojnosti. U biti sve promjene se mogu shvatiti kao zamjene prezimena Hirschl s Hirsch tj. dodavanjem novih žrtava s tim prezimenom. O slučajevima zamjene prezimena Hirschl u Hirsch već je pisano u tekstu CIA-jin dokument iz 1951 objavljenom u Hrvatskom tjedniku od 7. lipnja 2018. godine. Imena su se promijenila, ali prezimena i praksa ostali su isti.
Kod svih promjena kao novi izvor podataka dodana je izjava IZ=5-17/19. Ovom prigodom je kod Emanuela Hirschla iz Varaždina promijenjeno prezime u Hirsch, godina rođenja iz 1915. u 1914.*, označeno kao nepouzdan podatak, a dodani su ime oca Marko i u dosadašnjim podatcima nepostojeća godina smrti 1942. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine koju je ljubazno ustupio gospodin Leljak (L64) samo je jedan Emanuel Hirsch, rođen u Slavonskom Brodu, nema imena oca ni godine rođenja. Mjesto smrti je nepoznato, a generički kreirani nadnevak smrti je iz 1945. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema ima 53 zapisa na upit o Emanuelu Hirschu, ali niti jedan nema veze s Hrvatskom, Nezavisnom Državom Hrvatskom ili s nekadašnjom Jugoslavijom. Glede upita za ime Emanuel Hirschl u digitalnom arhivu Yad Vashema su dva zapisa. Prvi zapis je za Emanuela Hirschla iz Koprivnice koji je stradao u Jasenovcu u studenome 1941. godine.
Ovo su podatci iz Spiska žrtava rata tj. iz srbijanske inačice komunističkog popisa žrtava rata. U ovom slučaju nema godine rođenja ni očeva imena. Drugi zapis iz digitalnog arhiva Yad Vashema je o Emanuelu Hiršlu starom 76 godina. Znači rođen oko 1866. godine, a stradao je u Jasenovcu 1942. To su podatci iz nekakve liste Židova iz Bjelovara nepoznatog autorstva. Po godinama starosti istovjetan Emanuel Hirsch nalazi se na mrežnom jasenovačkom popisu. Prema podatcima iz tog popisa rođen je u Koprivnici 1866. godine. Prema dva izvora u napomenama jasenovačkog popisa prezime mu je Hirschl tj. Hiršl, a kao godina smrti se navodi 1941. i u napomenama alternativno 1942. U napomenama je i podatak iz knjige M. Švob da mu je nepoznata sudbina. Kod oba Emanuela (1914.* i 1866.) s mrežnog jasenovačkog popisa je vrlo sličan slučaj tj. ne zna se stvarno prezime, nema imena oca, a godine i mjesta rođenja su nepouzdani. Kod Olge Hirschl također je promijenjeno prezime u Hirsch, ali u napomenama su ostali podatci iz tri izvora prema kojima se preziva Hirschl tj. Hiršl, ali i podatak iz knjige M. Švob da joj je sudbina nepoznata. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) za Hrvatsku je jedna Olga Hirschl iz Koprivnice, godina rođenja i ime oca nepoznati, a mjesto smrti je Auschwitz sredinom 1942. godine. U dijelu podataka popisa L64 iz Srbije nalazi se Olga Hiršl iz Varaždina, rođena 1937. godine, otac Teodor, stradala generički kreiranog nadnevka sredinom 1943. godine.
Prema tome može se zaključiti da su navodnu žrtvu iz Varaždina popisali u Srbiji ili da je komunističkim popisivačima Srbija do Varaždina. U digitalnom arhivu Yad Vashema ima nekoliko zapisa na upit za Olgu Hirsch/Hirschl. Prema podatku iz srbijanskog Spiska žrtava rata Olga Hirschl iz Koprivnice stradala je 1942. godine u Auschwitzu. To je istovjetno podatku iz L64. Najzanimljivije su Olge Hirschl koje su stradale 1943. godine kao i navodna žrtva s mrežnog jasenovačkog popisa. Po tom kriteriju može se izdvojiti Olga Hirsehl/Hirschl iz Zagreba, stradala 1943. u nepoznatnom logoru. To je podatak iz srbijanskog Spiska žrtava rata. Zatim Olga Hirsl, rođena 1937. godine, iz Varaždina, otac Teodor, stradala u Jasenovcu. To je također podatak iz srbijanskog Spiska žrtava rata.
