U hrvatskoj se javnosti sve glasnije, no ne nužno i jasnije, govori o budućim kandidatima za predsjedničke izbore koji će se održati u prosincu. Zasad su službeno “istrčali” tek aktualni predsjednik Zoran Milanović i bivši europarlamentarac Mislav Kolakušić. Javnost logično, što zbog neprijeporno najveće političke snage što zbog animoziteta spram Milanovića, najviše zanima ime budućeg kandidata HDZ-a. Ta se stranka u vezi toga službeno zasad ne oglašava, ali svakodnevni medijski probni baloni s imenima njihovog mogućeg kandidata govore nam da se HDZ itekako ozbiljno priprema za “operaciju Pantovčak”. Komentar ovakvog stanja pretkampanje za naš portal dao je politički i komunikacijski konzultant Mate Mijić, odličan poznavatelj odnosa na hrvatskoj političkoj sceni.
Narod.hr: HDZ još kalkulira poslati u utrku stranačkog ili nestranačkog kandidata? Što im donosi jedna, a što druga opcija?
Mijić: Milanović jako dobro koristi činjenicu da su ovo personalizirani izbori, a on – iako je alfa i omega svih procesa u SDP-u – u stvari nema teret stranke i koalicije koje mora udobrovoljiti. Milanović je slobodan manje-više raditi što želi, dok HDZ-ov kandidat to ne može, bio on stranački ili nestranački.
>Gavran: Ne vidim se na Pantovčaku, ali ako se zasitim pisanja
Dobije li HDZ potporu DP-a i možda nekih drugih koalicijskih partnera za nestranačkog kandidata šireg biračkog zahvata koji će biti jak u prvome krugu, Milanović će morati biti oprezan u svojim izletima udesno da ne izgubi previše lijevih glasova. Iako će se vjerojatno više zatvoriti u vlastito političko dvorište, Milanović će u drugom krugu sigurno dobiti i dio desnih glasova koje je “zaradio” prethodnih godina.
Za ozbiljno ga ugroziti, HDZ mora imati kandidata slične širine. Najveće šanse imaju s kandidatom koji ima neupitni desni ili domoljubni pedigre, ali ga ne ističe previše i kao takav bio bi prihvatljiv i široj biračkoj bazi kojoj se Milanović u određenoj mjeri zamjerio.
Treba im kandidat koji će tankoćutni centar i urbane birače “štititi od Milanovića”, a da pritom ne bude premekan za desnicu. Zvuči kao “drveno željezo”, ali nije nemoguće ako strategija bude jasna i budu li je se pridržavali. Što se stranačkih kandidata tiče, nisam siguran da Milanovića može pobijediti bilo tko osim Plenkovića osobno, a on nema neke naročite računice Banske dvore mijenjati Pantovčakom.
Na kraju dana, treba postaviti pitanje i koliko je Plenković osobno motiviran rušiti Milanovića, a koliko mu politički odgovara nastavak sukoba s njime.
Narod.hr: Kao HDZ-ovi kandidati spominjali su se Stier, Butković, Anušić, Gavran? Mislite li da će netko od njih biti kandidat ili je riječ samo o probnim balonima? Ipak, hipotetski, tko bi od njih bio najozbiljniji izazivač Milanoviću?
Mijić: Svaki od tih potencijalnih kandidata ima svoje prednosti i mane. Neki od njih jasno su svjetonazorski određeni i sigurno mogu naelektrizirati desni birački bazen, ali pitanje je mogu li više od toga.
Neki drugi upitne su energije – na Milanovića mora ići smirena i uravnotežena osoba, ali koja mu može parirati. Teško je procijeniti tko bi od njih mogao ostvariti najbolji rezultat jer ne znamo tko bi sve stao iza njih i koliko bi kojemu od njih stranka doista pružila potporu, ali mislim da bi svi oni na kraju teško uspjeli detronizirati Milanovića.
>Plenković o Milanovićevoj kandidaturi: Da je politički korektan on bi se pokupio
On je ranjiv nakon parlamentarnih izbora na kojima je ispao gubitnik, ali druga strana ipak nije uspjela nametnuti okvir da se radi isključivo o kršitelju Ustava koji ni po koju cijenu ne smije biti predsjednik Republike.
U percepciji javnosti Milanović u predsjedničku utrku ulazi kao favorit, a ne kao luzer, što je već 1-0 za njega.
