Marcel Holjevac: Da je EU Međuzemlje, po Marakeškoj bi Orke morali pustiti u Shire, i još ih hraniti ljudskim mesom

Foto: Narod.hr

J.R.R. Tolkien je bio izrazito konzervativan čovjek, prezirao je “progres”. Oko toga postoji prilično širok konsenzus. Neki autori čak smatraju da je bio reakcionaran, ne samo konzervativan: Dok potonji teže očuvanju tradicije i njenih vrijednosti, oni prvi, reakcionari, teže povratku na prethodno stanje stvari. No on bi možda bio reakcionar danas: U vrijeme nastanka “Hobita” i “Gospodara prstenova”, između dva rata i tijekom drugog, bio je tek konzervativan.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mnogi su zbog vremena nastanka povlačili paralele između Mordora i nacističke Njemačke, no Tolkien je uvijek kategorički i argumentirano odbacivao da je “Gospodar” alegorija. Ali više nego očit je bio prezir Tolkiena spram fascinacije svog vremena tehnološkim napretkom i industrijom. On je kao dijete došao iz ruralne idile rodne Južne Afrike u urbaniziranu i industrijaliziranu viktorijansku Englesku, s njezinim smogom, smradom, pretrpanošću. London je Mordor: farma u Južnoj Africi je idilični Shire, iako ga mnogi tumače i kao tipičnu ruralnu englesku koja upravo u to vrijeme nestaje i smanjuje se, ustupajući mjesto gradovima i industriji.

Shire protiv Mordora

Shire je nešto poput Moreove Utopije, život je tamo gotovo samostanski, jedino što u Shireu ipak postoji privatna imovina, no ona nije naročito bitna niti donosi društveni ugled. Vlada je mala ili je nema, nema ni zagađivača, najbliža stvar industriji je seoski mlin, a naglasak života je na očuvanju prirode, tradicije, i bliskih obiteljskih veza. I na tome da se ne migrira na tuđi teritorij: Hobiti se drže svojih rupa, poput Ježurke Ježića. Znate, ono o domu, “prost je i skroman, ali je moj, tu sam slobodan i gazda svoj”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Marcel Holjevac: Zašto je zapadu poželjno da na Sentinelu “zadrže svoj način života” i otjeraju imigrante strelicama, ali ne i u Hrvatskoj?

Iz Tolkienovih je pisama vidljivo da je taj profesor s Oxforda bio predani katolik, iako otvoren prema drugim religijama. Onako usput, u pismu C.S. Lewisu jasno izražava stav da je brak stvar muškarca i žene, da je razvod pogrešan, i tako dalje. Težio je jednostavnom i čistom, kršćanskom načinu života, a njegov moralni kod je lako iščitati iz njegovih knjiga. U njima nema nikakve dvojbe oko dobra i zla. Zna se što je što. Zato su ga se moralni higijeničari i dohvatili, ustvrdivši kako Tolkienovo djelo rasističko zbog diskriminacije Orka.

Naime, pisac Andy Duncan izjavio je – zaozbiljno! – u intervjuu za magazin Wired da su Orci opisani kao zlokobna krvoločna bića “gora od ostalih” zbog čega to djelo ima “strašne posljedice na društvo.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Teško je zaobići ponavljane tvrdnje u Tolkienu da su neke rase jednostavno gore od drugih ili da su neki ljudi gori od drugih,” rekao je Duncan. “A to mi se čini, gledano dugoročno, da ako to previše prigrlite, da će to imati teške posljedice na vas i na društvo.” Duncan je autor knjige “Senator Bilbo”, koja prikazuje Bilba Bagginsa kao desničarskog hobitskog političara koji se protivi imigraciji Orka u mjesto Shire. Pitanje je vremena kad će njegove knjige biti – pa, ne zabranjene, jer “liberali” ne zabranjuju knjige, to su radili samo zločesti nacisti, već malo “sanitiziran”. Pa će možda Orci imati svijetlu kožu, a vilenjaci crnu. Ili tako nešto.

#OrcLivesMatter

No Duncan, pisac sci-fija za kojeg inače nikad ne biste čuli da se nije dohvatio pisca za kojeg su svi čuli, također uspoređuje Orke s današnjim “izbjeglicama” i kritizira Donalda Trumpa zbog situacije na meksičkoj granici: “Lakše je demonizirati oponente nego ih pokušati razumjeti, razumjeti kompleksne sile koje vode do toga da, na primjer, izbjegice danas pokušavaju prijeći južnu granicu (SAD) legalno ili ilegalno. Jednostavnije je sagraditi zid i nazvati ih šljamom.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Marcel Holjevac: Englezi ne žele dati azil Asii Bibi, jer su već dali azil onima koji žele njenu smrt

Naravno, tipovi iz #OrcLivesMatter nikad neće uložiti napore da bi razumjeli svoje sugrađane koji bi da Orci ostanu s one strane granice, niti će im pasti na pamet da su “kompleksne silnice” zapravo novac, Sorosev ili čiji god.