Dva zapisa odnose se na istu Olgu Stern rođ. Hirshl. Prema prvom zapisu rođena je 1879., udana za Aleksandra, 1943. godine deportirana iz Otočca u Njemačku. To je podatak prema svjedočanstvima tj. prema podatcima rodbine prijatelja ili židovskih organizacija (Page of Testimony, PoT). U ovom slučaju podatke je dao zet. Drugi zapis je o boravku Olge Stern Hirshl rođene 1877. godine, iz Zagreba, u talijanskom logoru u Kraljevici 1942. i 1943. godine. Još dva zapisa za ime Olga Hirschl odnose se na jednu ženu rođenu u Budimpešti i stradalu 1944. u Novoj Gradiški te na Olgu Hirschl iz Beča stradalu 1944. godine u Auschwitzu. Ona nije povezana s Hrvatskom, ali ima podataka koji je povezuju sa Slovenijom tj. s Murskom Sobotom. Prema jednom zapisu iz kategorije svjedočanstava (PoT) iz 2005. godine tj. čak 60 godina nakon rata Olga Hirsch rođena 1936. godine, iz Slavonskog Broda, otac Theodor, majka Esthera, stradala je u Jasenovcu 1942. godine. Naizgled vrlo slični podatci kao i u nekim prethodim slučajevima, ali u detaljima vrlo različiti. Pri tome su nekonzistentni prezime, godina i mjesto rođenja te godina smrti. Kod Marka Hirscha je samo dodan novi izvor podataka već gore navedena izjava. U digitalnom arhivu Yad Vashema su 33 zapisa za ime Marko Hirsch, ali nitko nema veze s Hrvatskom, Nezavisnom Državom Hrvatskom ili nekadašnjom Jugoslavijom. Ima jedan zapis za Marka Hirschla iz Kule u Bačkoj, ali bez naznake da se radi o žrtvi iz Drugog svjetskog rata pa tako nema ni povezanosti s Jasenovcem.
Dvije potpuno nove žrtva na popisu su Estera i Hermina Hirsch, obje iz Slavonskog Broda. Prema vrlo šturim identifikacijskim podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa Estera Hirsch, rođena je 1915., a stradala je 1942. godine. Ime oca nije navedeno, a jedini izvor podataka je već prije navedena izjava iz 2019. godine. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata L64 uopće nema Estere Hirsch/Hirschl čak niti u srbijanskoj inačici Hirš ili Hiršl. U digitalnom arhivu Yad Vashema ima 143 zapisa na upit Ester Hirsch, ali uglavnom se radi o žrtvama iz Poljske, Rumunjske te nekadašnje Čehoslovačke, ali baš niti jedna s područja Hrvatske, ND Hrvatske ili nekadašnje Jugoslavije. Isti rezultat je kad se u dgitalnom arhivu Yad Vashema potraže podatci za Teodora Hirscha tj. za ime koje se navodi kao otac Olge Hirsch s mrežnog jasenovačkog popisa tj. u inačici Hirschl prije promjena. Od 12 zapisa također se niti jedan ne odnosi na neku žrtvu iz Hrvatske, ND Hrvatske ili nekadašnje Jugoslavije. Ako nema podataka o stradanju roditelja to dovodi u sumnju i podatke o stradanju djevojčice Olge Hirsch/Hirschl u Jasenovcu. Kod Hermine Hirsch (1892) druge nove žrtve s mrežnog jasenovačkog popisa također nema imena oca, a jedini izvor podataka je već prije spomenuta famozna izjava. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata L64 su dvije Hermine Hirsch. Prva je iz Osijeka, rođena 1893. godine, otac Julio, stradala generički kreiranog nadnevka 1945. godine na nepoznatom mjestu. Druga Hermina Hirsch je iz Slavonskog Broda. Godina rođenja i ime oca nisu navedeni, a nadnevak smrti je 1945. godine tj. isti kao i u prethodnom slučaju. Mjesto smrti je također nepoznato.
