Marcel Holjevac: Liberalnu ljevicu 21. stoljeća obilježava potpun prijezir spram logike i razuma

Foto: Narod.hr

Jeste li se, možda, zapitali kako to da je “karavan” sastavljen od tisuća i tisuća anti-Trump raspoloženih latinoamerikanaca koji traže azil u SAD, i koje na granici oduševljeno dočekuju američki ljevičari, krenuo iz zemalja čije su vlade inficirane komunistima, ili su čak cijele zemlje otvoreno komunističke, prema zemlji kojom vlada “rasist i diktator” Trump, “ekstremni desničar”?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nije baš logično da oni napuštaju zemlje s pretežno lijevim vladama, i sele u SAD gdje je na vlasti “fašistički diktator”, zar ne? I još navaljuju na barikade na granici kako bi ušli!

Još je manje logično da američki ljevičari traže da se te ljude pusti u SAD: zar im ne bi trebali poručiti, “Ovdje je na vlasti Trump, rasist koji mrzi Meksikance i crnce, ovdje je pakao na zemlji, vratite se u svoje zemlje?” Jer ako je njihov narativ o Trumpu imalo istinit, onda taj potez latinoamerikanaca ima smisla kao i kad bi Židovi ’39. navaljivali na granice Hitlerovog Reicha tražeći da ih se pusti unutra.

Svi su rekli da će pobjeći od Trumpa, nitko nije

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Istovremeno, iako su se prebogate američke filmske zvijezde i milijarderi iz silicijske doline – redom izraziti ljevičari – pred dvije godine klele svime što imaju da će emigrirati na Jupiter (Cher) ili u Kanadu (bar dvadeset njih s holivudske A-liste, uključujući Madonnu, Barbru Streisand, Snoop Doga… ) u slučaju pobjede “rasističkog klauna”, to se nije dogodilo. Umjesto karavana američkih liberala koji pješice – ili bar u svojim Aston Martinima i Ferrarijima – bježe iz zemlje kojom vlada nemilosrdni i bešćutni diktator Trump prema socijalističkim utočištima poput Noriegine Nicarague, Castrove Kube ili Madurove Venezuele, gledamo “karavan” u kom ljudi iz tih zemalja bježe Trumpu u zagrljaj.
Stariji će se sjetiti da to i nije čudno, da su radnici iz socijalističkih rajeva u kojima se slabo radilo za još slabiju plaću uvijek rado išli u kapitalizam gdje ih se okrutno izrabljivalo za velike novce. Kako je Hrvatska i dalje polusocijalistička ekonomija, to rade i danas.

No to je samo jedan detalj. Nemoguće je ne primijetiti ogromnu količinu nelogičnosti i otovrenih proturječja kod onog što današnja “liberalna” ljevica propovijeda kao svoj moralni nauk, pa ipak, izgleda da ljudi ipak radije pristaju da ih se pravi budalama nego da ih se optuži za nekakav fašizam ili rasizam koji bi ih u današnjem vrlom novom svijetu instant-vrijednosti i trash-morala diskvalificirao i isključio iz uključivog društva koje promovira ljevica.

Brak i obitelj su zaostale patrijarhalne institucije, osim kad ih homoseksualci žele za sebe

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Femomen Karavana je lako objasniti, on je, očito, dobro tempiran pred američke “mid term” izbore kako bi naštetio Trumpu. Naravno, Trump je pročitao namjeru i riješio problem, na svoj način. No neke druge politike lijevih liberala su teže objašnjive, bar na prvi pogled. Teško je pronaći u njima bilo kakvu unutarnju logiku.

Recimo, politika prema braku i obitelji. Za lijeve liberale je obitelj oduvijek bila jedna patrijarhalna društvena institucija koju je vrijeme pregazilo, odgoj djece unutar obitelji je za njih samo mogućnost da djeca budu “moralno-politički” pogrešno odgojena, u duhu vjere i tradicije. Odgoj djece treba, smatraju, u cijelosti prepustiti društvu – dok istovremeno to isto “društvo” krive za sva zla na svijetu (pojedinac je dobar, ali društvo je loše, kaže katekizam kulturnog marksizma, iako društvo čine ti isti pojedinci). Jedina je svrha obitelji očuvanje supremacije muškarca-opresora, patrijarhata, nad nedužnim ženama i djecom. Najradije bi je dekretom ukinuli, kao njihovi ideološki djedovi ruski komunisti koji su upravo to uradili kad je Lenjin došao na vlast. Obitelj čovjeku oduzima slobodu, po njima.

