Meni je puna kapa autoritarno narcisoidnih tipova u politici, a koji su istovremeno EU poltroni! Ovo je zadnja kolumna, jer ću na duži odmor!
Autoritarna struktura ličnosti ne mora biti vezana i uz crtu narcisoidnosti. Međutim, u politici su oni u visokoj korelaciji, tako da ne znam visoko rangiranog političara kojega bih izdvojio od ovih karakternih osobina. Autoritarni narcisoidni tipovi politici pristupaju s neodmjerenom strašću. Godi im osjećaj moći, a imaju sljedbenike u suradnicima – poltronima i građanima koji su apolitični i submisivni te dopuštaju da im takvi političari kroje svakodnevicu.
Svi naši premijeri su narcisoidni tipovi
Svi su naši dosadašnji premijeri “vrištali” od narcisoidnosti, od Sanadera preko Kosorice i Milanovića, pa do Plenkovića. Kada je izgubio izbore, “nabildan” narcisoidnošću tadašnji premijer Zoran Milanović je početkom 2016. novoj vlasti poručio: “Priredit ću vam pakao!” Bivša premijerka Jadranka Kosor zbog svoje silne samodopadljivosti ne može da se, ni nakon poodmaklog političkog umirovljenja, ne javlja po medijima komentirajući sve i svašta, najviše iz svog privatnog života. „Da bi život imao smisla, mi moramo biti svoji gospodari, a ne tek tvorevine tuđih projekata, namjera i želja“(A. Macintyre).
Možda će vas zanimati
Miliša: Važnost kritičkog mišljenja
Prof. dr. sc. Zlatko Miliša u novoj kolumni za Narod.hr govori o važnosti kritičkog mišljenja. Na kraju zaključuje kako imamo 2 izbora…
Milanović se od prvog dana dolaska na tron ponašao bahato despotski. Dok je bio premijer, pamtimo njegovu izjava: “Mijenjat ćemo zakone jer mi to možemo”. Danas smo žrtve arogancije i prepucavanja, Milanovića (kao predsjednika države) i Plenkovića kao predsjednika Vlade! Milanoviću je Hrvatska prestala biti “slučajna država”, (njegov izraz) od kada je postao predsjednik. Andrej Plenković, bahato ignorirajući prosvjede seljaka, nedavno izjavljuje da nikada nije bio i neće otići na kolinje.
Valja mu se gade običaji seljaka. Mogu neki o premijeru Mađarske misliti što žele, ali Orban je prošle godine uživao u tome i nikada nije bio loš gospodar u vlastitoj zemlji, ali niti sluga pred EU birokratima. Resorna ministrica poljoprivrede slijedi naputke šefa i maltretira svinjogojce. Želim vjerovati da će im se sve to obiti o glavu! Slavonijo inati se! Sad ili nikad. Prvo su nijemo promatrali demografsku depopulaciju Slavonije, pa nakon višednevnog požara u Osijeku nisu proglasili eko katastrofu, ne poduzimajući ništa kod otkrivanju krivca, a sada nastavljaju s mučenjem ispaćenih seljaka, od svinjske do najnovije ptičje gripe!
Od sredine devedesetih godina do danas svi naši premijeri i ministri su europoltroni. Pred EU birokratima su ponizni, a u Hrvatskoj provode samovolju. Plenković je tipičan primjer autoritarnog tipa (u Hrvatskoj!), i EU – poltrona (sluge poniznoga pred Bruxellesom!). “Od krize je nepodnošljivija bahatost i samovolja vlastodržaca.” (Jasmina Popović) Opasno je kada političke odluke donose oni koji žive u sjeni svoga ega. Takvi ne mogu služiti, a politika je služenje puku!