Znači skoro sve je isto u slučaju dvije imenjakinje. U digitalnom arhivu Yad Vashema su 34 zapisa na upit Hermina Hirsch, a samo dva se odnose na područje nekadašnje Jugoslavije. Niti jedna žrtva nema veze s Jasenovcem ili Starom Gradiškom. Kod obje Hermine Hirsch iz Osijeka (1893., otac Julio) i Slavonskog Broda (nema podataka o godini rođenja ni očeva imena) se navodi da su stradale 1945. godine u nepoznatom logoru. Oba zapisa su iz srbijanskog Spiska žrtava rata pa je to još dodatni argument da se ne radi o jasenovačkim žrtvama. Znači da za niti jednu od te dvije nove žrtve s mrežnog jasenovačkog popisa nema potvrde da se radi o stvarnim jasenovačkim žrtvama. Prema prikazanim podatcima kod novih tj. modificiranih žrtava prije bi se moglo reći da se radi o patchworku ili ne baš uvjerljivo složenom kolažu.
Hlora
Kad su se već kreatori jasenovačkog popisa dohvatili prezimena Hirsch tj. Hirschl, mogli su primjerice provjeriti podatke o Emilu Hirschlu iz Nove Gradiške navodno stradalom u Jasenovcu 1943. godine. On spada pod žrtve dvojbenog identiteta s jasenovačkog popisa pa je samim time i dvojben kao žrtva. U ovom slučaju ime oca je nepoznato, a godina rođenja je dvojbena jer se uz 1882.* koja je od samih autora popisa označena kao nepouzdan podataka u napomenama u dva izvora navodi i alternativna 1895. godina. To je ogromnih 13 godina razlike i znači da se ne radi o znanstvenom pristupu pri istraživanju žrtava, već o nagađanju ili o manipulaciji s podatcima. Osim toga u napomenama se također navodi da je nestao. Ako je nestao, ne zna mu se sudbina pa se i ne može nalaziti na jasenovačkom popisu. U digitalnom arhivu Yad Vashema je 10 zapisa za Emila Hirschla i većina se odnosi na osobe s područja nekadašnje Jugoslavije.
Među zanimljive spada Emil Hiršl trgovac iz Novske. Prema podatcima u trenutku smrti 1944. u Jasenovcu bio je star 57 godina. To znači da je rođen oko 1887. godine tj. 5 je godina mlađi od navodne jasenovačke žrtve ili 8 godina stariji od alternative iz napomena. U ovom slučaju izvor podataka je nekakav popis Židova iz Daruvara nepoznatog autorstva. U digitalnom arhivu Yad Vashema je još jedan zapis o Emilu Hirschlu, trgovcu iz Novske koji je ubijen u nepoznatom logoru. Izvor podataka je popis Židova iz Novske. Zanimljiv je i jedan zapis o Emilu Hirschlu iz Nove Gradiške rođenom 1895. godine koji je živio u Novskoj, a stradao je u travnju 1943. godine na nepoznatom mjestu. To odgovara podatcima iz napomena jasenovačkog popisa. Inače to je podatak iz srbijanskog Spiska žrtava rata. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema podataka rodbine, prijatelja ili neke židovske organizacije kojim bi se potvrdilo da se radi o jasenovačkoj žrtvi. Štoviše, čak i srbijanski podatci to negiraju. Kao i u slučajevima nekih drugih prezimenjaka, u digitalnom arhivu Yad Vashema ima nekoliko zapisa o Emilu Hirschlu iz Varaždina, ali ne kao o ubijenome u ratu, već se primjerice u jednom zapisu konstatira da je 14. srpnja 1941. godine bio oženjen nežidovkom te da ga je desetak dana kasnije istraživala policija.
Zanimljivo da je prema zapisu iz digitalnog arhiva Yad Vashema imenjak iz susjednog Čakovca ubijen na nepoznatom mjestu u nepoznato vrijeme. Znači da se ni taj podatak ne može upotrijebiti za kreiranje jasenovačke žrtve. Sličan slučaj je i Flora Hirschl s mrežnog jasenovačkog popisa. Osim godine rođenja 1871. nema drugih identifikacijskih podataka tj. nema očeva imena pa čak ni mjesta rođenja, ali netko je unatoč nedostatku identifikacijskih podataka utvrdio da je ubijena 1941. godine u Jasenovcu. U digitalnom arhivu Yad Vashema je pet zapisa za ime Flora Hirschl, dva se odnose na Hrvatsku. U prvom je Flora Hirschl iz Novske i prema podatcima može se zaključiti da je ubijena u nepoznato vrijeme u nepoznatom logoru. U drugom zapisu radi se o Flori Hirschl iz Zagreba, rođenoj 1919. godine, a ubijenoj u nepoznatom logoru 1942. godine. Izvor podataka je srbijanski Spisak žrtava rata. Ako Srbijanci tvrde da nije ubijena u Jasenovcu, onda bi to valjda i domaćim apologetima jasenovačkog mita trebao biti dovoljan dokaz.