Ali sve je to važilo samo dok homoseksualci nisu poželjeli biti dio tog sustava opresije iz kojeg su bili nepravedno isključeni. Dakle, obitelj je jedna zastarjela i patrijarhalna institucija, sve dok gay-osobe ne požele zasnovati obitelj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rod je socijalni konstrukt, osim kad ne odgovara spolu, tada je stvaran

Pa se tako sad govori o pravu svakoga na brak, iako na milijun mjesta možete provjeriti što ljevica stvarno misli o braku, od komunističkog manifesta gdje se otvoreno kaže da je “buržoaska institucija braka” vid prostitucije koji treba ukinuti do manifesta “Gay liberation fronta” iz 1971., kad su homoseksualci počeli mijenjati radničku klasu kao “žrtve opresije” u čije se ime postupa, ili do Mashe Gessen koja/koji otvoreno kaže kako je prava svrha istospolnih brakova uništiti brak kao instituciju.

Kako živimo u nihilističkom društvu u kom nikoga nije briga ni za što i ni za koga, osim možda kitova na televiziji i pandi u Kini, većinu ljudi ni za to nije briga, no možda bi nas trebalo biti.

Novija stvar od već malo zastarjelih gay prava je “rod”. Rod je po njima, kao i rasa, “socijalni konstrukt” – osim u slučaju kad “rod” ne odgovara biološkom spolu. Nadrealno zvuči vijest od prije nekoliko dana, da su lijevi liberali u SAD pisali Trumpu žaleći se na njegovu odluku da se u buduće spol osobe u SAD određuje prema tome kojeg je ona stvarno spola, a ne prema tome kako se tog jutra osjeća. Oni tvrde je takvo određivanje spola, prema kromosomima, “neznanstveno”. To čak nije niti izvrtanje činjenica, to je sprdanje sa znanošću i zdravom pameću.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vratimo se rodu. Radikalne feministice su ustvrdile kako je rod “društveni konstrukt”: to nije posve pogrešno, jer u fizičkoj stvarnosti rod ne postoji, on je u osnovi umišljaj. No ljevičari tvrde kako vaš mozak nimalo nije određen time kojeg ste spola, i kako su razlike među spolovima svedene isključivo na vanjska spolna obilježja – iako će vam svaki ozbiljan doktor, ili doktorica, objasniti kako su najveće razlike među spolovima, nakon genitalija, upravo u mozgu i načinu na koji on funkcionira.

Da je to besmislica je jasno svakom tko malo promatra oko sebe, pa i provjeri tko pretežno studira strojarstvo, elektrotehniku, brodogradnju, rudarsko-naftni, a tko ide na “rodne studije” (odatle i dobar dio tzv. “wage gapa!”) ili bilo što što uključuje brigu o drugima, uključujući i medicinu.

Kako to pomiriti s “queer teorijom” koja kaže da možete imati “transseksualni identitet”, odnosno osjećati se drugog spola od onog kojeg ste biološki, ako vaš mozak ne zna kojeg ste spola, odnosno ne postoji spol zapisan u vašem mozgu?  Oko toga postoji i šizma među radikalnim feministicama.

Rasa nije važna, osim ako ste bijelac: Tada ste opresor

Isto tako, niti rasa ne postoji, i ona je “socijalni konstrukt”. Ali samo ako niste bijeli! šezdeset tisuća godina su se rase razvijale praktički posve izolirano jedne od drugih, prilagođavale se okolišu, napredovale različitom dinamikom u različitim područjima, ali zapravo sve te razlike su produkt našeg umišljaja. Liberali se zgražaju kad netko dovodi u pitanje teoriju evolucije, ali prema njima evolucija ljudske vrste se dogodila samo od vrata prema dolje.

Naravno, neovisno o rasi, svi smo mi ljudi, na kraju krajeva – osim kad ljevičari kritiziraju bijele ljude koji su “privilegirani”, što nije plod njihovih kompetencija kao produkta povijesnog razvoja nego svemirske nepravde za koju nema nekog plauzibilnog objašnjenja. “Bijelo” je za liberale nešto loše, i sve druge rase i nacije mogu i trebaju biti ponosne na to što jesu, no bijelci se trebaju sramiti. Ako su povijesno u nečem bili uspješniji od drugih, to je zato jer su privilegirani, a ne obratno.