No zašto ova priča? Ovog će vikenda u Marakešu, kako znate, biti potpisan dokument koji će imati dalekosežne posljedice, a koji je kruna napora u uništavanju svega onog što je nekoć davalo ljudima sigurnost i osjećaj pripadanja, i što je moglo poslužiti kao baza za kolektivni otpor totalitarizmima i diktaturama, pri čemu ne treba zaboraviti da i demokratska društva mogu biti korumpirana i otići u totalitarizam, u kom nema diktatora ali postoje birokratske strukture koje strogo kontroliraju i usmjeravaju svaki aspekt života pojedinca.

Marakeš – od sprječavanja do poticanja imigracija

Tekst se nastavlja ispod oglasa

A neke stvari iz tog sporazuma su upravo zastrašujuć primjer takve kontrole. “Migracija je prioritet za sve nas ovdje”, rekao je povjerenik EU za migracije, unutarnje poslove i državljanstvo, Dimitris Avramopoulos, proljetos na 5. euro-afričkoj ministarskoj konferenciji o migracijama i razvoju u Marakešu. Konferencija je bila dio euro-afričkog ministarskog dijaloga o migraciji i razvoju također poznat kao Rabatski proces. Osnovan je 2006. godine kako bi ograničio migraciju iz Afrike u Europu, naročito preko Gibraltara iz Maroka u Španjolsku, što je tada bila glavna ruta.

Primijetite dvije stvari: Prva, tada nije bilo nikakvih spomena vrijednih ratova u regiji. Naročito u Maroku. Drugo, proces je uspostavljen da bi se ograničile migracije, ne poticale. Deklaracija iz Rabata iz 2006. ustanovila je da je svrha tog procesa bila “ponuditi … odgovor na temeljno pitanje kontrole migracijskih tokova … upravljanje migracijama između Afrike i Europe mora se provesti u kontekstu partnerstva za borbu protiv siromaštva i promicanje održivog razvoja i zajedničkog razvoja”.

Marcel Holjevac: Liberalnu ljevicu 21. stoljeća obilježava potpun prijezir spram logike i razuma

Drugim riječima, Europa bi financirala razvoj i mjere protiv siromaštva u Africi, kako bi Afrikanci prestali tražiti bolju budućnost u Europi. Temeljni dokument iz 2006. također se spominje kao kratki dodatak :

“… ovo partnerstvo također će se baviti migracijskim fenomenom sa svih gledišta koje države partnere smatraju relevantnima, kao što je bolje iskorištavanje potencijala legalne migracije i njezin blagotvorni učinak na razvoj zemalja podrijetla i zemalja domaćina”.

Nije trebalo dugo da kratki dodatak o legalnoj migraciji postane središnji dio. Druga euro-afrička ministarska konferencija o migraciji i razvoju u Parizu (2008.) odlučila je da “organizirana migracija radne snage predstavlja izvor kulturnog i društvenog obogaćivanja ljudskim i gospodarskim razmjenama koje generira“, te da bi dijalog trebao biti usredotočen na organiziranje legalne migracije, borbu protiv ilegalne migracije i fokusiranje na sinergije migracija i razvoja.

“legalna migracija … omogućuje da tržišta rada rade bolje u destinacijskim zemljama i doprinose razvoju zemalja podrijetla, putem doznaka i stjecanja profesionalnih vještina od strane migranata.”

“Promicanje mobilnosti”

Na Trećoj euro-afričkoj ministarskoj konferenciji o migraciji i razvoju u Dakaru (2011.), u završnom se dokumentu navodi da su migacije: “… prilika za gospodarski i društveni razvoj zemalja podrijetla i odredišta, kao i mogućnosti migranta u smislu ljudskog razvoja i stjecanja resursa i vještina … Partneri potvrđuju svoju želju za jačanjem i stvaranjem mogućnosti za legalnu migraciju … ”

Na četvrtoj euro-afričkoj ministarskoj konferenciji o migracijama i razvoju u Rimu 2014. godine dodan je četvrti “stup” , “promicanje međunarodne zaštite”.

Na Petoj i za sad posljednjoj euro-afričkoj ministarskoj konferenciji o migraciji i razvoju sudionici su išli dalje: “… partneri u Rabatu prepoznaju potrebu poticanja i jačanja putova za redovnu migraciju … i promicanja mobilnosti određenih kategorija putnika (osobito poslovnih ljudi, poslovnih žena, mladih stručnjaka ili istraživača) između europskih i sjevernih, zapadnih i srednjeafričkih zemalja “.