Crte autoritarnih narcisa
Opijen politikom, narcisoidni autoritarac misli da je svijet stvoren za njega te da njega za sve treba pitati. On je kritičar svih koji se ne uklapaju u njegovu narcisoidnost. Takav je uvijek u pravu i nikada ne priznaje svoje greške. Pribjegava makijavelističkoj politici nebiranja sredstava u difamiranju protivnika. Politiku doživljava kao spartansku arenu. Za njega ne postoji kategorija neistomišljenika ili političkog suparnika, nego (unutar)stranačkog neprijatelja. Ne drže do novinarskih “piskarala”.
To su intelektualni kauboji koji robuju demagoškim frazama, izazivaju sukobe i šire nesnošljivost. Psihoterapeuti koji su radili s takvim tipovima ljudi došli su do njihovih karakternih osobina: uvjereni su da sve znaju, obožavaju moć, oholi su, dijele, a ne vole primati savjete, netolerantni su, traže pokornost, u onima koji im se odupiru vide prijetnju i onda ih eliminiraju, stvaraju napete odnose u komunikaciji, smatraju da ako nemaju apsolutnu kontrolu nad drugima, onda kontrole uopće nema. Autoritarne osobe dijele ljude na “odane” i “neprijatelje”, govore u relacijama “mi ili oni”, žude za moći i preziru kritičare (vidjeti u Theodor W. Adorno: “Autoritarna ličnost”).
Miliša: Mahnito kupovanje (i) u vrijeme blagdana posljedica je konzumerističkog društva
Autoritarni tipovi politici pristupaju s neodmjerenom strašću. Strah od demokracije zamjenjuju strahom od gubljenja pozicije. Godi im osjećaj moći i osjećaj nezamjenjivosti, a imaju svoje (šuteće) sljedbenike u građanima koji su apolitični i dopuštaju da im takvi političari kroje sudbinu. Autokratskom tipu političara taština je iznad nacionalnog interesa, a često se zaklinju u domoljublje. Samoljubivi tipovi ne podnose slobodnomisleće, prihvaćajući tek odane i podobne partijske ljude. Svi naši premijeri su ministre birali i doživljavali kao izvršitelje njihovih naputaka. Zato premijeri često biraju potkapacitirane suradnike i takvih se lako odriču. Samo oni imaju „ključ“ za kadrovska rješenja. Isti slijede sintagmu ‘demokratskog centralizma’ jednopartijske ex Juge. Ta sintagma otkriva isti način vladanja od socijalizma do danas. Partijski šefovi su zarobljenici demagoške frazeologije kod pronalaženja, nekad i danas, ‘unutrašnjeg neprijatelja’.
Politika kao sudbina
Prvu i jedinu sociološku monografiju Politika kao sudbina napisao je Esad Ćimić u bivšoj Jugoslaviji 1982. godine. Knjiga je pr(a)vi primjer političkog stradalništva, a naišla je na oštru kritiku državotvornih sociologa. Tako je Arif Tanović napisao da je Ćimićeva knjiga “carstvo anarhije”. Tanović je bio toliko drzak da je ustvrdio kako (jednopartijska) politika nije pogubna, nego je “karakter Ćimićeva sudbina”. Kažem drzak zato što je upravo Ćimić u knjizi progovorio na temu zato što ondašnji političari nisu imali obvezu polagati račune “raji”, (i) zbog političkog načela “demokratskog centralizma”. Upravo je ta sintagma bila legitimno sredstvo korištenja pozicija uskog kruga režimlija u obračunu s neistomišljenicima. Zato je Tanović napravio zamjenu teza. Za loš karakter optužio čovjeka koji je kao partijsku kaznu dobio Zadar kao odredište ideološki nepodobnih sociologa (u bivšoj Jugoslaviji). Ćimićeva knjiga bila je i ostala važan prilog fenomenologiji političkog stradalništva.
Utješna je činjenica da sve one koji žive od politike pogađa židovska kletva “Dabogda imao, pa nemao!” Političari na vlasti poštuju se sve dok obnašaju (visoke) funkcije. Suprotno njima, ima primjera čestitih ljudi koji su odlaskom s političke funkcije doživjeli vlastiti preporod. Ovdje ću spomenuti samo pravašicu Ružu Tomašić.
