“Ljudi koji potpisuju ne odlučuju ništa, ljudi koji broje potpise odlučuju o svemu”, cinično nam poručuje Josif Visarionovič Kuščević. Radi se, naravno, o parafrazi poznate Staljinove izreke o nevažnosti onih koji glasaju spram onih koji broje glasove. “Ljudima je bitno da su izbori održani”, argumentirao je tada Staljin.
HDZ-u danas “demokrati”, “liberali” i ljevičari aplaudiraju: sretni su jer je netko smjestio Brkiću kojeg ne vole, sretni su jer nema referenduma kojeg ne žele. Danas-sutra, kad oni požele kakav referendum, pa ih se spriječi istim metodama, hoće li i dalje biti principijelni? Kad “Nacional” smjesti neku priču o njihovom kandidatu i pokrene kampanju blaćenja temeljem insinuacija i dokumenata koji su umjesto u DORH-u završili kod njih, hoće li to podržati? Hoće li opet aplaudirati Plenkoviću ako ovaj zabrani promatrače na općim izborima, kao što je zabranio promatrače na brojanju potpisa za referendum, u čem ima punu podršku većeg dijela nevladinog sektora i gotovo cijele oporbe?
Ljevica i NGO sektor pomažu Plenkoviću ubiti demokraciju
Hoće li mu aplaudirati ako, umjesto Državnom izbornom povjerenstvu, povjeri brojanje glasova na parlamentarnim izborima HDZ-SDP-ovoj tvrtki APIS, koja ime dijeli, vjerojatno iz čiste ignorancije i indolencije, s čuvenim četničkim teroristom i osnivačem “Crne ruke”? Onoj istoj koja je postala sinonim za stranačko i partijsko uhljebljivanje, koju je vodio čovjek koji je istovremeno, godinama, bio član i HDZ-a i SDP-a (za svaki slučaj!) i koji je, nakon što je uzeo otpremninu od dvjestotinjak tisuća kuna, tražio i da mu Vlada isplati iz proračuna “zaostale” bonuse u vrijednosti od 1,2 milijuna kuna? Upravo je APIS dokaz da je velika koalicija zapravo već na djelu, SDP-ovci u APIS-u odlično surađuju s ministrom Kuščevićem, kao što je svojevremeno “oporbeni” Šeks divno surađivao s tada vladajućim Grbinom.
Neprihvatljivo je da potpise za referendum provjerava stranka koja je kategorično i javno protiv tog referenduma, a da pritom ne dozvoli nikom nikakvu kontrolu prebrojavanja, nikakav nadzor. A neshvatljivo je da oporba i “nevladin sektor” to podržavaju ili šute. U normalnoj demokraciji, to bi bio prvorazredni skandal, a izjave Visarionoviča-Kuščevića prepoznate kao glup i odvratan cinizam.
Neprihvatljivo je sprdati se s voljom naroda onako kako je to rađeno 2014. i ove godine – ali zašto to prolazi? Zašto vlast može otvoreno gaziti sva demokratska pravila igre i kad se radi o prosvjedu, i kad se radi o referendumu, i kad se radi o pravima stradalnika Domovinskog rata, i kad se radi o uklanjanju nepoćudnih članova partije?
Politička nezrelost i nedostatak kulture
Jer im opća politička kultura naroda to dopušta. Možda najbolje sliku te političke (ne)kulture koja je povremeno i šovinistička i ksenofobna, naročito u odnosu prema Hrvatima iz BIH, oslikava status Kreše Beljaka koji nariče staru udbašku mantru da “Hercegovci ovdje glasaju a ne plaćaju porez” i da to treba ukinuti. Tom ukidanju prava glasa Hrvatima iz BiH stoji na putu jedino Ustav o kom “Krešo Blaupunkt”, kako ga nerijetko zovu, očito ne zna ništa. On kaže da su svi građani ravnopravni, naročito u pogledu prava glasa, a građani su svi koji imaju domovnicu, kako je to i u svim ostalim državama svijeta. A tu je i Europski sud za ljudska prava, koji je sankcionirao zemlje poput Grčke koje su imale diskriminatorne zakone koji nisu građanima izvan domovine davali jednako pravo glasa kao onima koji su ostali.
To se Krešu, koji čak nije niti rođen u Hrvatskoj, ne tiče. Kao ni to da dijaspora Hrvatskoj donosi puno više nego i jedan sektor osim turizma. Odvratni šovinizam spram dijela hrvatski državljana izbija iz većine lijevih medija, a političari poput Beljaka onda jašu na tom valu urbanog rasizma. Nije važno to što su državljani pa imaju pravo izaći na referendum kao i svi drugi državljani, nema veze što im to pravo garantira ni manje ni više nego Ustav kao temeljni zakon države, oni su iz Bosne ili još gore Hercegovine, i onda su automatski sumnjivi pa i nepoželjni kao što su bili za vrijeme bivše države. “Ustaše”.
