Miletić o Severininim prijetećim porukama: Primjer zlostavljanja sustava od osoba koje imaju određenu medijsku moć i utjecaj

“Ovaj događaj je po mom osobnom mišljenju primjer zlostavljanja sustava od strane osoba koje imaju određenu medijsku moć i utjecaj u našem društvu. Sadržaj poruka koji je dostupan u medijima je zastrašujuć i moje je osobno mišljenje da je policija trebala i treba reagirati“, ističe Krešimir Miletić, diplomirani socijalni radnik, otac petero djece i poznati aktivist za Narod.hr o zlostavljačkim porukama koje je pjevačica Severina upućivala ravnateljici zagrebačke škole koju pohađa njezin sin.

> Je li odluka o Severininom sinu pokrenula hajku na Buljan Flander?

> Sud o presudi oko skrbništva nad Severininim sinom: ‘Sudovi ne otimaju niti dodjeljuju djecu, a omalovažavanje rada sutkinje je nedopustivo’

Podsjetimo, ravnateljica OŠ Matija Gubec Ljiljana Klinger obratila se ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću e-porukom, navodeći da policija nakon njenih prijava ništa nije učinila te je napisala: “… ozbiljno se bojim za svoju sigurnost, molim Vas da mi pomognete kako ne bismo, umjesto upozorenja gospođi, morali slati brzojave sućuti.”, objavio je Nacional.

Poruke su to uznemirene i prestrašene ravnateljice Klinger koje je bila primorana poslati čak ministru nakon što je dobila prijeteće poruke prepune uvreda Severine Kojić.
Nakon toga dio medija prenio je te zlostavljačke poruke naglašavajući da ih je ravnateljica “doživjela kao prijetnje”, a Severinina odvjetnica dobila je više prostora i, očekivano, branila svoju klijenticu opravdavajući prijetnje.

Je li riječ o ublažavanju prijetnji koje dio medija želi prikazati kao osobni dojam ravnateljice koja je to tek “doživjela” kao prijetnju te bi li se javnost i pravosuđe na jednak način odnosilo prema drugim ljudima koji bi uputili jednaku prijetnju, a koji nemaju iza sebe nemaju popularnost i status “zvijezde”?

> Procurile zlostavljačke poruke Severine ravnateljici škole njezinog sina

> Severinu su iz zagrebačke škole prijavili 10 puta za zanemarivanje djeteta?

> (VIDEO) Milan Popović o Severininim optužbama: ‘Ovo je zloporaba djeteta za samopromociju’

Narod.hr: Što mislite o medijskom ublažavanju Severininih prijetnji, odnosno o načinu pisanja dijela medija da je ravnateljica Severinine poruke „doživjela“ kao prijetnje, a zapravo joj u porukama Severina piše da bi je ‘mogla zadaviti’ što nije stvar osobnog doživljaja?

Krešimir Miletić: Ovaj događaj je po mom osobnom mišljenju primjer zlostavljanja sustava od strane osoba koje imaju određenu medijsku moć i utjecaj u našem društvu. Sadržaj poruka koji je dostupan u medijima je zastrašujuć i moje je osobno mišljenje da je policija trebala i treba reagirati.

Jedino mjesto na kojem se utvrđuju ovakve činjenice, radi li se o stvarnim prijetnjama ili nečijem subjektivnom doživljaju su sudovi, a ne mediji. I ovdje je bilo kakva rasprava o tome suvišna. Policija je trebala odmah po saznanju i prijavi reagirati i pokrenuti odgovarajuće postupke.

No osobno ovdje vidim čitav niz osoba kojima je potrebno pružiti pomoć. Pored toga da je potrebno osigurati neovisan rad nadležnih stručnih službi, pružiti podršku i pomoć žrtvama bilo kojeg oblika nasilja, tako je potrebno pružiti pomoć i samoj Severini. Ne pokušavajući prejudicirati ishod ovih postupaka, moj je dojam da se radi o osobi koja je žrtva svojih loših životnih izbora, osobne nezrelosti i neodgovornog ponašanja. Kada imate osobu koja očito želi ostvarivati skladne i kvalitetne odnose, ali iz odnosa u odnos doživljava neuspjehe i traume tada to ponajprije govori o deficitima te osobe i potrebi za stručnom pomoći.