Sljedbenici autoritarno-narcisoidnih tipova
Poltroni, najbliži suradnici autoritarno-narcističkim tipovima se sluganski dodvoravaju i svojevoljno podčinjavaju. Oni su njihova “produžena ruka”. Demagoge i poltrone obilježava isti doživljaj – da je njihova uspješnost mjerljiva dužinom opstanka na političkoj pozornici. Rasadnik su negativne selekcije kadrova i političke prostitucije.
Poltron ili “slijepi” sljedbenik je oličenje beskičmenjaštva. Umjesto hrabrosti i iskrenosti, odlučio se za puzanje pred partijskim šefom. On je politički klaun. Njemu je odanost nadređenom važnija od vlastita dostojanstva. Zadovoljava se ministarskom foteljom, mjestom državnog tajnika i sličnim pozicijama, odakle i on nad podčinjenima “trenira strogoću”. Poslušnici ne postavljaju pitanja i bez pogovora odrađuju što im šef naredi. Iz takvih struktura stasaju klonirani novi aparatčici. Poslušnost im služi kao sredstvo o(p)stanka na poziciji. Jezgrovita definicija Meše Selimovića o takvim tipovima glasi: “Poltroni su đubre na kojem rastu sva zla ovog svijeta”. To su politički “zombiji”, figure u tuđim rukama. Poltron participira u vlasti zaslugom moći vladara, koji mu daje “mrvice sa stola”.
Autoritarni šefovi stranaka
Tezu da autoritarni tipovi ruše demokraciju argumentirao sam u razgovoru s novinarom Slobodne Dalmacije 3. studenog 1995. Povod tom razgovoru bila je moja procjena nekoliko mjeseci prije toga (te godine) da će autokratsko rukovođenje oporbenih stranaka dovesti do sloma oporbe. To se i dogodilo. Iako se oporbene stanke deklarativno izjašnjavaju za jačanje višestranačja i demokratskog odlučivanja, njihovim čelnim ljudima, i nekad i danas, prioritet je da sebi i sebi odanim ljudima osiguraju sigurnu poziciju i/ili mjesto u Saboru. Onda i danas tvrdim da će narcizam i svađe između oporbenih čelnika utjecati i na dodatni porast apstinenata i građana nezainteresiranih za politiku i političare te da stranka na vlasti sredinom devedesetih kao i danas može biti zadovoljna oporbom koja odrađuje posao za HDZ.
Ondašnja i sadašnja vlast nisu se samo odnarodile nego se i okrenule protiv naroda. Nisu kao prioritet postavili sprječavanje urušavanja nacionalne suverenosti, demografskog kolapsa, dužničkog ropstva, gubitka obiteljskih vrijednosti ili tradicije. Godinama gledamo grafit s istom porukom: SPP = HDZ!
Kritičari “tuđmanizma” su loše kopije
Autoritarni i samodopadni političari su doprinijeli urušavanju nekada respektabilnih stranaka, od HSS-a, HSP-a, HSLS-a do HNS-a. U listopadu 1995. sam zapisao: “Napadajući stegovno autoritarno vođenje unutar HDZ-a čelnici oporbenih stranaka preuzeli su isti recept održavanja stranačke discipline!” Stranačka nadmetanja bila su i ostala niska podmetanja.
Nekadašnji i današnji kritičari “tuđmanizma”, kao sinonima za autoritarno rukovođenje, zaboravljaju da su o detuđmanizaciji govorili oni koji su preslika vođenja stranke “čvrstom rukom”. Međutim, u vrijeme vladavine Franje Tuđmana bilo je najviše disonantnih tonova iz te stranke.