Istovremeno, korporacije poput Googlea zapošljavaju najviše oko 2% Afroamerikanaca, uglavnom u kantini i na sličnim mjestima, i preko 20% Azijata – pretežno američkih Kineza, a Palo Alto, gradić u Kaliforniji u kom su sjedišta Tesle, facebooka (u povezanom Menlo parku), HP-a i bezbroj drugih high-tech kompanija, ima tek nešto preko 1 posto crnih stanovnika i 27 posto Azijata. High tech korporacije u Kaliforniji, čiji su vlasnici i šefovi neki od na “rasizam” najosjetljivijih ljudi na planeti, zapošljavaju jedno 10 puta manje crnih ljudi nego što ih ima u općoj populaciji SAD-a i višestruko više Azijata od njihovog udjela u populaciji. S druge strane, u NBA ligi, atletici, boksu, i hip-hopu je obrnuto.

Jesu li šefovi Googlea i Facebooka zapravo prikriveni rasisti, ili njihova čitava “rasna teorija” ne pije vodu suočena sa stvarnošću? Lijevi liberali vole pričati o “bijelim privilegijama”, no čini se da su se njihovi idoli, od pokojnog Jobsa do Zuckerberga, i te kako potrudili podržati taj mit. Zapošljavanjem isključivo prema kompetencijama ili latentnim rasizmom?

Feministice brane prava žena, osim kad ta prava ugrožava islam

Svejedno, vi morate živjeti svoj život kajući se za pretpostavljene grijehe nekih drugih bijelih ljudi iako su vaši preci zapravo bili kmetovi i seljaci i život im nije bio ništa lakši, a vjerojatno i teži, od onih koji su povijesne žrtve rasizma. I to iako su neke tradicionalno bijele zemlje poput Švedske rasno najtolerantnije na svijetu, do točke doslovce samoubojstva, dok su neke crnačke otvoreno rasističke i promoviraju politiku protjerivanja i ubijanja bijelih ljudi čisto zato jer su krive boje kože. I, naravno, jer su ti bijeli farmeri rasisti.

No to nije kraj kontradikcijama. Feministice, recimo, uvijek brane prava žena, zar ne? Osim kad tzv. “imigranti” siluju žene. Ali isključivo ako su muslimani. Zapravo, feministice su najviše učinile na zataškavanju vjerski i nacionalno motiviranih silovanja – a to je oblik specijalnog rata! – u zemljama poput Nizozemske i Belgije, jer upozoravanje na takve slučajeve je rasizam. Kao što je švedski lijevi tisak rasisticom proglasio ženu koja je organizirala prosvjed protiv policije kad su četvorica silovatelja žene koja je invalid u kolicima pušteni na slobodu i preseljeni u drugi centar za azilante, jer se ona “nije dovoljno branila” (a završila je na psihijatriji)!

One isto tako kritiziraju muškarce zbog “opresije” nad ženama, naročito one na zapadu gdje žene, općenito, ionako nitko ne tjera ni na što već odavno, ali podržavaju pravo muslimana da svojim ženama nametnu obvezu nošenja burke. Ili burkinija.

Smatraju rasističkim i šovinističkim kad mi želimo da oni koji dolaze živjeti u tradicionalno kršćanske zemlje zapada poštuju neki minimum naše kulture i načina života, jer oni imaju pravo živjeti svojim načinom života i svatko kom se to ne sviđa mora biti kažnjen zbog rasizma. Zabranu burki i burkinija na plažama smatraju apsolutno neprihvatljivom.

Istovremeno, nitko ne dovodi u pitanje to da u zemljama Bliskog istoka zapadna turistkinja može biti kažnjena zbog odijevanja koje nije primjereno tamošnjem “načinu života”, kamoli da bi tamo zapadne žene mogle nositi minice ili tako nešto. Liberali nemaju ništa protiv toga – pa, zaboga, moramo poštivati njihovu kulturu kad smo u njihovoj zemlji, zar ne!

Zašto se isti zahtjev ne postavlja recipročno, i nije li to zapravo ponižavanje drugih kultura slanjem poruke da smo mi, eto, bolji i tolerantniji od njih?

Liberali podržavaju slobodu govora, osim ako se ne slažete s njima

I, spomenimo na kraju – iako bi se primjera našlo još bezbroj – da liberalna ljevica vjeruje u slobodu govora, osim kad se ne slažete s njima. A vjeruje i u demokraciju, osim ako ne glasate različito od njih. Zapravo, ako ste bijeli hetero (po novom “cis”) muškarac, vi ne biste uopće trebali imati pravo govoriti igdje, išta, o ičem. Jer liberali su uvijek bili za ravnopravnost. A vi ste razlog što nismo svi ravnopravni, pa zato ne smijete biti ravnopravni, jer ako ste ravnopravni, onda ste zapravo ravnopravniji.

