Suvremeni svijet potresaju dirigirani nemiri, ratovi, epidemije… Onaj tko misli da je to slučajnost, živi u zabludi. Determinirani kaos ima određenje u kvantnoj fizici, kemiji i drugim prirodnim znanostima, a one koji otkrivaju svjetske urote, režirane sukobe, migrantske krize, ili otkrivaju strategiju vladara kaosa nazivaju teoretičarima zavjere. Dakle, oni koji kritički promišljaju, otkrivaju skrivene poveznice organizirane oskudice, epidemije, ratove i protagoniste režiranih sukoba proglašavaju se teoretičarima zavjere! Piše prof. dr. sc. Zlatko Miliša.
Sudbina, slučajnost i viša sila ne postoje
Slučajnost je izmišljena riječ da bi se njome prikrila važnost poveznica između činjenica, ljudi i događaja. Riječi sudbina, slučajnost, viša sila ili konfuzija izgovaramo zato što ne znamo ili ne želimo znati poveznice, (skrivene) podudarnosti, razloge ili uzroke, te tako (nesvjesno) bježimo od pravih odgovora! Nema više sile, sudbine, slučajnosti ni konfuzije, jer postoje poveznice ili (isprva skriveni) razlozi za sve što (nam) se događa. Dokaz za to su stratezi kaosa koji iz straha progovaraju… O tome sam pisao davno na ovom portalu – 05. lipnja 2016.
Dirigirani ekonomski kolaps
Vladari kaosa potiču kolektivnu histeriju sa strahovima, od kravljeg ludila preko ptičje i svinjske gripe, kororavirusa do bankarske mafije (koja je stvorila pakleni plan života na dug). Konfliktna stanja se rasplamsavaju, podjela koje eksponencijalno rastu, prosvjednika i policije, Zapada i Istoka, “mjerljivih” pozitivista i znanstvenika skeptika (osobito kod aktualnog korona virusa), sve do globalista i onih upozoravaju na taj trend.
John Perkins je autor bestselera Ispovijest ekonomski plaćenog ubojice (Confessions of an Economic Hit Man). Osnovne poruke knjige mogu se razabrati u predgovoru knjige, kada opisuje “ekonomske ubojice” kao visoko plaćene profesionalce koji “lomljive” vlade varaju za milijarde dolara.
Jean Zegler, švicarski sociolog u knjigama Novi gospodari svijeta i Imperij srama. objašnjava “organiziranu oskudicu”, sa strategijom zaduživanja.
Američki povjesničar William Blum u knjizi Ubijanje nade: američke vojne i CIA-intervencije od Drugog svjetskog rata navodi: “Da biste razumjeli američku vanjsku politiku, prvo vam mora biti jasna osnovna činjenica – američka vlada želi dominirati svijetom”.
Ekonomski kolaps je dio strategije porobljavanja. Ovu strategiju kolonizacije dodatno je objasnio pokajnik Josip Eugen Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade iz ekonomskih znanosti (2001.) i bivši dopredsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj. Progovorio je 2001. o tome kako korporacije, moćne banke i Međunarodni monetarni fond planiraju socijalne nemire, osobito u siromašnim i tranzicijskim zemljama.
Političari majstori tautologije
U političkoj terminologiji političari su majstori tautologije i oksimorona.
Otkako se provodilo ispiranje mozga hrvatskih građana o ulasku Hrvatske u EU, započela je uporaba termina regija i region. Nitko nije odredio zemljopisnu ni političku širinu ni implikacije toga pojma. To me asocira na političku sintagmu iz jednopartijske bivše Jugoslavije, demokratskog centralizma i/ili diktature proletarijata. Tada i danas za “agresivne ateiste” kaže se da su religiozni bezbožnici. Današnja sintagma korporativna demokracija je također izmišljena jezična konstrukcija.
U političkoj terminologiji (i Klaićevu rječniku) kolaboracija označava suradnju, ali s neprijateljem, neovisno o činjenici da u drugim jezicima ta riječ ne podrazumijeva izdaju, nego upućuje na suradnju. Sjećam se jednog bivšeg saborskog zastupnika kada je kolege iz jedne stranke koji su koalirali s drugom nazvao kolaboracionistima i u konkubinatu (divljem braku)?! Takvi koriste pojam tzv. principijelne i neprincipijelne koalicije.
