Lovro Kuščević je u vladu Tihomira Oreškovića ušao kao potpuni anonimus: Ankete su pokazale da je od svih ministara on najmanje poznat široj javnosti, većina anketiranih nije nikad čula za njega i nije imala pojma tko je on. Nije ni čudo, bio je tek načelnik općine Nerežišće, a dogurao je do ministra. Usto, on je od lani politički tajnik HDZ-a, funkcija na koju je promaknut po smjeni Stiera i Kovača, što ga, unatoč relativnoj mladosti, čini, uz Jandrokovića, jednim od najmoćnijih ljudi u HDZ-u. A po imovinskoj kartici, i najbogatiji naš političar, iako, čini se, u privatnom poslu kojim se bavio do ulaska u politiku nije bio pretjerano uspješan (prodao je firmu kad je postao načelnik općine).
To što 11 godina nije upisao svoju vilu na Braču, koju renta turistima za nekih 16.000 kuna tjedno u punoj sezoni i nije samo po sebi neki problem. Istina, ministar je povrijedio Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, članke 69 i 89 po kojima upis mora obaviti u roku od 90 dana, pa će biti prekršajno kažnjen.
Ne, problem je njegovo “opravdanje” toga: On je na upit novinara zašto tu administrativnu formalnost nije obavio rekao kako ima tako puno nekretnina da nije moguće sve to pratiti, nacerivši se tako u lice sirotinji. Očito, skroman je koliko je i pošten! Osim što je to laž, to je nevjerojatna drskost i bezobrazluk. Kuščević je tom izjavom zaslužio osvojio titulu najbahatijeg ministra u Hrvatskoj, u vrlo, vrlo jakoj konkurenciji. Nisam pobornik neke velike socijalne osjetljivosti, ali nekih osnovnih pravila ponašanja bi se ipak trebalo držati! Da postoji neki Oskar za smijanje u lice sirotinji, trebao ga je dobiti.
Više ne živi u “štali”
A dodatna potvrda toga je stigla dan kasnije, kad je otkriveno da je u zoni koja nije građevinska podigao “štalu”, iako nije imao stoku, potom potpisao izmjene Prostornog plana po kojima štale mogu potezom pera postati kuće. Tako da sad više ne živi u štali, iako su mu izgleda neki običaji ostali iz tog vremena. Kuščević je tako zaobišao nekoliko zakona, a onda ustvrdio da mu nije nimalo neugodno zbog svega, i da nije on kriv što je općinsko vijeće, dok mu je bio na čelu, izglasalo zakon koji zapravo jedino njemu ide u prilog. To da mu nije nimalo neugodno je pritom vjerojatno jedina istina koju je izrekao u cijelom slučaju.
Naime, da je Kuščević osoba bez obraza, kože debele poput džona cipele, dokazao je više puta. On nije samo najbogatiji ministar u Plenkovićevoj vladi, nego i onaj koji najotvorenije prezire sirotinju, ali i vješt manipulator. Ispočetka je malo kome bilo jasno zašto ga je Plenković ostavio na mjestu ministra, a onda je referendum razotkrio: Lovro je poslušni vojnik partije. Tamo gdje bi druge bilo sram nešto reći ili uraditi, on prljavi posao odrađuje s ciničnim osmjehom na rubu usana. Obdaren je darom za nevjerojatno drsko laganje ljudima u oči, a to je kvaliteta koja se u Plenkovićevoj vladi i te kako traži.
Slučaj krivolova
Tu kvalitetu je dokazao u bezbroj prilika, pa spomenimo neke. Nakon što su na portalu „Morski.hr“ objavljene njegove fotografije na kojima pozira na brodici s dva igluna, ribiči su primijetili da su igluni daleko premali da bi ih se smjelo loviti: Minimalna je dozvoljena duljina 120 cm, a dva Kuščevićeva zajedno nisu imala toliko. Primijetili su i kako je ministar zabacio štapove – jasno vidljive na fotografiji – uz neposrednu blizinu uzgajališta, a sportski i rekreacijski ribolov na moru je zabranjen 200 metara od uzgajališta riba, ili 100 metara od uzgajališta školjkaša. Kuščević bi za to trebao biti kažnjen s do 200.000 kuna!
