Kontroverzni bivši premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović ne prestaje sijati gorčinu i podjele u društvu. Iako je javnost već navikla na njegove ispade i svakodnevna „nadnaravna viđenja“ ustaša, fašista, klerikalaca, kriminalaca, probisvijeta, polusvijeta i svega drugog što dolazi iz njegovog kulturnog i civiliziranog rječnika, ovaj put je ušao u jedno vrlo osjetljivo područje. Njegov zlobni komentar na istup čelnika islamske zajednice kojim dovodi do podjele i sukoba među nacionalnim manjinama u Hrvatskoj.
“Vidim da je neki dan neki imam tu u Zagrebu ponovno optužio Židove i Srbe za sve probleme. To nije dobro jer su to ljudi koji podržavaju vladu. Kad se nekog raskrinka da je ekstremist, da je proustaški nastrojen, da ćemo zbog toga kao zemlja imati problema, onda se za to optuži komuniste, Srbe i Židove. Pa to je stara priča. Jel’ to rubno što sada govorim? To su gole činjenice”, izjavio je za medije.
Na stranu što je u izjavi pomiješao sve i svašta o podržavanju Vlade od nekih manjina (možda su neki i glasači oporbe i legtimno ne podržavaju ovu Vladu), o raskrinkavanju ministra Hasanbegovića da je ekstremist (?), o tome da je Hasanbegović proustaški orijenitran, da Hrvatska ima problema, pa opet red komunista, pa ustaša i tako unedogled kao svaki dan – gorčina i žuč uz elementarni nedostatak razboritosti i zdravog razuma.
No, ovaj puta njegova izjava nadilazi uobičajenu kakofoniju i besmisao riječi. Ovaj put je ušao u područje nacionalnih manjina na jedan za političara neuobičajen način koji umjesto pomirbi i toleranciji, vodi u podjele i svađe.
Tko je Milanovićev „neki imam“?
Naime, islamska zajednica u Zagrebu čvrsto je stala iza svog „cijenjenog i poštovanog člana Zlatka Hasanbegovića“, te smatra da ovi višetjedni progoni imaju korijene i u tome što je ministar pripadnik te zajednice.
Glavni imam zagrebačke džamije je imenom i prezimenom Aziz ef. Alili. Prema Azizu ef. Aliliju, za kojeg pretpostavljamo da možda misli Milanović podrugljivo govori „neki imam“, napadi na ministra Hasanbegovića imaju „i antiislamsku i islamofobnu narav“.
Zagrebački imam, inače Albanac iz Kumanova, je u najboljoj namjeri dao svoje viđenje s pozicije poglavara islamske zajednice, a koje se tiče progona i etiketiranja njihovog uvaženog člana. Na pristojan, civiliziran i dostojanstven način objasnio je kao poglavar islamske zajednice kako ta zajednica trenutno gleda na sinkronizirane napade na ministra kulture.
Za čovjeka koji je bio četiri godine, nažalost, na čelu hrvatske države to je uvaženi Aziz ef. Alili je „neki imam“. Ako je od Milanovića i previše je.
To je što se tiče trenutnog imama. Pošto kod Milanovića nikada ne znaš na što točno misli kada govori, pretpostavljamo da kada je posprdno govorio o „nekom imamu“ možda mislio na umirovljenog velikog muftiju, a nekada i imama zagrebačke džamije Ševka Omerbašića.
Ako je mislio na njega, uvreda je još veća jer se radi o čovjeku koji, ne samo u bošnjačkom, već i u hrvatskom i srpskom narodu ima veliko poštovanje. Mogli bi reći da Ševko Omerbašić među svim građanima Hrvatske uživa nepodijeljene simpatije i naklonost, posebice zbog svoje mudrosti i tolerancije u proteklim teškim vremenima za narode na prostoru Hrvatske i BiH.
Ševko Omerbašić je za tportal.hr izjavio da ga čude napadi koji dolaze na Hasanbegovića pošto ga „on dobro poznaje kao čovjeka“ i da ga posebno čudi kada dolaze iz redova predstavnika srpske i židovske zajednice. Potpuno legitimno i jasno postavljeno pitanje. Zatim ispravno poručuje da bi predstavnici Srba (u Hrvatskoj op.) „trebali prvo pogledati u oči svojim zločinima, a onda tražiti nedostatke na drugoj strani“. Omerbašića smeta što je u cijeloj priči došlo do omalovažavanja Bošnjaka u stilu „gdje će nama Bošnjaci voditi kulturu“ što smatra neprimjerenim jer su „mnogi Bošnjaci dali život za ovu državu“.
Možda je ipak veliki i plemeniti Ševko Omerbašić Milanovićev „neki imam“. Tužno i jadno bez obzira o kome se radi.
I opasno.
Milanovićev nastup dovodi do podjela između manjina
Ono što je najopasnije jest da je u ovoj situaciji, bivši premijer i predsjednik najveće oporbene stranke, spreman dolijevati ulje na vatru i izazivati sukob među nacionalnim manjinama nesmotrenim izjavama.
Ako i postoji neki prijepor među manjinama, trebao bi ostati u domeni razgovora predstavnika tih nacionalnih manjina koji će sigurno ga znati riješiti u duhu tolerancije, civiliziranosti, suživota i dobre namjere.
Najmanje što treba islamskoj, srpskoj i židovskoj zajednici u Hrvatskoj su dolijevanje ulja na vatru, širenje podjela i svađa, te upotreba neprimjerenog rječnika.
Stoga apeliramo na sve političare, a posebno na one koji su obnašali ili obnašaju najviše dužnosti, da njihovi nastupi i govori budu prožeti duhom pomirbe i poštovanja prema svima, bez etiketiranja, pamfletizama i uvreda koje tako često dolaze u naš medijski prostor.
Osobiti apel upućujemo Zoranu Milanoviću.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
