HDZ je nazad par sati obavijestio javnost da je sukladno statutu Hasanbegović izbačen iz stranke.
To bi za puno bolju, snažniju i autoritativniju stranku od HDZ-a danas, bio golem problem, i jest golem problem, jer usprkos pričama o članstvu, demokraciji, jednakoj vrijednosti svih ljudi, članova, jednostavno u konkretnim društvenim situacijama, niti su svi ljudi isti, niti približno jednaki, niti se neke ljude može zamijeniti nekim drugim ljudima.
U ovom trenutku HDZ nema zamjenu za Hasanbegovića, a treba ga ako želi ostati HDZ kakav Hrvatska priželjkuje. Međutim sjenu na taj jako značajan događaj, kako i priliči kaljuži na koju Hasanbegović ukazuje u svome briljantnom govoru, ostavila je jedna vrlo zlokobna izjava. Valja ju zabilježiti kao ponajvažniji pokazatelj odakle je Hasanbegović isključen i što je ostalo iza njega.
Vladimir Šeks kaže: „ Ništa nas ne smije iznenaditi“!
Da je vicevito, moglo bi biti kad bi to govorio netko s radikalno drugačijom javnom percepcijom. Ali, kad je nakon Hasanbegovićevoga govora, koji su u cijelosti objavili manje više svi mediji, a gdje je između ostalih kao jedan od ključnih problema funkcioniranja HDZ-a kao suverenističke stranke naveden i Vladimir Šeks, a u to malo tko sumnja u Hrvatskoj, Šeksova izjava zvuči kao bacanje omče Plenkoviću oko vrata, zatim odaje ili potpuno izgubljenoga čovjeka u prostoru i vremenu, ili – nasilnika pred kojim Hrvatska ima razloga uistinu strijepiti.
Sredine tu nema.
I to nije Šeksov, nego Plenkovićev problem.
Naime, HDZ statutarno može, a i morao je s lakoćom sankcionirati ono što je Hasanbegović uradio, iako bi ozbiljna državotvorna stranka u realnostima u kojima se Hrvatska nalazi nastojala odavno to izbjeći. Jer Hasanbegović nije Most, on je svojom simbolikom jedan od temelja stranačke percepcije.
Ali, statut je statut, pravila su pravila i to nije problem.
Međutim, ostaje priličan problem HDZ-u, a ponajviše Plenkoviću, kako istjerati iz stranke, iz članstva, iz svijesti biračkoga tijela, ono što je Hasanbegović rekao i pogotovo ono što on realno znači?
To neće ići pozivanjem na statut jer te stvari ne pišu u njemu.
A još manje će se riješiti Šeksovom izjavom da „nas ništa ne smije iznenaditi“!
Drugo pitanje koje će Plenković morati riješiti je, ili dokazati da Šeks u stranci, kao i Pupovac u državnoj politici, nakon višestruko ponovljenih izjava tijekom razdoblja od kada je Plenković na čelu HDZ-a, ne donose odluke prije njega.
Iako sumnjam da oni na bilo što prisiljavaju Plenkovića, ili da rade nešto što on ne želi, svojim porukama su jako narušili Plenkovićev ugled u njegovom izbornom tijelu, koje i onako sve manje vjeruje da on samostalno donosi odluke. Konačno, za izvaninstitucionalno i izvanstranačko odlučivanje i stvaranje HDZ-ove politike u hodnicima, a ne u stranačkim tijelima, eksplicitno ga je optužio i Hasanbegović, član predsjedništva stranke koji je nazad godinu dana dobio uvjerljivo najviše glasova na Konvenciji.
A to nije isto kao kad ga optužuju Petrov, Bulj ili Grmoja.
Ni blizu.
Percepcija je gadna stvarčica, a u politici jedno od temeljnih polazišta za planiranje političkoga uspjeha. HDZ-u je problem što odlaskom Hasanbegovića ostaje bez svoje suverenističke dimenzije, bez simbola otpora zaglušujućoj antifašizaciji ili prevedeno neslobodi hrvatskoga naroda, a stostruko veći im je problem što se za stvaranje takvog dojma pobrinuo upravo društveni mainstream na koji se danas oni oslanjaju kao na nekakvo rješenje. Optuživali su Hasanbegovića najčešće za stvari koje velika većina hrvatskoga naroda drži vrlinom, a ne grijehom. Nebitno je ovdje što jest a što nije, bitna je, kako sam rekao, ta percepcija. Danas u ovakvim društvenim previranjima, stranka jednostavno ne smije ostati bez suverenističkoga dojma ili sadržine, a stranački vrh oko Plenkovića ima sasvim suprotnu auru.
Da Šeksa ni ne spominjem.
Dakle, nije ključno pitanje danas, a pogotovo nakon Hasanbegovićevoga govora, koji je otvorio baš sva pitanja u stranci i pogotovo strahove u javnosti, koji silno uznemiruju suverenističku Hrvatsku, je li Hasanbegović isključen ili nije, nego – kamo ide HDZ?
Sad se to više ničim ne može prikriti, niti se odgovor može odgoditi, a prostor za manevar je kao Iglene uši.
Svi putokazi koje su Plenković i njegovi najbliži suradnici postavili u zadnjih sedam-osam mjeseci pokazuju bitno drugačiji put od onoga što se obično percipira ili zamišlja stavom HDZ-ovoga izbornoga tijela.
Hasanbegović je svojim današnjim govorom bacio rukavicu, ne samo Plenkoviću, jer bi to bio najmanji problem, nego cijelome HDZ-u, koji će se morati opredijeliti oko izgovorenih riječi, jer one tinjaju u zraku već godinama, samo ih je Hasanbegović javno izustio.
A to je puno zahtjevnija zadaća od brisanja Hasanbegovića iz članstva. Na to pitanje sad već Hrvatska čeka odgovor, a ne samo stranka. Na to Šeks prilično sigurno ne može biti spreman. Ako jest, onda bi se Hrvatska mogla suočiti s činjenicom da je sve što se navodi kao teorija zavjere o prividu demokracije i podzemnoj upravi nacionalnom državom, zapravo – istina.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