Na to je Kuščević hladno slagao kako nije on ulovio te ribe nego ih je kupio. S kočarice. Pa odnio na svoju brodicu, valjda, da se slika s njima i štapom za pecanje. Na što su mu opet ribiči uzvratili da igluna nije moguće uloviti u koču, jednog slučajno možda i da, ali da dva uskoče u mrežu to je, kažu, nemoguće. I da priča gluposti, jer su sve dozvole za izlov igluna javne, a tamo gdje se on slikao nije bilo nikog s dozvolom i nikakve kočarice.
No, Kuščević se tu ponovo uvrijedio i inzistirao da je on kupio tu ribu s kočarice koja takvu ribu ne može uloviti ni slučajno, potom je odnio na svoj ili prijateljev brodić, i slikao se s njima ispred ribičkih štapova s kojima se igluni love. A kad su ga novinari pritisnuli rekavši mu da kako ga nije sram tako drsko lagati rekao je da se slikao i s lavovima i slonovima i nosorozima koje nije on ulovio! Nije rekao tko jest: Nadan Vidošević, valjda? Nije rekao ni piše li na slikama s koje je strane on a s koje slon ili nosorog, jer ih je po debljini kože teško razlikovati.
Kako je Kuščević minirao referendum
Ali najviše je Kuščević briljirao kad je po naputku vrha partije minirao referendum o izmjeni izbornog sustava. Teško je i nabrojati čime se sve pritom služio, no meni je najzanimljivija priča koju je pustio u javnost da su za referendum potpisivala i djeca, bebe, i mrtvi, i oni koji uopće nisu građani RH! To je izazvalo val zgražanja javnosti, okrenulo dobar dio njih protiv referendumske inicijative, i omogućilo mu da poništi tridesetak tisuća regularnih potpisa “jer su nečitki” a da se pritom, iako je svima bilo jasno da se radi o muljaži, nitko ne buni previše.
Naprotiv, u dijelu medija se tražilo sankcioniranje organizatora referenduma, inicijative Narod odlučuje. “Hoće li netko ići u zatvor zbog krivotvorenja potpisa za referendume?”, postavio je pitanje notorni Index.
A što je istina? Istina je da je među preko 400.000 potpisa bilo tek stotinjak takvih. Istina je da je takvih potpisa bilo kod svake referendumske incijative, jer ih je nemoguće izbjeći. Istina je da volonteri koji prikupljaju potpise po zakonu nemaju pravo nikog legitimirati niti ga tražiti osobne dokumente – to pravo u Hrvatskoj ima samo policija! Jasno da je među stotinama tisuća onih koji su potpisali bilo i pametnjakovića koji su potpisali sebe na jednom mjestu, pa babu na drugom, pa dijete na trećem. Jasno je isto tako da volonteri nemaju apsolutno nikakvu mogućnost provjeriti, kad se netko potpisuje na Trgu bana Jelačića, je li se taj isti netko malo prije potpisao na Cvjetnom trgu.
Ne, manipuliralo se nije potpisivanjem, tome provjera potpisa i služi da bi se ustvrdilo ima li takvih potpisa i koliko. Manipulirao je Kuščević javnim mišljenjem, drsko i besramno, sa smješkom na ustima! I to uspješno, na žalost. Usto, optuživao je inicijativu da je skupljala potpise i nakon roka (bez dokaza, pa valjda bi netko vidio štand na kom se prikupljaju potpisi iza roka!), de facto podržao gradonačelnike poput Obersnela koji su minirali inicijativu zabranom prikupljanja potpisa i time ometanjem ustavnih prava građana, zaboravivši koliko je njemu trebalo da to prebroji (i APIS-u!) i to da mu je putem nestalo par kutija s potpsima, a na kraju – rekao da je preko 30.000 potpisa “nečitko” ali da svatko smije provjeriti samo SVOJ potpis od tih kojima je potpis poništen!
