Mnoge gledatelje HRT-a zanimalo je tko je Marijan Knezović, mladi društveni analitičar koji je sudjelovao u prošlotjednoj emisiji “Otvoreno” kada je bilo riječi o posjetu predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović Bosni i Hercegovini.
Knezović je student Ekonomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Opisuje se kao mrzitelj nepravde, zagovornik slobode i idealist. Svojim društvenim radom želi upozoravati na položaj Hrvata u BiH te predano raditi u okviru društvenoga aktivizma kako bi poboljšao njihov položaj. Kaže da se želja za javnim radom javila kao rezultat činjenice da mu je najneomiljenija pojava u društvu šutnja, posebice šutnja o stvarima o kojima treba najviše govoriti, a uzročno-posljedičnom vezom to su najčešće društveni problemi o kojima je zahtjevno razgovarati.
Knezović kaže da to ne treba biti razlog da prihvatimo šutnju jer to znači prihvaćanje lošega izbora i loše budućnosti jer šutnja ne može rezultirati ničim dobrim, nego samo produbljivanjem agonije.
Student podrijetlom iz Hercegovine, posljednjih je nekoliko godina i autor internetskog dnevnika, odnosno bloger. Uglavnom piše o društveno-političkom stanju u BiH, ali i o ekonomiji jer je upravo ona njegova prva ljubav i strast. Zastupa liberalne teze u ekonomiji, točnije liberalno-konzervativne. Naglašava važnost osobnih sloboda te ističe ekonomske slobode kao njihovu osnovu. Ako ne možemo upravljati svojim novcem, ne možemo upravljati ni svojim vremenom, a ako ne možemo svojim vremenom, ne možemo upravljati ničim, smatra Knezović. Njegov se internetski dnevnik uglavnom čita u Sarajevu jer su, tvrdi, teme o kojima piše zanimljivije Bošnjacima u Sarajevu nego Hrvatima.
“Zadovoljan sam koliko je blog čitan jer imam stotine tisuća pregleda. Iskreno mislim da ljudi u Sarajevu, ponajprije Bošnjaci, imaju pomalo iskrivljenu predodžbu o BiH”, kaže Knezović.
Smatra da se današnjoj BiH bliži kraj jer je država u neprestanim političkim krizama te da mora doći do promjene. Dodaje kako postoji strah u Sarajevu od korjenitih promjena u državi. Najveća bi korjenita promjena bila izmjena izbornoga zakona koja bi osigurala Hrvatima biranje vlastitih predstavnika u vlast što je osnovno ljudsko pravo u cijelome svijetu, a u BiH se to drži vrstom nagrade. Treći je entitet nužan jer je jasno kako su različita rješenja iskušana i nijedno od njih nije uspjelo. Jedino je logično i racionalno rješenje, po njegovu mišljenju, pokušaj federalizacije države, kazao je.
BiH je poput male Jugoslavije, a Sarajevo je mali Beograd. Znamo što je bilo kad su se Hrvati okrenuli protiv Jugoslavije. Isto bi se moglo dogoditi kad bi se okrenuli protiv Bosne i Hercegovine. Mi to ne želimo, nego je želimo voljeti, želimo da ona uspije, ali tek kad u njoj budemo ravnopravni kao i svi ostali, ističe Knezović te dodaje: Nisam najpametniji čovjek koji iznosi konkretna rješenja, ali mnogi drugi jesu i postoje o tome mnoge studije. One su različite, ali ideja je ista. Ona je osiguranje ravnopravnosti, a to je očito moguće jedino s pomoću koncepta federalizma jer u višenacionalnim državama federalizam provjereno funkcionira. Ne postoji nijedna stabilna višenacionalna država na svijetu koja nije federalizirana po svojemu uređenju. Primjerice, Nijemci u Belgiji, kojih je dva posto, imaju veća prava od Hrvata kojih je petnaest posto. Nijemci u Belgiji imaju svoj televizijski program na materinskome jeziku, Hrvati nemaju ni to, što je smiješno za konstitutivni narod jedne države u 21. stoljeću, ističe mladi analitičar.
Knezović svoje gostovanje u emisiji Otvoreno ocjenjuje zadovoljavajućim. Smatra da je važno raspravljati o položaju hrvatskoga naroda u BiH za koji kaže da se uništava već 20 godina. Lako je vidljivo to propadanje dok se međunarodna zajednica, kao i države u okružju, ponašaju kao da se ništa ne događa jer je to lakši način. Ističe i kako je svaka kriza prilika za katarzu te kako je dogovor moguć, što dokazuje i Daytonski sporazum. Tad je postignut određeni dogovor, a sad je vrijeme da se o njemu razgovara te da se on primjereno primjenjuje ili da se postigne novi dogovor. Trenutačno se dogovor primjenjuje na licemjeran način, što rezultira činjenicom da se ponajprije Hrvati, a zatim u nešto u manjoj mjeri i Srbi politički izoliraju u Bosni i Hercegovini.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