Marcel Holjevac: ‘Lažne vijesti’ i ‘govor mržnje’, ili ‘Vjerujete li nama ili svojim očima?’

Također su odlučili “Promicati redovnu migraciju i mobilnost, posebice mladih ljudi i žena, između Europe i Sjeverne, Zapadne i srednje Afrike, te unutar tih regija … ”

A sad Europski povjerenik za unutarnje poslove i migracije Dimitris Avramopoulos kaže, “Vrijeme je da se suočimo s istinom. Mi ne možemo niti ćemo ikad biti u stanju zaustaviti migracije.  Migracije su naša nova stvarnost… Na kraju dana, moramo biti spremni prihvatiti migracije, različitost, i mobilnost kao novu normu i kreirati svoje politike prema tome. Jedini način da osiguramo budućnost za svoje politike azila i migracija je da prvo kolektivno promijenimo svoj način razmišljanja”.

Pranje mozga građanima kao deklarirani cilj

Ovo “Kolektivno mijenjanje načina razmišljanja” je dio koji plaši, i podsjeća na najmračnija razdoblja komunizma i fašizma. Smrdi na pranje mozga i cenzuru, koju Marakeški sporazum uostalom izrijekom propisuje: Nije bitno je li neka vijest istinita, nego kakav “diskurs” ta vijest širi o migrantima! Marakeška obvezuje države potpisnice upravo na to, na kažnjavanje onih koji “šire negativan diskurs o migrantima”. Doduše to najviše rade “migranti” sami svojim postupcima, ali u deklaraciji se ne misli na to. To što Marakeška propisuje je fašizam, i to tako treba i zvati.

Vratimo se procesu. Dok on sad s legalne fokus prebacuje na ilegalnu migraciju i njeno legaliziranje, izvorni cilj zaustavljanja afričkih državljana migracije u Europu čini se da je izgubljen u cijelosti. Nitko ne postavlja pitanje kako će, ako je narativ o doktorima i inžinjerima točan, isisavanje kvalificirane radne snage iz Afrike, kao što su apostrofirani “poslovni ljudi i istraživači”, pomoći da se kontinent razvije? Uostalom, ne morate ići do Afrike: Hrvatska već plaća skupu cijenu politike “otvorenih vrata” i “jedinstvenog tržišta radne snage”, koje u uvjetima nejedinstvene ravzijenosti, u uvjetima kad je plaća liječnika u jednoj zemlji EU pet puta veća nego u drugoj, za onu siromašniju znači samo to da će ostati bez liječnika koje je skupo školovala novcem poreznih obveznika, i da će imati negativnu selekciju u gotovo svemu.

Marcel Holjevac: Kako je Pepeljuga postala moralno-politički nepodobna, psići u ophodnji fašisti, a lokomotiva Thomas imperijalist i rasist?

Na to je prvi upozorio, a tko drugi, nego Orban. Mađarska je vlada, kad je kao prva od sad već brojnih država koje su odbile ići u Marakeš, navela da je marakeška deklaracija “potpuno u nesuglasju s Rabatskim procesom koji je započeo prije deset godina, čiji je izvorni cilj bio upravo za korištenje europskih sredstava za ostvarivanje razvojnih projekata u Africi u interesu smanjenja emigracije.”

“Temeljem mandata koji je mađarska vlada primila od biračkog tijela, njezina je eksplicitna dužnost da u svakoj prilici iznesu svoje protuimigracijsko stajalište”, dodaje se.

Pita li tko birače?

Mađarska “populistička” vlada je bila prva koja je postavila pitanje podržava li biračko tijelo deklaraciju. Druge su europske vlade, naročito naša, smatrale da je irelevantno pitati svoje birače o njihovom mišljenju o afričkim migracijama u Europu. U međuvremenu, Europljani su možda primijetili da, iako su političari deset godina govorili o borbi protiv ilegalnih imigranata, njihov broj raste. Prema Svjetskom izvješću o migraciji 2018. – koju je objavila Međunarodna organizacija za migracije (IOM): “Od 1990. godine broj afričkih migranata koji žive izvan regije više je nego udvostručen.”

No to nije omelo povjerenika Avramopoulosa da kaže da je nedavna europsko-afrička konferencija bila “izvrsna” te ponovio iste stare fraze koje ponavlja 12 godina. I koje, naravno, nisu zaustavile ništa i nikog. A opet, Avramopoulos danas više niti ne smatra da je njegov posao zaustavljanja imigracije iz Afrike, pa navodi sve ono što smo gore već citirali.

Dakle, izvorni cilj zaustavljanja migracije u Europu je zaboravljen u cijelosti, i sad se promovira dijametralno suprotan, promoviranja migracija. A usto imamo propagandu i pranje mozga o tome kako su migranti potrebiti i dobri, a oni koji ih se boje zli. Vratimo se paraleli s Orcima, i konzervativnom i zaostalom Tolkienu. Internet je pun duhovitih memeova na tu temu, a jedan od popularnijih prikazuje Gandalfa kako kralju Rohana govori, “Gospodaru, Orci su pred vratima.” “Ne budi rasist, pusti ih unutra!”, kaže kralj.