Da, zvuči bemisleno, ali je vrlo smisleno ako se malo ufurate u ljevičarski film u kom nije bitno jeste li u pravu i imate li kakve argumente za ono što tvrdite, dokaze, bilo što, nego je najveća “žrtva nepravednog društva” uvijek u pravu. Pa i kad je očito u krivu. Radi ravnopravnosti, moramo biti neravnopravni.

Sjetite se samo scena nakon izbora Donalda Trumpa, da se vratimo tome. Liberalna ljevica je rekla da je Trump opasan za demokraciju, pa zato demokratski izabranog Predsjednika treba smijeniti nedemokratskim sredstvima poput uličnih nereda, lažnih optužbi za rusko hakiranje izbornih strojeva (koji nisu ni spojeni na mrežu, kamoli internet!), ili za to da je prikriveni ruski špijun. Jer demokracija je tu za sve, a to ne mogu biti oni koji glasaju za Trumpa, jer oni nisu za sve nego za neke. Zato neki imaju pravo ići okolo i nasilno uvjeravati Trumpove pristaše da se odreknu nasilja.

Makartizam je užasna politika, osim ako ga mi ne provodimo

Da stvar bude paradoksalnija, masovna antiruska histerija na ljevici koja rezultira progonom svih desno orijentiranih političara i građanskih aktivista i optužnivanjem istih za “veze s Rusijom” i za to da su “Putinovi špijuni” je zapravo doslovna kopija Makartizma iz pedesetih godina ovog stoljeća, kad se ljude (nerijetko lažno) optuživalo da su izdajice i Staljinovi špijuni. Ta politika je odmah naišla na osudu ljevice, a i danas se smatra općenito pogrešnom

I, da, spomenimo još samo da je u ljevičarskom svijetu moral subjektivan, svatko može imati svoj privatni, osim kad oni propišu što je moralno a što ne. Kako su ljevičari vrlo intelektualni i racionalni, i naravno ateisti, tako za njih ne postoji moralni apsolut, pa sve moralne postulate odbacuju ako se ne slažu s njihovim vjerovanjima. Ali kako možete dati moralni sud, ili bilo kakav sud o bilo čemu, ako je taj sud neobvezujući za ikog osim za vas, ako iz toga ne proizlazi “apsolutni” zaključak? “Ah, to je samo vaš privatni moralni sud, kojem nema mjesta u modernom društvu”, zaključit će. Istovremeno, moralizirat će do besvjesti upotrijebite li proskribiranu riječ – koju su zabranili svima! – ili iznesete bilo kakvu tezu koja ima znanstveno uporište, ali ne i uporište u njihovom katekizmu.

Nema apsolutnih istina, osim onih koje mi propagiramo

Lijevi liberali, naime, vole ismijavati vjerske dogme (osim islamskih, jer su oni visoko rangirani na listi žrtava opresije) ali zahtijevaju krivično gonjenje svih koji ismijavaju ili dovode u pitanje njihove “istine” o rodu, spolu, seksualnosti. Ili čak one o ljudski izazvanim klimatskim promjenama. Oni slave različitost, ali samo ako je to različitost u nečem površnom i nebitnom, stvarnu različitost zatiru – i loše je razmišljati drukčije od njih, jer to nije različitost koju podržavaju i dozvoljavaju. A i koja je svrha različitosti ako smo ionako svi isti i sve je isto i ne postoje razlike između rasa, spolova, kultura, vjera?

Recimo, bijeli hetero muškarac koji bi rekao da je glasao za Trumpa jer je kao i on – bijel, muškarac, i hetero, će se odmah naći pod etiketom “rasista” i “šovinista”, uskogrudnog i sebičnog, ženomrsca i homofoba.

S druge strane, žene koje nisu glasale za Hillary ili su otvoreno promovirale Trumpa su često bile napadane, u kampusima čak i fizički, kao “izdajice”, a reporterke CNN-a se nisu libile pitati “pa vi ste žena, zašto onda ne glasate za ženu?”. Oni vole govoriti o ljubavi, ali s mržnjom i agresijom spram onih koji nisu od “ja.ne.mrzim” ekipe.

No unatoč svoj nekonzistentnosti, ljevica ide dalje, njihova misao je progresivna, pa nije niti bitno ima li u toj misli ikakve logike. Razum je, očito, stvar koju smo napustili negdje tamo u 19. stoljeću, najkasnije 20., kao zaostalu i neznanstvenu.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.