Pritom zagovaratelji rješenja po kom bi “samo oni koji plaćaju porez” glasali zaboravljaju da bi se upravo oni mogli naći na udaru. Jer, po tom kriteriju, bez prava glasa bi ostali svi studenti i nezaposleni, na primjer. O samom Kreši koji plaću prima iz porezne blagajne da ne govorimo. Povijesno, pravo glasa su uglavnom i imali samo oni koji nisu uzdržavani i koji plaćaju porez – samo slobodni muškarci koji su bili i vlasnici imanja ili imali građanske pozicije, recimo, dok sirotinja i žene u Engleskoj 18. stoljeća pravo glasa nisu imali jer nisu plaćali dovoljno poreza.
Naravno, kad je trebalo riskirati glavu u ratu onda su se Plenkovići i Beljaci posakrivali po mišjim rupama, a dijasporu nitko nije pitao gdje plaćaju porez prije nego su mi tutnuli pušku u ruke, i nitko nije rekao “ne želimo vaš novac za obranu” – grabili su ga objema rukama, grabili su koliko su mogli. A grabe i sad.
Narod odlučuje nije HDZ pa da manipulira glasovima
A na istu kartu igra i Kuščević kad sugerira da su glasali i građani “druge države” i mrtvi. Kakve to ima veze što su neki državljani BiH ako su ujedno i državljani RH? A što se tiče mrtvih, dok je Kuščevič prebrojio glasove, jasno da su brojni potpisnici već i umrli.
Ako može postojati išta gore to je Vrdoljak, koji kaže, “Ako su uistinu, kako mediji navode, utvrđene ovakve manipulacije – cilj referendumskih inicijativa može se sažeti u jednu rečenicu: manipuliranjem i krivotvorenjem potpisa htjeli su dokidati ljudska prava i to prava manjina i prava žena”, ocjenjuju u stranci te poručuju: “HNS vam to neće dopustiti!”
Nema smisla ovdje dokazivati da se tu ne radi o pravima žena niti pravima manjina, već privilegijama stanovitog ratnog huškača koji odlično živi od prodavanja priče o svojoj ugroženosti sa stražnjeg sjedala Audija A8 sa šoferom i zaradi određenih galamdžijskih grupa. No bezobrazluk Vrdoljaka je na granici nadrealizma. Vlada prvo pusti u javnost “informaciju” da ima i nevažećih listića (da, uvijek ih ima), da su potpisivali i Hercegovci (zašto ne bi, ako su državljani RH) i mrtvi aludirajući na metode kojima se navodno na izborima služio HDZ, a onda koalicijski partner u toj vladi, partner koji je do tog mjesta došao prevarom birača, partner iz stranke poznate uglavnom po kriminalu, “lukavo” podmeće da je tu netko namjerno manipulirao nečim. Pa to je mogla jedino Vlada! Kod njih su potpisi već mjesecima, mogli su raditi što su htjeli, dopisivati, kopirati dijelove starih popisnih lista, što god, kako ne bi došlo do referenduma! Ionako nitko nema nadzor nad onim što oni i APIS rade!
Vlada jako dobro zna kako bi taj referendum o promjeni izbornog sustava završio ako do njega dođe, imaju istraživanja javnog mišljenja koja su naručili, i zato se toliko trude spriječiti ga. Da imalo sumnjaju da bi propao, dozvolili bi ga, i glumili demokrate, pa onda rekli “Joj baš nam je žao”.
Volja naroda se bezuvjetno poštuje u demokracijama
No, oni koriste nedostatak demokratske kulture i tradicije kako bi nekažnjeno radili to što rade. U većini zemalja zapadne demokracije, gdje su referendumi posve uobičajeni, ne samo u jednoj Švicarskoj, stvari s demokratskom kulturom ipak stoje nešto bolje. Primjerice, oporbena ljevica se u Ujedinjenom kraljevstvu i dalje zalaže za ponavljanje referenduma o izlasku iz EU, ali vlast to ne dopušta premda su i sami Torijevci bili protiv Brexita, naročito bivši premijer David Cameron.
No za razliku od ljevice, koja svugdje pokazuje velike demokratske deficite, svjesni su kako bi to predstavljalo otvoreno derogiranje volje naroda, i da se s tim jednostavno ne smiju igrati. S druge strane, ljevica je kod nas nakon što je na referendumu odlučeno da se zaštiti brak kao zajednica muškarca i žene donijela zakon o građanskom partnerstvu – što je bilo otvoreno sprdanje s voljom naroda. To je jedan od razloga zašto je SDP završio gdje je završio, a slično će, nadajmo se, zadesiti i HDZ ako nastavi u ovom smjeru.
Budimo iskreni, principijelnosti danas u ovoj zemlji nema ni od korova: Što je najgore, nema je više ni na zapadu, koji je isto civilizacijski potonuo u neko doba od prije ere prosvjetiteljstva, no zapad je tema za sebe. Ali sve bolesti zapada se možda najbolje vide, ali i najbolnije prenose, na njegove rubne dijelove, na “predziđa”. Na zemlje koje su aspiracijske, koje su uvijek htjele biti dijelom tog zapada a nikad nisu posve prihvaćene, poput Hrvatske.