Nastavak ovog slučaja je još intrigantniji jer se na mrežnom jasenovačkom popisu nalazi i Hlora Hirschl iz Novske, rođena 1919. godine, ime oca nije navedeno. Ovdje se čini kao da je netko spojio dvije Flore iz podataka kakve možemo naći i u digitalnom arhivu Yad Vashema i dobio Hloru. Pojam hlora se može naći samo u latvijskom primjerice kao dio složenice za klornu kiselinu. To nije osobno ime, bar ne u tradicionalnoj zapadnoj civilizaciji na Zemlji. Najbolje od svega je da se u napomenama kod Hlore uz alternativnu godinu smrti 1944. navodi i podatak da je nestala! Da tema nije tako ozbiljna, mogli bi se sprdati s kreatorima jasenovačkog popisa. Pogreške se događaju, pogotovo zatipci, ali u mrežnom jasenovačkom popisu to sliči epidemiji takvog razmjera da se pouzdani podatci gotovo mogu smatrati slučajnošću. Međutim, javna ustanova na državnom proračunu koja radi popis jasenovačkih žrtava nema pravo na ovakve pogreške. Ovo zorno pokazuje da se podatci o žrtvama ne provjeravaju ni dobro, niti sustavno. Upitno je provjeravaju li se uopće jer tada se ne bi u takvom broju pojavljivale „pogreške“.
Na mrežnom jasenovačkom popisu su dvije Josipe Hirsch. Starija je iz Osijeka, rođena 1896. godine, u podatcima nema očevog imena, navodno je ubijena 1942. godine u Staroj Gradiški*. Taj podatak su autori popisa označili kao nepouzdan, a u napomenama se navodi alternativno mjesto smrti Jasenovac, ali i podatak da je pobjegla. Mlađa Josipa Hirsch je iz Beograda, rođena je 1898. godine, ime oca Slavko, stradala 1942. godine u Jasenovcu*. Taj podatak je označen kao nepouzdan, ali nema alternative u napomenama. Osim ako to nije u napomenama u nejasnom kontekstu navedena Čehoslovačka. Uz to u napomenama prema oba izvora podataka navodi se prezime Hiriš pa nije jasno otkuda se u ovom slučaju „stvorilo“ prezime Hirsch. Kreatori popisa se izgleda baš ne obaziru na takve sitnice kao što su izvori podataka. U L64 su dvje Josipe Hirsch. Prva je Hrvatica rođena 1870. godine u Glini, otac Mavro, stradala 1945. godine na nepoznatom mjestu. Druga je rođena 1896. godine u Osijeku, ime oca nepoznato, stradala 1942. godine u Jasenovcu. To je ona koja je prema napomenama iz mrežnog jasenovačkog popisa pobjegla. Imenjakinje iz srbijanskog Beograda nema u L64. U digitalnom arhivu Yad Vashema je Josephina Hirsch iz Zagreba, rođena 1882. godine, mjesto smrti Zagreb. Druga je Joza Hirsl, rođena 1893. godine u Subotici u Bačkoj, stradala u Auschwitzu 1944. godine. Znači da žrtava s jasenovačkog popisa koje se zovu Josipa Hirsch uopće nema u digitalnom arhivu Yad Vashema. Ima toga još, ali i ovo je dovoljno da se stekne dojam o čemu se tu radi.
Novih žrtava nema, stare su upitne, revizionisti na sve strane. Nije lako kreatorima jasenovačkog popisa. Želje su im velike, očekivanja određenih krugova također, a raskorak s realnošću je ogroman. To je za kreatore popisa situacija između čekića i nakovnja ili njima možda bliže između srpa i čekića. Koliko god se trudili, na ovakav način samo rade u korist vlastite štete. Svaka promjena ovakvog tipa samo je korak bliže kraju jasenovačkog mita.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