Narod mu je nepismen
Pa kako ministar zna čiji je to potpis ako je nečitak? Jasno, u svijetu je praksa da se potpisi priznaju ako je jasno iskazana volja potpisnika, no Kuščević je očito upravo zbog svoje nevjerojatne sposobnosti posve besramnog laganja ljudima u oči, i to bez da trepne, postavljen tamo gdje je postavljen.
Štoviše, čovjek koji je masu puta ulovljen u laži i muljaži se smrtno uvrijedio kad su neki htjeli nadzirati njegovo prebrojavanje potpisa za referendum. To je, rekao je, stvarno grozno da građani nemaju povjerenja u njega poštenjačinu i izrazito vjerodostojnu HDZ-ovu vlast!
O ulizičkom i ljigavom karakteru bivšeg načelnika općine Nerežišće koji je, ni kriv ni dužan, postao ministar Uprave i politički tajnik HDZ-a, možda najbolje govori epizoda s lanjskog Sabora HDZ-a, kad su novinari primijetili da je Stier – jedan od ljudi koji su uklonjeni da bi se napravilo mjesta za “kvalitetne” poput njega i Jandrokovića – dočekan najvećim aplauzom. Kuščević je smjesta ustao u obranu vođe:
“Imali smo jučer na Predsjedništvu analizu svih govora, aplauza i negodovanja na Saboru HDZ-a i jasno je bilo da su svi govori članova Predsjedništva, naročito predsjednika Plenkovića, naišli na sveopće odobravanje svih članova”. Na pitanje kako to zna, tko je analizirao aplauze, rekao je: “Tu su analizu radile službe unutar stranke“, insinuiravši time da unutar HDZ-a postoji neka partijska tajna policija, nešto poput UDBE, koja mjeri tko i koliko dugo plješće vođi, što je brojne podsjetilo na staljinizam.
I da stvar bude gora, nedugo prije nego što je to izvalio je rekao kako je HDZ stvorio demokraciju!
A uz sve to, tragedija Hrvatske se očituje u tome što Kuščeviću mediji ni sad ne zamjeraju što se obogatio muljajući s prostornim planovima, sagradio kuću gdje obični smrtnici ne mogu (jer ne kontroliraju vijećnike koji donose propise i planove), što je evidentno lagao i kod ribičije i kod referenduma i kod masu toga drugoga, ne. To je, onako, kolateralna šteta. Mediji mu zapravo, oni lijevi i mainstream, najviše zamjeraju hrvatski grb s bijelim prvim poljem u apartmanu!
Tko je Lovro Kuščević – političar koji je do jučer pozdravljao s ‘hvaljen Isus’?
(VIDEO) Kuščević u Otvorenom: HDZ je stvorio demokraciju, Troskot: Ovo je totalitarizam
Očito je njima bitnije tko je “ustaša” a tko “partizan”, i to ne stvarno nego temeljem marginalnih vanjskih pokazatelja tipa ovakvog ili onakvog grba (povijesno su se koristila oba, i prije i nakon ustaša pa i u socijalizmu!) nego tko laže, krade, vara, mulja. Zato su u vrhu stranaka – i ne samo HDZ-a – ljudi poput Kuščevića i Jandrokovića, ljudi bez moralnih skrupula, ljudi koji su u politici zbog moći i/ili novca. Ulizice, beskičmenjaci, i pokorni sljedbenici vođe i njegove politike, koja god bila. Ako takvi ljudi i imaju svoja uvjerenja, ne mare puno za njih.
Kuščević je zapravo slika i prilika onog u što se HDZ pretvorio. Nekoć stranka naroda, onih koje su socijalističke kulturnjačke elite odbacile kao “bezvrijedne”, ali i intelektualaca i nacionalista, boraca za nacionalno oslobođenje i emancipaciju, danas je HDZ prije svega stranka bahatih i bogatih pripadnika elita, bar što se vrha stranke tiče. Od onih stasalih u Bruxellesu poput Plenkovića do bahatih skorosteča. A Kuščević je njihov tipični predstavnik.
I onda se stranka kojom drmaju Kuščevići i Jandrokovići čudi kad izgubi izbore, i krivce traži u “izdajicama” u lokalnim organizacijama i izmišlja “crne labudove”. Briljantno.