Narod.hr: Severinina odvjetnica kaže da poruke nisu prijetnje nego da su bile posljedica ljutnje. Kako vi to komentirate?

Krešimir Miletić: To da je Severina to učinila kao posljedicu ljutnje je vjerojatno točno, no to ne može biti opravdanje koje bi izbrisalo odgovornost. Svatko je od nas odgovoran za svoje ponašanje i svakom nasilnom ponašanju prethodi odluka. Jedna od najčešće izgovorenih laži je da da se netko ‘nije mogao kontrolirati jer je bio ljut’.

Zanimljivo je kako se svi znaju kontrolirati kada je pred njima netko jači.

Njezina odvjetnica može govoriti što god hoće, ali ovo je pokušaj da se sa stvarnog mjesta na kojem bi se trebalo utvrditi činjenice, a to je sud, to zapravo prenosi u javni prostor, u prostor medija, da se raspravlja o tome što mi mislimo, kakav je naš dojam o tome. A to je onda prostor subjektivnog, a ne objektivnog. Umjesto potrage za istomišljenicima, podrškom ili ‘navijačima’, ovdje je potrebno upravo radi pomoći svima koji su uključeni – iskreno tražiti istinu. A istina se ne traži ovakvim SMS-ovima.

Moj je dojam da ovdje imamo već nekoliko puta ponovljen scenarij u kojem netko tko ima određenu medijsku moć zloupotrebljava tu istu moć i svoj utjecaj da privatne probleme s kojima se suočava unutar sustava socijalne skrbi, pravosuđa ili obrazovanja koristi za napadanje tog istog sustava ili – u ovom konkretnom slučaju – konkretnih osoba. A ključno za definiciju nasilja je upravo moć i kontrola, korištenje moći kako bi se uspostavila kontrola nad nekom osobom ili njezinim ponašanjem.

Narod.hr: Pa i svi drugi nasilnici koji su upadali u centre za socijalnu skrb su također bili ljuti, nije Severina jedina koja je ljuta.

Krešimir Miletić: Jedno od glavnih obilježja većine postupaka razvoda braka ili postupaka u kojima sudovi odlučuju o najboljem interesu djeteta jest to da se radi o izrazito kompleksnim postupcima u kojima roditelji pokušavaju na različite načine vršiti pritisak na one koji odlučuju, kako bi im odluke išle u korist ili kako bi postupci završavali sukladno njihovim osobnim interesima. Zato je očekivano da će oni sudionici u postupcima čiji se osobni interesi ili očekivanja nisu ispunili imati uvijek nešto za prigovoriti ili kritizirati one koji su odluke donijeli.

Ljutiti se možemo koliko god želimo, osobito kada svijet oko nas ne izgleda kako smo si mi to zamislili ili se stvari ne odvijaju kako mi to želimo ili očekujemo, no svaki oblik nasilja je aplsolutno neprihvatljiv.

Zato sam apriori protiv senzacionalističkih natpisa u medijima o različitim slučajevima iz domene sustava socijalne skrbi, jer je nemoguće kroz medijske natpise utvrđivati što se zaista i stvarno dogodilo. Također, to je štetno za doslovno sve sudionike u postupcima jer se u javnost iznosi njihova intima, a praktički je nemoguće očekivati bilo kakvu stvarnu pomoć ili rješenje situacije kroz takav oblik izvještavanja. Naravno da mediji mogu i trebaju pomoći da se stvari poboljšaju ili pokrenu u dobrom smjeru, ali sumnjam da je to ovdje stvarni motiv. Prije bih rekao da se radi o instrumentalizaciji medija od strane nekoga tko posjeduje moć i utjecaj te iskorištavanje ili zloupotrebu moći kako bi se ostvario neki osobni interes. Ponavljam, to je moj osobni dojam i mišljenje.