Guranje propagande niz grlo

Drugi pak parodiraju patetičnu medijsku propagandu, goru od sovjetskog agitpropa, na koju Deklaracija isto obvezuje potpisnike. Poput “članka” iz “Daily Gondora” naslovljenog, “Vilenjački nacionalizam: Kuga koje se ne možemo riješiti”, koji kaže, “Vilenjačka kraljevstva su stoljećima patila od nedostatka različitosti. Hoće li se to sad konačno promijeniti na bolje?”

Ili onog koji kaže, “Trebamo referendum kojim ćemo smijeniti kralja Aragorna koji brine samo o ljudima i vilenjacima, a ne i o Orcima”, i naravno poziva da se taj referendum održi čim bude dovoljno Orka. Ne treba zaboraviti, promjena demografije se provodi i u cilju osiguranja dovoljnog broja birača za određene politike koje idu protiv domicilnog stanovništva Europe!

Marcel Holjevac: Predsjednica je prva koja se usudila reći – siromašna Hrvatska školuje liječnike i inženjere za bogatu Irsku

Uglavnom, probajte bilo koji novinski naslov koji vidite o “migrantima” i “rasistima” primijeniti na logičan svijet Tolkienovog međuzemlja pa, ako vam do sad nešto nije bilo jasno, bit će. Da, nisu svi ljudi isti, i ne, nisu ni svi narodi isti. Da jesu, svi bi bili jednako uspješni i bogati. Uvijek su postojali osvajači i osvojeni, divlji i pitomi, zemljoradnički i ratnički narodi. Danas je zabranjeno praktički i razmišljati o tome.

Danas se ide na to da se nacionalne države učine besmislenim i bespredmetnim, jer ako u svima živi ista multikulti mješavina ljudi, u svima posluju isti multinacionalni dućani i nude istu robu, sve su dio istog globalnog tržišta i ne carine međusobno robu niti priječe prolaz radne snage, koja je onda uopće svrha nacionalnih država i granica? Nema je! Kad komunistima nije uspjelo ukinuti privatnu imovinu, sad se kreće s druge strane – ukidanjem prvo zajedničke imovine u korist ljudi iz trećeg svijeta. S njima moramo podijeliti ono što su nam preci ostavili, jer njima njihovi nisu ostavili ništa. Time se ostvaruje stari kultur-marksistički ideal “zemlje bez granica”.

Zemlja bez granica nije zemlja uopće

No zemlja bez granica nije zemlja uopće, kako to Trump voli reći. Nacionalna demokracija je najčešći oblik demokracije u današnjem svijetu. U demokratskoj naciji, samoodređenje uključuje određivanje tko jest a tko ne dio naroda. Ako vjerujemo u ideje prosvjetiteljstva, onda moramo vjerovati u samoodređujuće, demokratske nacije. To znači da moramo vjerovati u kontrolu useljavanja. Ako imamo zakone i ne provodimo ih, mijenjamo demokraciju za oligarhiju.

Ilegalne imigracije su vid kršenja vladavine prava. One stvaraju subkulture i cijele gradske četvrti u kojima obitelji i zajednice žive u paralelnim društvima. To pak vodi u nesigurnost i kaos, geta i represiju – a je li to i stvarni cilj onih koji promoviraju migracije? Iz gornjeg primjera smo vidjeli da su često stvarni ciljevi tih politika posve različiti od izvorno deklariranih, dapače suprotni. Jer, da su u Međuzemlju imali “Marakešku”, ne samo da bi morali pustiti Orke u Gondor, nego bi morali, kako deklaracija propisuje, uvažiti njihove kulturne običaje, recimo taj da se hrane ljudskim mesom. To se može opravdati time da su jadni i gladni Orci na to bili prisiljeni u stoljećima pod opresijom bogatih vilenjaka.

A ako i dalje mislite da je nekom stalo do migranata i izbjeglica zbog empatije, prisjetite se da je jedan od najglasnijih zagovornika ljevičarskih politika otvorenih vrata za imigrante u Hrvatskoj Amsterdamska koalicija, u kojoj je i IDS, čiji čelnici, poput Jakovčića, 1991. nisu nisu htjeli primati u Istru izbjeglice i prognanike iz BiH, govoreći opravdavajući se da će izbjeglice i prognanici – promijeniti nacionalnu strukturu stanovništva u Istri. Što se u međuvremenu promijenilo, osim što ovi danas nisu izbjeglice i ne bježe od rata? I nisu Hrvati ni katolici?

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.