Dragan Markovina iz stranke Nova ljevica u svojoj se kolumni za Telegram osvrnuo na rehabilitaciju Filipa Lukasa opisujući ga kao ‘gorljivog zagovornika ustaštva’, a Maticu Hrvatsku proziva za provođenje ustaških ideja.
Kolumnu Dragana Markovine prenosimo u cijelosti:
Poništenjem smrtne presude i pravnom rehabilitacijom Filipa Lukasa, dugogodišnjeg predsjednika Matice hrvatske i gorljivog zagovornika ustaštva, Hrvatska se definitivno uključila u otvorene revizionističke procese, koji se na gotovo isti način odvijaju u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Ovo je zanimljivo zbog nekoliko razloga.
S jedne strane, zbog potpune neprincipijelnosti ovdašnje javnosti, koja se zgraža nad rehabilitacijom Draže Mihailovića i aktualnim procesom rehabilitacije Milana Nedića, a slavi ili prešućuje istovjetne procese u Hrvatskoj. Slično je i s opravdanim zgražanjem nad proglašenjem četničkog pokreta antifašističkim, dok s druge strane pripadnici povijesno nepostojeće Hrvatske domovinske vojske, a zapravo pripadnici postrojbi NDH, već više od dva desetljeća primaju mirovine iz državnog proračuna. Iako su se borili protiv ove zemlje, koja je pravna sljednica SR Hrvatske.
Paradoks hrvatskog nacionalista
Samo svjesnim ignoriranjem ovih činjenica moguće je istovremeno biti žestoki hrvatski nacionalist i praviti se da suradnja između kolaboracionističkih snaga iz Drugog svjetskog rata, u prvom redu ustaša i četnika, nije postojala, ali i da se danas nije nastavila putem njihovih idejnih nasljednika. Tako je u nacionalističkoj javnosti ostala potpuno prešućena činjenica da je Zlatko Hasanbegović kao ministar kulture odlučio financijski pomoći objavljivanje dvaju knjiga notornog četničkog apologeta Bojana Dimitrijevića.
Ovakvih primjera mogli bi nizati unedogled, no i ovi su dovoljni da ukažemo na potpunu neprincipijelnost stavova ovdašnje nacionalističke desnice. Drugi zanimljiv moment odnosi se na činjenicu da je praktično istog dana s objavom ove rehabilitirajuće presude Lukasu, zagrebački odbor za imenovanja ulica i trgova, s premoćnom većinom glasova, uz protivljenje samo Rade Borić iz Nove ljevice, odlučio predložiti skupštini ukidanje imena Trga Maršala Tita. Čime je postalo nemoguće ne uočiti korelaciju i idejnu poruku koja je isti dan poslana o vrijednostima koje institucije većinski zastupaju.
Desničari koji usmjeravaju institucije
Pored toga, dosta je indikativna činjenica da je prvu stvar izgurala Željka Markić i njezina udruga, a drugu Zlatko Hasanbegović i njegova stranka. Drugim riječima, dvoje najbližih suradnika s radikalne nacionalističko-klerikalne scene iz posljednjih nekoliko godina, očito su postali oni koji usmjeravaju ponašanje središnjih institucija države.
Da bismo mogli ponuditi odgovor zbog čega je tome tako, vrijedilo bi analizirati, u prvom redu ideološko, djelovanje današnje Matice Hrvatske i usporediti ga s onim iz Lukasovog doba. Imajući u vidu da je Matica hrvatska bila i ostala jedna od temeljnih kulturnih institucija konzervativnog i nacionalističkog dijela društva, a ne tek marginalna ekstremna organizacija, ova analiza postaje još bitnija.
Tekstovi u izdanjima Matice hrvatske
Otvorena Lukasova glorifikacija ustaškog pokreta i režima, s posebno naglašenim konstantnim laudama Anti Paveliću, dio su općepoznate povijesti. Danas je pak situacija takva da u brojnim izdanjima Matice Hrvatske imamo potpuno revizionističke tekstove, koji ne samo što svode na istu ravan partizanski pokret i ustašku državu, nego idu i korak dalje.
Zadarski sveučilišni profesor Ivo Rendić Miočević tako je u brojnim člancima objavljenim posljednih godina u Vijencu, otvoreno negirao bilo kakvu ideološku povezanost ustaškog pokreta i nacifašizma, dovevši taj proces do kraja na način da je kao posve ozbiljne izvore navodio članke iz ‘Spremnosti’, objavljene 1944. godine. Na njih se pozivao da bi ustvrdio kako je Ante Pavelić barem dijelom bio antitotalitarist, u svom poslijeratnom političkom djelovanju, dok Tito to nije bio nikad.
Kompletna slika društva
U Vijencu bilježimo i intervju Andrije Tunjića s Igorom Vukićem, koji bez ikakvih ograda novinara ili uredništva, na dvije stranice plasira tezu o tome kako nije bilo nikakvog istrebljenja i genocida nad Srbima u NDH, niti je u Jasenovcu bio logor smrti. Ivo Banac u razgovoru s istim novinarom stavlja u istu ravan Krležu i Milu Budaka, jer je su obojica promovirali totalitarne sustave. Ne postoji praktično nijedan broj ovog Matičinog dvotjednika za kulturu u kojem se otvoreno ne zastupaju ovakvi stavovi.
Pridodamo li još tome da je i činjenicu da je u prostorijama Matice održana osnivačka skupština projekta Velebit, na kojoj se prijetilo samoorganiziranjem naroda, koje bi trebalo biti odgovor na imaginarno naoružavanje četnika, što je također prošlo bez ikakve reakcije ikoga iz vodstva Matice hrvatske, dobijamo kompletnu sliku društva i njegov ključni problem. Puno je, naime, manji problem taj što je Filip Lukas pravno rehabilitiran, od toga da su njegove ideje danas tako vitalne, posebno u Matici Hrvatskoj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
