Upitajmo se stvarno, kako kaže naslov na Telegram.hr-u: “Zašto predstojnica za vjeronauk ima potrebu koristiti “ali” dok govori o vjeroučitelju Bagariću”.
Naime, predstojnica Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi izv. prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić tražila je jednak medijski tretman svakog neprihvatljivog govora: “Uvijek me iznenadi jedan dio medija. Evo mene živo zanima, da se to dogodilo nastavniku tjelesnog, fizike, matematike, da je to izrekao, bi li bio tako tretiran? Ponekad doživljavam medije kad je u pitanju vjeronauk, da nisu majka, nego maćeha. Zaista treba ista mjerila primjenjivati na sve”.
Umjesto odgovora, naslov problematizira samo pitanje podrazumijevajući kako je sada trenutak isključivo za osudu. Premda, pitanje je na mjestu.
Bi li profesor matematike bio tretiran pritvorom zbog takvog govora ili bi mu odmah odredili samo zabranu približavanja djeci, roditeljima i školi? Bi li političke stranke i istaknuti političari iznosili svoj sud o takvom govoru te nabrajali što je komu činiti u sankcioniranju takvog ponašanja? I konačno, kako to da ama baš nikome dosad nije palo na pamet predložiti ukidanje tjelesnog odgoja ili barem zagovarati da tu nastavu više ne drže muškarci nakon ne jednog, nego više slučajeva dokazanih seksualnih delikata profesora tjelesnog u školama!?
“Je li sad napokon jasno zašto vjeronauk mora hitno van iz javnih škola”, naslovljen je prvi osvrt na Indexu nakon objave snimke vjeroučiteljeva govora. Komentator se pita “Zaista, tko bi rekao da Crkva u javne škole postavlja ljude koji, poput Krešimira Bagarića, djecu uče netoleranciji, mržnju i nasilju” te zaključuje kako se “katolički talibani od svoje islamističke subraće razlikuju samo po nedostatku brade i kalašnjikova”. Po čemu se takav govor razlikuje od Bagarićeva?
Ako nije riječ o zlouporabi medija kako bi se raspirilo protucrkveno raspoloženje, onda je sukladno takvom zaključivanju nakon kriminalnih ekscesa na tjelesnom trebalo s nužnim izmjenama pitati, ovisno o vjeroispovijesti ili ako je riječ o ateistima, tko bi rekao da će u škole postaviti pedofile. S tim da komentar na Indexu nije ekscesan primjer. Na N1 televiziji u povodu slučaja s vjeroučiteljem pitali su SDP-ovu saborsku zastupnicu Sabinu Glasovac: “Je li vjeronauku mjesto u školi? Treba li revidirati ugovor sa Svetom Stolicom?”, na što je ona uzvratila: “Ne bih generalizirala i rekla da su svi vjeroučitelji takvi. Ali mislim da su se stvorile pretpostavke da se revidira ugovor sa Svetom Stolicom. Ja sam išla na vjeronauk i to nije negativno utjecalo na mene”.
Građansko-liberalni savez tražio je nadbiskupa Josipa Bozanića da se javno ispriča (što je učinila Zagrebačka nadbiskupija), premda takav zahtjev nikad niti jedna politička stranka nije upućivala ministru obrazovanja ili premijeru zbog učitelja koji bi na nastavi počinili kazneno djelo.
Jesu li mediji, političari pa i pravosuđe makar i približno slično reagirali u drugim slučajevima?
U slučaju Bagarića nije dovoljno što je jednodušno javno osramoćen zbog svoga govora, što mu je uručen izvanredni otkaz, što je kazneno progonjen i pritvoren za božićnih blagdana, već se traži još.
“Biskup Košić opet divlja za oltarom”, kaže naslov na Net.hr samo zato što je sisački biskup ustvrdio da su vodeći mediji mahom “protucrkveni” jer se ”sa slašću obrušavaju na crkvene ljude, svećenike, redovnice i vjeroučitelje, tražeći u njihovim riječima materijal za linč”, pritom se ogradivši od “apsolutno neprihvatljiva govora”. ovaj put, više nego ikad prije, Košić ima argumente.
Stoji mu i tvrdnja da ne bi trebalo provoditi linč prije sudske osude “dok se istovremeno ne osuđuju puno veći prijestupnici, npr. oni koji su počinili veleizdaju prema domovini i doveli kako brojne pojedince tako i čitav narod u bezizlaznu situaciju…”.
Uistinu, kad je bivši predsjednik “divljao” s Tuđmanovim transkriptima na Pantovčaku, mediji i politika su uglavnom šutjeli, nije se inzistiralo na zakonskoj proceduri i pravnoj državi. Bagarić je skrećući pažnju na sebe svojim anticivilizacijskim stavovima zapravo učinio veliku uslugu, kako Mesiću, tako i onima koje krasi anticrkveno raspoloženje, a koji ni uoči Božića, poput Dragana Markovine, nisu mogli suspregnuti prigovore Crkvi što, a kad ako ne u božićnim porukama podsjećaju na višetisućljetni stav o pobačaju.
Tako i nekoć bučni “ustaša” Stjepan Mesić sada drčno govori o “ustašizaciji” i “fašistoidima kojih se Crkva ne odriče”. Zašto bi ako se SUBNOR i antifašisti nisu odrekli svojih ustašoida!?
Biskup Košić i časna sestra Valentina u pravu su kad od medija traže jednak tretman. Je li sad jasno zašto treba ukinuti tjelesni?