Narod.hr: Zanimljivo je kako vi primjećujete da se ovdje radi o višestrukim žrtvama ovakvih događaja. Da je žrtva čak i počinitelj, stručnjaci u sustavu… Možete li to malo detaljnije komentirati?

Krešimir Miletić: Ponavljam, ne želim prejudicirati ništa vezano uz ovaj događaj, no mogu iznijeti moj dojam. Ako pogledamo cjelokupni kontekst, radi se o jednoj poznatoj i u poslovnom smislu izrazito uspješnoj osobi. No, pored poslovnog uspjeha, svjedoci smo niza bolnih neuspjeha i događaja na području osobnog života.

Moj je dojam o Severini, barem iz onoga što mogu čitati u tim istim medijima, da se radi o osobi kojoj je potrebna stručna pomoć. A medijska izloženost ovdje ne pomaže, već odmaže.

Toliki niz neuspješnih i propalih veza, brakova i afera govori najbolje o samoj osobi, o njezinoj (ne)zrelosti i (ne)odgovornosti, kao i o (ne)sposobnosti donošenja kvalitetnih procjena na području osobnih odnosa, uspostavljanja i održavanja trajnijih odnosa. U tom smisilu, ona je po mom mišljenju prije svega žrtva svoje nezrelosti i svojih odluka. I tu nema prostora za osudu, već za stručnu i ljudsku pomoć.

Ukoliko osobi koja ne uspijeva uspostaviti skladne i trajne odnose, a za njima iskreno čezne, ne pomognete, tada će se obrazac neuspjeha i novih trauma najvjerojatnije ponavljati.

Zrelost i odgovornost se očituje i u spremnosti da prihvatimo logične posljedice naših životnih izbora, kao i našem ponašanju tijekom tih postupaka. Naravno da će nakon neuspjelog braka u kojem su se rodila djeca uslijediti postupak u kojem se odlučuje o najboljem interesu djeteta. No, stupanj zrelosti će se očitovati u konstruktivnom ponašanju tijekom tih postupaka. Nisam siguran u kolikoj je mjeri cijela ta medijska pompa oko doslovno svakog koraka tijekom postupka rastave i skrbi oko djeteta na bilo koji način pomoglo djetetu ili bilo kome.

Naprotiv, moj je dojam da je tu bilo više štete, negoli koristi.

U takvim situacijama svi jesu ili mogu postati žrtve. Od toga da je žrtva i dijete oko kojeg ‘ratuju’ roditelji, pa stručnjaci koji rade na postupku jer trpe različite oblike nasilja, pa sve do drugih osoba koje će postati kolateralne žrtve jer su se našle ‘u krivo vrijeme na krivom mjestu’ i na kojima će svoju ljutnju ili frustraciju iskaliti sudionici u postupku.
Ako se ne osigura neovisan i siguran rad stručnjaka u sustavu socijalne skrbi, imat ćemo kao posljedicu odbijanje stručnjaka da nezaštićeni sudjeluju ili se uključuju u postupke u kojima poznate ili moćne osobe zloupotrebljavaju svoju moć i vrše pritisak, bez ikakvih posljedica. To bi bio sumrak svakog sustava.

Narod.hr: Jesu li po vašem mišljenju mediji na razini zadatka u izvještavanju o ovakvim događajima? Kako to komentirate?

Krešimir Miletić: Nažalost, primjetna je pristranost i instrumentalizacija medija ovisno o tome tko su subjekti u nekom događaju. Mislim da je najlakše ovu situaciju procijeniti na način da zamislite kakva bi reakcija medija bila da je primjerice Željka Markić poslala ovakav sadržaj SMS-a Severini ili nekoj ravnateljici u školi. Razapinjanje bi trajalo danonoćno. Mogu zamisliti čitav niz javnih osoba koje bi se zgražale, specijalne emisije u kojima bi se raspravljalo o nasilju itd. A ovdje imamo pokušaj umanjivanja nasilja i čak ismijavanja ravnateljice na način da je njezin osjećaj ugroženosti nekakav subjektivan doživljaj. Ovo je licemjerno i pokazatelj da dio medija svakako nije nepristran, zaključuje Miletić.