Novi, još gori HDZ
Referendum je samo vrh ledenog brijega. Naoko paradoksalno, HDZ je, pod vodstvom slatkorječivog Andreja Plenkovića, postao jedna tipično totalitarna, fašistoidna stranka – a istovremeno si je ispeglao image! HDZ je desetljećima percipiran kao nedemokratski, “krkanski”, “ognjištarski”, kao “opasnost za demokraciju” iako je upravo HDZ donio demokraciju, kakvu-takvu, u Hrvatsku nakon desetljeća totalitarizma i jednoumlja koje su diktirali oni koji su se, čim je uvedeno višestranačje, počeli žaliti na deficit demokracije! Najglasniji u zahtjevima za “demokratičnijim” HDZ-om su bili oni koji su demokraciju najžešće zatirali do 1990.
Većina možda misli da je uklanjanje Brkića čin demokratizacije HDZ-a, no to kako ga se uklanja je staljinistička metoda. Demokracija nije ovaj ili onaj čovjek, demokracija je procedura! Određen broj ljudi pristaje uz narativ masmedija da je “demokracija zaustaviti Željku Markić”, a ne ispoštivati volju većine, no to nije demokracija, to je suprotno od demokracije. Plenković zemlju sigurnom rukom vodi u totalitarne vode, služeći se spletkom, manipulacijom, a kad ne ide drukčije onda i dobro zakamufliranim nasiljem.
Plenković sprječava osnovne demokratske institucije, poput prosvjeda, govori – preko svojih poslušnika – da će “prosvjed u Vukovaru prerasti u politički”, kao da prosvjed sam po sebi nije politički čin, da će se pretvoriti u “prosvjed protiv Vlade”, kao da je to nešto loše u demokracijama. Sprječava referendume govoreći da se time nekom oduzimaju neka prava – a zapravo štiti privilegije svojih kolega iz kaste privilegiranih političara, koji mu za uzvrat dižu ručicu u zrak kad god mu zatreba, iako su na suprotnoj strani političkog spektra.
HDZ kakav je danas je poguban za demokraciju, na isti način na koji su lijeve stranke obično pogubne za nju: Što, obzirom na nagli zaokret stranke ulijevu, pri čemu je u krivini posipadao dobar broj članova, i nije tako čudno. Ljevica je uvijek prezirala demokraciju kao nešto “populističko” i suprotstavljala joj revolucionarni vangardizam, nastupala iz pozicije elite. Danas HDZ ima taj isti elitistički nastup, jedva skrivaju gađenje prema narodu kojeg vode, a koji glasa nogama bježeći u Irsku.
Pri tome im ljestve drži ne samo oporba nego i nevladin sektor: GONG je, primjerice, umjesto nadzornog instrumenta demokracije postao instrument sustava koji aktivno sudjeluje u manipulacijama i silovanju društva i svih neistomišljenika vlasti. A na drugoj strani barikade, tajne službe se, umjesto da Hrvatsku štite od pete kolone i organiziranog kriminala, bave podmetanjem sms-ova i sapunanjem daske nepoćudnim članovima vladajuće partije, baš kao u komunizmu!
Referenduma će ipak biti
No, kad bolje razmislim, Plenković je možda ipak pozitivna figura. Ako je istina da on stoji iza harange na Brkića i partijskih čistki, a praktički je sigurno da stoji. Navodno je njegov plan ukloniti Brkića s mjesta svog zamjenika i stranku predati svom favoritu, ljigavcu Jandrokoviću, prije nego se vrati doma u Bruxelles, na navodno mu obećano mjesto u Europskoj komisiji – zbog kojeg je izdao Hrvatsku. Obzirom da je Jandroković stvarno jedan totalno neprobavljiv lik, teško mi je zamisliti da bi HDZ to mogao preživjeti i opstati, iako većina HDZ-ovaca ima i više nego dobar želudac i već godinama jede ono što nije za jelo jer ne žele uvidjeti da od HDZ-a više nikad neće biti ništa, i da je HDZ već odavno dio problema, a ne dio rješenja.
Dakle, ako Plenković uspije posve uništiti HDZ to bi moglo otvoriti vrata nekoj normalnoj, realnoj i pragmatičnoj suverenističkoj opciji koja nije zatrovana ideologijom i koja gleda jedino interes nacije i države, a ne koja je danas ideološko-sesksualna moda u Parizu i Londonu. Pitanje je samo hoće li demokracija preživjeti, a ona je u Hrvatskoj jako bolesna, zapravo na izdisaju.
No, Plenkoviću bi isto tako trebalo biti jasno da će referenduma o izbornom sustavu biti, i da će se on mijenjati. Ako ne sad, onda svakako u doglednoj i skoroj budućnosti.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