Zlatko Tomčić, bivši predsjednik nekada moćne Hrvatske seljačke stranke, i ex-predsjednik Hrvatskoga sabora svojevremeno je izbacio iz stranke najbolji kadar u Splitu i u Zadru. Po istom modelu obračuna s neistomišljenicima funkcionira i današnji predsjednik te današnje strančice. Sjećamo se i “narodnjaka” Radimira Čačića koji je širio svoju aroganciju do mjere da je javno opominjao novinare koji previše pitaju. I ta je stranka na putu da nestane s političke scene. Goran Granić, dopredsjednik Račanove vlade bio je jedan od egzekutora Dražena Budiše, a i sam Budiša zbog svoje samodopadnosti nije slušao bliske suradnike koji su mu govorili što mu se sprema! Jozo Radoš i Goran Granić bili su Račanovi pijuni koji su aktivno sudjelovali u rušenju Budiše i nekada iznimno moćnog HSLS-a.
Darinko Kosor, sadašnji predsjednik HSLS-a, dovršava proces izumiranja te strančice utapanjem u Plenkovićev HDZ. I današnji SDP-ovci prolaze sličan scenarij, jer je Peđa Grbin, šef SDP-a zbog svoje samovolje izbacio gotovo polovinu svojih saborskih drugova! Sve mu se razbilo o glavu drastičnim padom interesa za ovakav SDP. I onda nam takvi stranački šefovi trabunjaju o demokraciji. Svi ti tipovi, kritizirajući autoritarni model HDZ-ovaca, u vlastitim strankama provodili su ili provode (istu) rigidnu politiku stranačke stege i čistke. Oni sudjeluju u podjelama i prostituiranju višestranačja u Hrvatskoj. Takvi nekada i danas (ne)svjesno rade u interesu HDZ-a
Miliša: Zašto su vrijednosti ključne na osobnom i društvenom planu?
Prepucavanja oporbenih čelnika
U svojoj kolumni iz ove 2023. apelirao sam da treba prestati s prepucavanjima na političkoj desnici, jer narcisoidnost vodećih ljudi svjetonazorski bliskih stranaka ide na ruku vladajućima! U pozadini i današnjih aktualnih političkih sukoba leži robovanje vlastitom egu. Što je veća distanca između političkih stranaka sa spektra desnice, manje je izgledniji dijalog i politička sinergija, gubi se vjerodostojnost i, što je najvažnije, briga za prosperitet Domovine. Smatram da bi stranke s desnog spektra trebale stvoriti mostove suradnje, a(li) njihovi čelnici ne prestaju s difamiranjima i time idu na ruku ekstremnoj ljevici i vladajućima! I onda njihova mantra kako žele rušiti HDZ postaje iritirajuća te postaju sudionicima održavanja HDZ-a na vlasti i jačanja ekstremno lijevih političkih opcija.
Zaključno: Autoritarni i narcisoidni tipovi ruše demokraciju. Uspijevaju se održavati zahvaljujući poslušnim sljedbenicima i građanima koji takve tipove toleriraju. podupiru, umjesto da im se suprotstave. Na nama građanima je da ne dopustimo arogantnima da govore ili, još gore, odlučuju u naše ime. Plenkovićeva bahatost sada ide do te mjere daleko da u vođama prosvjednika seljaka vidi unutrašnjeg neprijatelja. No, Premijeru zapamti: svaka se bahatost razbije o glavu!
Poštovani čitatelji ovog Portala, ovo je moja zadnja kolumna, jer treba držati nivo, a i iz iskustva znam da kada se treba, na neko vrijeme, povući. U međuvremenu ću sređivati objavljene tekstove i na portalu Narod hr za svoju novu knjigu. Podsjećam vas da imam podcast koji je vidljiv na YouTube kanalu pod nazivom Slavonski svjetionik. Već je bilo već od 45 objavljenih priloga, a emitiraju se ponedjeljkom i četvrtkom u 19 sati a samo rijetki su dulji od deset minuta! Pozivam vas da se (besplatno) pretplatite.
O autoru
* Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar. Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu.
Prof. Miliša autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale. Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV emisija. Miliša je i dobitnik godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