Pojam desnice u političkom žargonu ljevičara se izjednačio s (rigidnim) konzervativizmom, kao izvorište nacionalizma, ekstremista, ognjištara… Dobro je primijetio Ivica Šola da oni koji u Hrvatskoj vide eskalaciju ekstremizma sami polaze s “ekstremnih pozicija halucinirajućih umova.” Takvi su izmislili i pojam pozitivna diskriminacija.
Od Domovinskog rata ostalo je politizirano pitanje humanog preseljenja ljudi. Pojmovnu zbrku dodatno su potaknula nametnuta preseljenja u Europu, koja do danas nisu dobila odgovarajući tretman, a onda ni pojmovne raščlambe – od migranata, izbjeglica, prognanika, ilegalnih useljenika, ekonomskih i/ili političkih emigranata…
Kada riječi gube smisao, tada se izvrće njihovo (prvotno) značenje
Politikanti u Hrvatskoj često rabe pojam divljeg – liberalnog kapitalizma, iako nisu ponudili varijantu pitomog kapitalizma!?
Prije nekoliko godina su svjetski su mediji pokrenuli moralnu paniku – da u bivšim socijalističkim zemljama (Hrvatskoj, Mađarskoj i Poljskoj) prijete konzervativnije revolucije. Kome treba dokazivati da je konzervativno u političkoj terminologiji u suprotnosti s revolucionarnim. Jedan je sociolog prije nekoliko godina napisao knjigu pod naslovom Demokratski diktatori.
Kada riječi gube smisao, tada se izvrće njihovo (prvotno) značenje, nenormalno postaje normalno, određeno neodređeno, višeznačno jednoznačno i smisleno besmisleno. Tada politika i laž o(p)staju u neraskidivoj vezi, a onda se vjeruje u sudbinu, ili višu silu. I sada se vraćam na početak teksta. Kada tvrdim(o) da nema slučajnosti, tj. da u svakom važnijem političkom događaju, sukobu, ratovima, epidemiji postoji neki centar moći i/ili interesa, onda se ti ljudi stigmatiziraju teoretičarima zavjere. Takvi nas pokušavaju uvjeravati da ne postoji dirigirani kaos. O COVID-u i tzv. teoretičarima zavjere da ne pričam. Oni su sumnjali u učinkovitost cjepiva su proglašavani društveno opasnima. Zato je i nastao pojam infodemija. Za njih su i antiglobalisti ili pobornici suverenističke politike opasani kao i svi oni koji otkrivaju poveznice između urušavanja obitelji, rodne ideologije ili pokreta za eutanazijom.
Neupitne europske vrijednosti samo za EU poltrone
EU-foriju potiču poslušnici, plaćenici ili ljudi bez (EU) vizije i koji se pritive politikama razvoja nacionalnog identiteta. Moj kolega s Filozofskog fakulteta u Osijeku je (za života) kazao: “Prije se govorilo o socijalističkim vrijednostima, a danas se dopunjuje atribut europski. Takva uporaba samo otjelovljuje misterij u čiju moć ne valja sumnjati, a u suprotnom, onaj tko njih niječe ili nije s njima u suglasju mogao bi u hrvatskom društvu, biti okvalificiran kao euroskeptik, militant, nacionalist, protivnik međunarodnog poretka…”. Tako se, na primjer, kao se ex ministar vanjskih poslova RH Gordan Jandroković hvalio kako su “identificirali skupine euroskeptika”. Dakle, eurorealisti, koji su prije pristupanja Hrvatske EU otkrivali strategiju porobljavanja “lomljivih država” stavljeni su na listu ljudi s “opasnim namjerama”.
Zaključno
Oni koji kritički promišljaju, otkrivaju skrivene poveznice organizirane oskudice, epidemije, ratove.. takvi EU poslušnici i protagonisti režiranih sukoba proglašavaju teoretičarima zavjere!
O autoru:
* Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar. Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu.
Prof. Miliša autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale. Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV emisija. Miliša je i dobitnik godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
